Klearh

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Kunakse u kojoj je persijski car Artakserks zadao poraz grčkim najamnicima predvođenim Klearhom i Kirom Mlađim.

Klearh (grč. Κλέαρχος) bio je spartanski vojskovođa i najamnik u vreme Peloponeskog rata. Najpoznatiji je kao komandant najamničkih grčkih snaga prilikom pohoda Deset hiljada.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je sredinom 5. veka p. n. e. Uzeo je ušešća u Peloponeskom ratu. Sa flotom je 411. godine poslat na Helespont (današnji Dardaneli). Tamo je osvojio Vizantion (članicu Atinskog pomorskog saveza) i postao proxenus (upravnik) tog grada. U Vizantionu je bio nepopularan zbog svoje strogosti. Nakon Alkibijadovog prelaska na stranu Atine, njegova flota ponovo uspostavlja atinsku hegemoniju na Egejskom moru. Stanovnici Vizantiona otvorili su kapije grada Atinjanima koristeći se time što je Klearh bio odsutan. Nakon što su povratili kontrolu nad Vizantionom, spartanski efori ponovo postavljaju Klearha za upravnika ovog grada. Međutim, Klearh je zavladao kao tiranin te su ga spartanske vlasti proterale iz Vizantiona. Potražio je utočište kod lidijskog satrapa Kira.

Pohod Deset hiljada[uredi | uredi izvor]

Spartanci, zahvaljujući finansijskoj pomoći persijskih satrapa Kira i Farnabaza, odnose pobedu nad Atinom u Peloponeskom ratu (404. p. n. e.). Po smrti cara Darija II, na ahemenidski presto dolazi Artakserks. Kir Lidijski je bio Artakserksov mlađi brat. Početkom 401. godine p. n. e. izbija sukob oko nasleđa. Kir Mlađi je nameravao da podigne ustanak protiv svoga brata te je od spartanskih vlasti zatražio pomoć. Spartanci nisu hteli zvanično objaviti rat Ahemenidima već su pristali na slanje najamničke armije. Za zapovednika najamničke vojske izabran je Klearh. Od 13.000 Helena koji su učestvovali u pohodu, 10.600 bili su hopliti. Jedan od najznačajnijih učesnika pohoda bio je istoričar Ksenofont koji je pohod opisao u svome delu Anabasa ili Uspinjanje (vojske od morske obale u unutrašnjost zemlje).

Klearhova vojska krenula je iz prestonice Lidije, Sarda. Put je vodio kroz Malu Aziju, preko Kilikije i Ikonije. Grad i dvorac vladara Kilikije opljačkani su prilikom prolaska. U Tarsu su se protiv Kira pobunili grčki vojnici koji se nisu želeli udaljavati od obale. Klearh je uspeo da ih nagovori da nastave marš povećavajući im platu za 50%. Kod reke Isa, Kir je zatekao svoju flotu. Tu je stiglo i grčko pojačanje pa je Helena sada bilo oko 14.000. Prošavši kroz Siriju čiji se satrap nije smeo suprotstaviti, vojska je stigla do Eufrata. Artakserks više nije smeo dozvoliti neprijatelju da napreduje. Kod sela Kunakse sukobile su se dve vojske. Opijen početnim uspehom, Kir je sa 600 vojnika napao samog Artakserksa koga je branilo 6000 ljudi. Uspeo je da ga lako rani kopljem, ali je ubrzo stradao.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Heleni, koji su činili desno krilo Kirove vojske, odbili su sve persijske napade. U zamenu za povlačenje iz Persije, Artakserks im je ponudio zalihe hrane i vodiča – Tisaferna. Povratak istim putem bio je nemoguć zbog nedostatka namirnica, te su Grci pristali. Tisafern ih je poveo ka severu, levom obalom Tigra. On nije nameravao da ih napadne već da ih ostavi na mesto odakleće biti nemoguće da se vrate. Na prevaru je ubio Klearha i ostale stratege. Međutim, Grci su ponovo odbili da se predaju i imenovali su nove vojskovođe među kojima je bio i Ksenofont.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stara Grčka - V. V. Struve i D. P. Kalistov, Book&Marso, 2006
  • Istorija Grčke do smrti Aleksandra Velikog - Džon Bagnel Bjuri, Rasel Migs; Zavod za udžbenike; Beograd 2008. godina
  • Istorija starih Grka do smrti Aleksandra Makedonskog (u odabranim izvorima); Beograd, Zavod za udžbenike; 1972. godina