Pređi na sadržaj

Kakofobija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kakofobija je fobija od ružnoće.[1] Potiče od grčkih reči kakos, što znači ružno i phobos, što znači strah.[2]

Uzroci

[uredi | uredi izvor]

Prema pisanju jednog medicinskog sajta, ovo je nova fobija, koja je zajedno sa mnogo drugih neobičnih fobija, poslednjih decenija, a usled modernog načina života proširila spisak fobija. Naime, savremena kultura prilično favorizuje telo i telesno. Tekovina savremenog društva je i tzv. industrija lepote koja udružena sa medijima, agresivno nameće ideal lepote. Modni časopisi diktiraju poželjan izgled koji ponekad dominira i prilikom aplikacije za posao, a ispred sposobnosti i iskustva. U prilog tome govore i zahtevi poslodavaca da se uz biografiju priloži i slika. Od ove fobije ne pate samo žene, već i muškarci, pred kojima su takođe zahtevi da budu u dobroj formi i skladnog, mišićavog tela. Takođe, od ove fobije pate i ljudi koji se u društvu smatraju lepima, jer se plaše da će tu lepotu sa godinama izgubiti. Zbog toga se pribegava dijetama, vežbama, pa čak i plastičnim operacijama.[3] U nekim situacijama ljudi se plaše i objekata i situacija koje im izgledaju ružni.[2]

Simptomi

[uredi | uredi izvor]

Simptomi su individualni, što znači da variraju od osobe do osobe. Neke osobe se samo osećaju neprijatno ili se znoje, dok druge doživljavaju prave napade panike. Neki od simptoma mogu biti preosetljivost, suva usta, napetost mišića, otežano disanje... Najčešće oni koji pate od ove fobije, sami dođu do tog zaključka. Lekar teško može da proceni na osnovu razgovora da se radi o ovoj fobiji, ali se svakako razgovor sa stručnjakom radi dijagnostikovanja, preporučuje.[2]

Lečenje

[uredi | uredi izvor]

S obzirom da je ova fobija sociološki fenomen, u njenom lečenju bi trebalo da se angažuju ne samo psihijatri, već i sociolozi, psiholozi, kulturolozi, prosvetni radnici i roditelji, odnosno porodica.[3] Samo lečenje, koje podrazumeva razgovor sa stručnjacima, kao i grupne terapije, uključuje i neke tehnike opuštanja i hipnoterapije.[2]

Izvori

[uredi | uredi izvor]