Kladovski transport
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/65/Kladovo_transport_monument.jpg/220px-Kladovo_transport_monument.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9b/Ma%C4%8Dvanska_Mitrovica_030.jpg/220px-Ma%C4%8Dvanska_Mitrovica_030.jpg)
Kladovski transport je bio transport nešto više od 1.200 (prema nekim istraživačima 1.370) Jevreja koji su izbegli sa teritorije Trećeg rajha. Oni su krajem 1939. godine krenuli Dunavom iz Beča i Bratislave ka Crnom moru i Palestini. Njihovo putovanje je zaustavljeno posle manje od mesec dana (sredinom decembra 1939) na granici Jugoslavije i Rumunije, u Prahovu, nakon odbijanja Rumunije da im dozvoli prolaz bez sertifikata za useljenje u Palestinu[1] i činjenice da je led na Dunavu u potpunosti onemogućio svaku plovidbu.[2] Mesecima smešteni u Kladovu, oni su u septembru 1940. prebačeni u Šabac, u kom je živela mala, ali ugledna jevrejska kolonija.[3] Isti brodovi koji su mesecima pružali utočište jevrejskim izbeglicama na Dunavu („Car Dušan“, „Kraljica Marija“ i „Car Nikola II“), iskorišćeni su za prevoz nemačkih iseljenika koji su posle nemačko-sovjetske podele interesnih sfera avgusta 1939, prebacivani iz Besarabije, severne Bukovine i Dobrudže na teritoriju Trećeg rajha.[traži se izvor]
Neposredno pred napad Nemačke na Jugoslaviju, oko dve stotine mlađih ljudi iz „Kladovskog transporta“ dobilo je potrebnu dokumentaciju i prebačeno preko Grčke za Palestinu. Većina, koja je okupaciju dočekala u Šapcu, zatvorena je 15. jula u novoosnovani „Jevrejski logor u Šapcu“. Bila je to prva grupa Jevreja koji su masovno internirani na teritoriji Srbije. Muškarci iz „Kladovskog transporta“ su streljani u okviru kaznenih mera generala Bemea 12. i 13. oktobra 1941, u blizini sela Zasavica. kod Šapca, dok su žene sa decom prebačene u logor na Starom sajmištu i tamo pogubljene tokom proleća 1942.[2] Posmrtni ostaci nekoliko stotina Jevreja iz Kladovskog transporta ubijenih kod Zasavice nisu spaljeni u akciji Sonderkomando 1005. Oni su ekshumirani posle rata i 1959. godine preneti u kosturnici na sefardskom Jevrejskom groblju u Beogradu.[traži se izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Napomena[uredi | uredi izvor]
- Sadržaj članka je preuzet iz publikacije Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. objavljene pod Creative Commons licencom.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Manošek 2007, str. 69.
- ^ a b Subotić 2019, str. 53–54.
- ^ Šabački mlin krije tajnu (Večernje novosti, 25. oktobar 2015)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Manošek, Valter (2007). Holokaust u Srbiji. Beograd: Službeni list SRJ. Arhivirano iz originala 01. 04. 2015. g. Pristupljeno 29. 11. 2015.
- Subotić, Jelena (15. 12. 2019). Yellow Star, Red Star: Holocaust Remembrance after Communism. Cornell University Press. ISBN 978-1-5017-4241-5.