Karadžić (prezime)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Karadžić je srpsko prezime, izvedeno od karadža, kolokvijalnog srpskog izraza za "crnog vola" ili uopšteno za "životinju crnog krzna ili tamne puti", a samo po sebi potiče od turskog karaca što znači "srna".[1] Prezime Karadžić je nastalo od rodonačelnika koji se zvao karadža, nadimak koji se u Srbiji nalazio od druge polovine 15. veka („Radica, sin Karadža“, iz deftera Brankovića).[2] Prezime je rasprostranjeno po bivšoj Jugoslaviji.[2] Može se odnositi na:

Antropologija[uredi | uredi izvor]

Drobnjaci[uredi | uredi izvor]

Bratstvo Karadžić u Drobnjacima, prema predanju, na kraju potiče od tri brata koji su do 1700. godine živjeli u Vasojevićima, odakle su se doselili u Drobnjace.[3] Zaista, preci Karadžića su se doselili iz Lijeve Rijeke u Vasojeviće sredinom 17. veka.[2] Godine 1930. u Petnjici je bilo 28 domaćinstava Karadžića, u Malinskom 3, u Gornjoj Bukovici 3, u Pašinoj vodi 5, a na Paležu 19 domaćinstava.[3] Antropolog Andrija Luburić rekao je da su Karadžići "rođeni sa darom guslanja".[4] Bratstvo Karadžić Drobnjacima ima slavu Aranđelovdan (slavu Vasojevića), dok oni imaju Đurđevdan (slavu Drobnjaca).[2]

Deda Vuka Stefanovića Karadžića Joksim se doselio iz Šavnika u Srbiju.[4]

Porodica Divjanović na Jahorini (u Bosni) je poreklom iz Drobnjaca i ranije se prezivala Karadžić, prema epskom pesniku i guslaru Iliji Divjanoviću (1835–1893) čije je pesme sakupio Teofil Petranović.[5]

Negotinska dolina[uredi | uredi izvor]

Što se tiče Negotinske doline, početkom 20. veka u Sikolama je postojala porodica Karadžić sa slavom Nikoljdana, poreklom iz Crne Gore.[6] U Jasenici su postojala dva domaćinstva porodice Karadžić koja je imala slavu Jovanjdan, a po predanju potiču od nekih „ciganča“ koje je doneo predak Belobrečića u 19. veku. [6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šimunović 1985, str. 130.
  2. ^ a b v g Niškanović 2004, str. 126.
  3. ^ a b Luburić 1930, str. 156–157.
  4. ^ a b Luburić 1930, str. 164.
  5. ^ Recueil des travaux de l'histoire de la littérature. 8. Srpska akademija nauka i umetnosti. 1974. str. 135—136. 
  6. ^ a b Niškanović 2004, str. 127.

Izvori[uredi | uredi izvor]