Keteđhaza

Koordinate: 46° 19′ S; 21° 07′ I / 46.32° S; 21.11° I / 46.32; 21.11
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Keteđhaza
mađ. Kétegyháza
Ime naselja na rovaškom pismu
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Mađarska
RegionVelika južna ravnica
ŽupanijaBekeš
SrezĐula
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 4.135[1]
 — gustina82 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate46° 19′ S; 21° 07′ I / 46.32° S; 21.11° I / 46.32; 21.11
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina50,49 km2
Keteđhaza na karti Mađarske
Keteđhaza
Keteđhaza
Keteđhaza na karti Mađarske
Poštanski broj5741
Pozivni broj(+36) 66
Veb-sajt
http://www.ketegyhaza.hu/

Keteđhaza (mađ. Kétegyháza, rum. Chitighaz) je manji grad u županiji Bekeš u Mađarskoj. To je jedan od glavnih centara mađarske rumunske manjine.

Jevreji su živeli u selu u 19. veku i 1944. godine mnogi od njih su ubijeni u holokaustu mađarskih Jevreja.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Do 1876. godine selo je pripadalo okrugu Zarand, zatim Aradu, a od 1950. godine je u sastavu okruga Bekeš.

Područje je već bilo naseljeno nakon ere Arpada, prvi pisani zapis o Keteđhazi datira iz 1412. godine, u kojem Elek Fevelješi Šiket dobija deo sela kao donaciju. Kasnije je postao deo imanja zamka Đula preko imovine Janoša Marotija, bana od Mačoa. Selo su Tatari srušili 1686. godine.

Godine 1723. ravnica je postala vlasništvo Janoša Jakab Levenburga, glavnog biskupa okruga Bekeš, koji je u selo naselio banatskim Rumunima, koji su ubrzo podigli crkve. Sadašnja rumunska pravoslavna crkva podignuta je na veštačkom brdu 1779. godine. Dvorac je sagrađen 1742. godine, rimokatolička crkva je izgrađena 1749. godine, a Keteđhaza je postala centar vlastelinstva Đulavar.

Selo je s početka 19. veka bilo u vlasništvu porodice Almaši, koja je posle 1804. godine u selo naselila i mađarsko stanovništvo. Tokom geometrijskog planiranja sela između 1800. i 1812. godine formiran je red širokih, dugih i upravno ukrštanih ulica, koji definišu današnju sliku sela.

Tokom revolucija 1848-49, naselje je bilo jedno od gnezda seljačkih pokreta, a potom i poprište agrarnih prevrata početkom dvadesetog veka. Ovde su se borile rumunske trupe posle Prvog svetskog rata, zatim nemačke i sovjetske trupe tokom Drugog svetskog rata.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Godine 2001. 65% stanovništva naselja izjašnjavalo se kao Mađari, 30% Rumuni, 3% Romi, 1% Nemci i 1% druge (uglavnom slovačke i srpske) nacionalnosti.[3]

Tokom popisa 2011. godine, 83,3% stanovnika izjasnilo se kao Mađari, 5,4% kao Romi, 1,7% kao Nemci, 27,6% kao Rumuni, 0,2% kao Srbi i 0,4% kao Slovaci (16,1% se nije izjasnilo, dospeo rok). Zbog dvojnog državljanstva, ukupan broj može biti veći od 100%).

Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 21,7%, reformisani 4,9%, luterani 1,2%, grkokatolici 0,9%, pripadnici drugih religija (uglavnom pravoslavni) 26,2%, nekonfesionalni 21% (24,1% nije komentarisalo).[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]