Koviljka (književni lik)

Jedna od najljepših narodnih balada u srpskoj narodnoj književnosti je Jetrvica, adamsko koleno.^[1] Ova pjesma pjeva o plemenitosti i dobroti. Dat je slikovit prikaz porodične tradicije i morala. Izdvajanjem pojma adamsko koleno i povezivanjem sa jetrvom Koviljkom prvenstveno se govori o plemenitosti. Ova narodna pjesma govori o nesebičnoj Koviljki kojoj jetrva pred smrt predaje svog nejakog sina Mirka. Ona je moli da kad svom sinu Marinku daje hljeba, da njenom sinu da koricu, kad njenom Marinku sprema košuljicu da njenom Mirku zakrpi traljicu, a kad njenog Marinka ponese u crkvu, njenog Mirka u crkvu da povede. Nakon svake poruke Vinka dodaje " Nek se znade da je sirotica, da moj Mirko svoje majke nema. " Ona je moli da odgaja Mirka samo da joj ne bude teško i da odrasta uz Marinka kao siroče.

Nakon smrti jetrve, Koviljka se brine o njenom sinu bolje i brižnije nego o svom sinu, jer zna kako je kada si siroče. Zahvaljujući njenom milostivom srcu ona odgaja Mirka sa većom posvećenošću i uvijek mu daje prednost u odnosu na svog sina. Ona daje hljeba prije Mirku nego svom Marinku, košuljicu kroji Mirku prije nego svom Marinku, a kada izađe među ljude Mirka stavi u krilo, a Marinka do sebe na zemlju. Dirnuti njenim gestovima, ljudi blagosiljaju strinu Koviljku zbog njenog ophođenja prema Mirku.

Koviljka šalje sina i djeverčića u rat koji je trajao devet godina. U ratu joj gine sin Marinko. Nakon završetka rata Mirko se premišlja da li da ide u bijeli svijet ili da se vrati svojoj miloj strini koja ga je odgojila. Mirko se vraća strini da joj zamjeni izgubljeno dijete. Kada je Koviljka saznala da joj je dijete poginulo, izmirena sa stvarnošću, prihvati Mirka i privi ga u zagrljaj uz riječi " Čedo Mirko, odi bliže strini, ja ne imam da zagrlim sina, a ti nemaš da te zagrli majka odi, Mirko, da te zagrli strina!"