Kneževina Seborga

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kneževina Seborga
Principato di Seborga
Grb Seborge
Grb
Krilatica: Sub Umbra Sedi
Položaj Seborge
Glavni gradSeborga
Službeni jezikitalijanski, ligurijski
Vladavina
KnezMarselo Menegato
Predsednik VladeMarselo Menegato
Istorija
Geografija
Površina
 — ukupno15 km2
Stanovništvo
 — 2010.312
 — gustina20,8 st./km2
Ekonomija
Valutaseborški luiđino
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC +1

Kneževina Seborga je samozvana i samoproglašena mikronacija koja se nalazi u severozapadnom delu italijanske provincije Ligurija, nedaleko od francuske granice i Kneževine Monako, obuhvatajući gradić i okolinu Seborga.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Mapa Seborge
Pogled na Seborgu

Prvo poznato spominjanje mesta Seborga bilo je oko 400. godine nove ere. Godine 954. sveštenik iz opatije u Lerinsu osnovao je crkvu Svetog Mihajla. Dana 20. avgusta 954. godine Benediktanci su proglasili kneževinu u ovom naselju. Prvi izabrani guverner bio je iguman Kristofer. Te iste godine podignuta je i tvrđava nadomak grada. Od tada pa dalje kroz istoriju, monasi su sami birali svog upravitelja Seborge, a 1079. godine Seborga dobija i naslednog princa u okviru Svetog rimskog carstva[2].

Mesto je vremenom postalo okupljalište za vitezove, tako da je 1128. godine pape Honorije II odobrio Red vitezova Bernardinaca, sa sedištem u Seborgi. Od 1258. do 1579. grad se stavlja pod zaštitu Papske države.

Godine 1625. Seborga je pripojena Savojskoj državi. Nakon toga, vlast nad gradom se više puta menjala, ali se ponovo vratila pod okrilje Sevoje.

Konfuzija nacionalnosti Seborge počela je kada je 20. januara 1729. godine u Parizu, ova nezavisna kneževina prodata savojskoj dinastiji koja je vladala Pijemont-Sardinijom. Nakon toga, 1815. godine na Bečkom kongresu prilikom preraspodele evropskih teritorija posle Napoleonovih ratova, a kasnije i u Aktu o ujedinjenju Kraljevinu Italije iz 1861. godine, nema pomena Seborge.

Seborga danas[uredi | uredi izvor]

Argument za današnje stanje, Seborge kao nezavisne države, zasniva se na tvrdnji da ova prodaja nikad nije bila registrovana na novog vlasnika.

Serboga se smatra nezavisnom nakon održanog neformalnog referenduma 23. aprila 1995. godine, kada je 304 Seborganca glasalo - za, a samo 4 - protiv „Ustava Kneževine", a u korist nezavisnosti od Italije[3]. Osnivač mikronacije Seborga, Đorđo Karboni, nakon referenduma, stekao je zvanje „princa" i neformalno je vladao do svoje smrti. 25. novembra 2009[2]. godine. Nasledio ga je Marselo Menegato (Marcello Menegatto).

Danas, ova mikronacija tvrdi da ima svoju teritoriju, stanovništvo i vladu.

Kneževina Seborga je i delimično priznata država, jer je prema njihovim navodima, 2009. godine priznanje dobila od države Burkina Faso[4]. Takođe, vlada Seborge tvrdi da imaju posredno priznanje još najmanje 20 država, a uspostavljene diplomatske odnose sa najmanje 35 suverenih država sveta, spominjući i Rusiju[5]. Vlasti Seborge i dalje tvrde da, pravno gledano, njihova teritorija nije deo Italije, niti je to ikad bila. Država Italija, ovaj sukob naziva samo deklarativnim, jer sudskog ili političkog spora između ove dve strane nije bilo. Takođe, nije bilo ni ometanja sprovođenja zakona Italije.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Self-Proclaimed Micronations", WorldStatesmen.org
  2. ^ a b "His Tremendousness Giorgio Carbone" (Obituary) The Telegraph, November 27, 2009
  3. ^ Caitlin Moran,"Noel Gallagher is my choice for monarch", The Times, January 30, 2006
  4. ^ His Tremendousness Giorgio Carbone // Telegraph, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  5. ^ Nezavisimoe Knяžestvo Seborga Konsulьstvo, Pristupljeno 25. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]