Kvintesencija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kvintesencija (lat. quinta essentia: peta suština, peta supstancija) ime je koje su pitagorejci koristili za etar. U prenosnom značenju — jezgro, suština.

Aristotel je etar pretpostavio kao element pored zemlje, vode, vazduha i vatre. Pošto je ovaj važio kao najizvrsniji, najfiniji, sveprožimni element, kvintesencijom se označavala suština neke stvari, najdelotvorniji sastavni deo neke supstancije uopšte. Kod alhemičara se i alkohol zvao kvintesencijom.

Teofrast Paracelzus je kvintesenciju smatrao kao peti element, pored četiri elementa starih hemičara; ona bi imala biti duh ili snaga prirodnih tela[1]. Danas kvintesencija znači bit neke stvari ili najdelotvorniji deo neke supstancije.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.