Komplementarne boje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Krug boja po Geteu, 1809. godine

Komplementarne boje su suprotne boje stojeće jedna nasuprot drugoj u krugu boja koje se međusobno dopunjuju i čine harmoniju tonova, na primer crvena i zelena, plava i narandžasta, žuta i ljubičasta. Komplementarne boje imaju svojstvo da im se kada se upotrebe jedna pored druge, povećaju intenziteti, tako da nastaje jedan harmoničan utisak na posmatrača. Slikarski pravci koji su se zasnivali na utisku boja kao impresionizam, neoimpresionizam ili ekspresionizam, koristili su se komplementarnim kontrastima boja da dobili na stepenovanju dinamičnog utiska slika.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Markus Steigman/ René Zey- Lexikon der Modernen Kunst Tehniken und Stile Hamburg 2002.