Kanoni svetih otaca

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U Svetom predanju pravoslavne crkve, pored kanona vaseljenskih i pomesnih sabora, značajno mesto zauzimaju i kanoni Svetih otaca. To su najčešće odlomci iz njihovih dela, koji su od Crkve prihvaćeni i prepoznati kao saborni izraz vere i iskustva Carstva Božijeg. Ti kanoni su izričito pomenuti u drugom pravilu Trulskog sabora i to ovim redom: Kanoni sv. Dionisija Aleksandrijskog, sv. Grigorija Čudotvorca, sv. Petra Aleksandrijskog, sv. Atanasija Velikog, sv. Vaslija Velikog, sv. Grigorija Niskog, sv. Grigorija Bogoslova, sv. Amfilohija Ikonijskog, Timoteja Aleksandijskog, Teofila Aleksandrijskog, sv. Kirila Aleksandrijskog .

Kanoni svetog Dionisija Aleksandrijskog[uredi | uredi izvor]

Sv. Dionisije Aleksandrijski je rođen 195. godine. Oko 247. postao je aleksandrijski arhiepiskop. Učestvovao je u bogoslovskim sporovima svoga vremena. Pisao je dosta, naročito poslanice. Pod njegovim imenom sačuvano je 4 kanona.

Kanoni svetog Grigorija Čudotvorca[uredi | uredi izvor]

Sveti Grigorije Čudotvorac je rođen oko 213, u Maloj Aziji. Bio je učenik Origena, koji ga je pet godina rukovodio u proučavanju filozofije i hrišćanske teologije. Učestvovao je na saboru u Antiohiji 264, protiv Pavla Samostaskog. Napisao je Kanonsku poslanicu, koja se deli na 11 kanona, mada neki smatraju da je jedanaesti kanon dodat kasnije iz 75. kanona sv. Vasilija Velikog.

Kanoni svetog Petra aleksandrijskog[uredi | uredi izvor]

O Sv. Petru Aleksandrijskom se ne zna mnogo, osim da je obrazovanju i podvigu bio primer svima. Današnjih 14 kanona potiču iz njegove Poslanice o Pashi iz 306. godine.

Kanoni svetog Atanasija Velikog[uredi | uredi izvor]

Sveti Atanasije Veliki jedan je od najvećih crkvenih otaca. Živeo je u 4. veku i dao odlučujući doprinos pobedi nad arijanstvom. U bogoslovskom smislu, bio je ključna figura na Prvom vaseljenskom saboru i dao je odlučujući doprinos formulisanju vere Crkve. U kanone su uvrštene njegove tri poslanice: Amonu monahu, 39. Praznična poslanica iz 362, i Poslanica Rufiniju episkopu, što ukupno čini tri kanona.

Kanoni svetog Vasilija Velikog[uredi | uredi izvor]

Sveti Vasilije Veliki spada u red najvećih i najznačajnijih Otaca Crkve i jedna je od Kapadokijskih otaca Najveći broj njegovih kanona preuzet je iz njegovih brojnih Poslanica, naročito iz onih upućenih Sv. Amfilohiju Ikonijskom. Pod njegovim imenom je sačuvano ukupno 92 kanona.

Kanoni svetog Grigorija Niskog[uredi | uredi izvor]

Sveti Grigorije Niski, mlađi brat Sv. Vasilija Velikog i jedna je od Kapadokijskih otaca Živeo je u 4. veku i dao ogroman doprinos razvoju hrišćanske teologije. Živo je učestvovao u borbi protiv arijanske jeresi Njegova Kanonska poslanica, upućena oko 383. Litoiju Melitonskom podeljena je na osam kanona. Ove kanone spominje i Trulski sabor.

Kanoni svetog Grigorija Bogoslova[uredi | uredi izvor]

Sveti Grigorije Bogoslov je rođen 329. godine. Jedan je od velikih Kapadokijskih otaca. Njegov kanon je zapravo deo jedne njegove bogoslovske pesme, i to iz dvanaeste dogamtske pesme: «O autentičnim knjigama Bogonadahnutog Pisma».

Kanoni svetog Amfilohija Ikonijskog[uredi | uredi izvor]

Sv. Amfilohije Ikonijski je jedan od velikih Kapadoskijskih otaca. Rođen je 340. u Kesariji. Napisao je više dela, među kojima i pesme. Iz njegove pesme upućene Selevku, uzet je i nejgov kanon koji se bavi autentičnim knjigama Svetog pisma.

Kanoni Timoteja Aleksandrijskog[uredi | uredi izvor]

Timotej je bio Arhiepiskop Aleksandrijski od 381. g. Od njegvih malobrojnih spisa sačuvani su odgovori na kanonska pitanja koja su mu, verovatno, postavljali njegovi klirici. U različitim rukopisima je sačuvan različit broj njegovih kanona, ali je najverovatnije da ih ima 18.

Kanoni Teofila Aleksandrijskog[uredi | uredi izvor]

Teofil Aleksandrijski postao je Arhiepiskop Aleksandrije 385. godine. Borio se protiv origenizma, ali i učestvovao u nezakonitom svrgavanju Sv. Jovana Zlatoustog. Sačuvano j njegovih 14 kanona.

Kanoni svetog Kirila Aleksandrijskog[uredi | uredi izvor]

Sv. Kirilo je jedan od velikih Otaca crkve. Arhiepiskop Aleksandrije je postao 412. godine. Aktivno je učestvovao u borbi protiv netorijanske jeresi koja je, njegovom zaslugom, pobeđena na Trećem Vaseljenskom Saboru. Iako Sv. Kirilo ima više važnih kanonskih spisa, u zbirku kanona je ušlo samo pet.

Vidi još[uredi | uredi izvor]