Komunikacija o riziku

Komunikacija o riziku (engl. risk communication) je složena međudisciplinarna akademska oblast koja je deo komunikologije i menadžmenta rizika, a koja se odnosi na obolast poput krizne komunikacije. Cilj je osigurati da ciljna publika razume kako rizici utiču na njih ili njihove zajednice pozivajući se na vrednosti te zajednice.^[1]^[2]

Komunikacija o riziku je posebno važna u pripremi za katastrofe,^[3] obaveštavanju o javnome zdravlju^[4] i pripremama za veliki globalni katastrofalni rizik.^[3] Na primer, kako uticaji klimatskih promena i klimatskoga rizika utiču na određeni deo društva, tako da je prenošenje tog rizika važna praksa komunikacije i kolimi, kako bi društva planirala adaptaciju na klimatske promene.^[5] Slično tome, u prevenciji pandemije, razumevanje rizika pomaže zajednicama da zaustave širenje bolesti i poboljšaju odgovornost građana.^[6]

Komunikacija o riziku bavi se mogućim rizicima i ima za cilj da podigne svest o tim rizicima kako bi podstakla ili ubedila promene u ponašanju ljudi da bi se dugoročno ublažile pretnje. S druge strane, komuniciranje o krizama ima za cilj podizanje svesti o specifičnoj vrsti patnje, veličini, ishodištima i specifičnoj vrsti ponašanja koje treba usvojiti da bi se pretnja smanjila.^[7]

Metode[uredi | uredi izvor]

Komunikacija o riziku i angažovanje zajednice[uredi | uredi izvor]

Komunikacija o riziku i angažovanje zajednice je metod koji se u velikoj meri oslanja na volontere, osoblje na prvoj liniji fronta protiv posledica i na ljude bez prethodne obuke u datoj oblasti.^[8] Svetska zdravstvena organizacija se zalagala za ovoj pristup kada je u početnoj fazi pandemije izdavala preporuke za ublažavanje posledica pandemije kovida 19 po javno zdravlje.^[9]

Izazovi[uredi | uredi izvor]

Problemi za komunikatore o riziku uključuju kako doći do ciljne publike, kako rizik učiniti razumljivim i povezanim s drugim rizicima, kako odati poštovanje vrednostima publike, a u vezi s rizikom, kako predvideti reakciju publike na komunikaciju itd. Glavni cilj komunikacije o riziku je poboljšanje kolektivnoga i individulanoga donošenja odluka.

Neki stručnjaci se saglašavaju da rizik nije samo ukorenjen u procesu komunikacije, već se i ne može odvojiti od upotrebe jezika. Iako svaka kultura razvija sopstvene strahove i rizike, ovi pojmovi se primenjuju smo na kulturu domaćina.

Izvori[uredi | uredi izvor]

^ Risk Communication Primer—Tools and Techniques Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. april 2021). Navy and Marine Corps Public Health Center
^ Understanding Risk Communication Theory: A Guide for Emergency Managers and Communicators Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. novembar 2021). Report to Human Factors/Behavioral Sciences Division, Science and Technology Directorate, U.S. Department of Homeland Security (May 2012)
^ ^a ^b „ShieldSquare Captcha” (na jeziku: engleski). doi:10.1088/1755-1315/273/1/012040/pdf.
^ Motarjemi, Y.; Ross, T (2014-01-01), Motarjemi, Yasmine, ur., „Risk Analysis: Risk Communication: Biological Hazards”, Encyclopedia of Food Safety (na jeziku: engleski), Waltham: Academic Press: 127—132, ISBN 978-0-12-378613-5, Pristupljeno 2021-11-12
^ „Risk communication in the context of climate change”. weADAPT | Climate change adaptation planning, research and practice (na jeziku: engleski). 2011-03-25. Pristupljeno 2021-11-12.
^ „RISK COMMUNICATION SAVES LIVES & LIVELIHOODS Pandemic Influenza Preparedness Framework” (PDF). World Health Organization. 2015.
^ REYNOLDS, BARBARA; SEEGER, MATTHEW W. (2005-02-23). „Crisis and Emergency Risk Communication as an Integrative Model”. Journal of Health Communication. 10 (1): 43—55. ISSN 1081-0730. PMID 15764443. doi:10.1080/10810730590904571.
^ „Risk Communication and Community Engagement (RCCE) Considerations: Ebola Response in the Democratic Republic of the Congo”. WHO. 2018. Arhivirano iz originala 19. 8. 2018. g. Pristupljeno 1. 5. 2020. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ „COVID-19 Global Risk Communication and Community Engagement Strategy – interim guidance”. www.who.int (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-12.

[1] Risk Communication Primer—Tools and Techniques Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. april 2021). Navy and Marine Corps Public Health Center

[2] Understanding Risk Communication Theory: A Guide for Emergency Managers and Communicators Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. novembar 2021). Report to Human Factors/Behavioral Sciences Division, Science and Technology Directorate, U.S. Department of Homeland Security (May 2012)

[:0-3] „ShieldSquare Captcha” (na jeziku: engleski). doi:10.1088/1755-1315/273/1/012040/pdf.

[4] Motarjemi, Y.; Ross, T (2014-01-01), Motarjemi, Yasmine, ur., „Risk Analysis: Risk Communication: Biological Hazards”, Encyclopedia of Food Safety (na jeziku: engleski), Waltham: Academic Press: 127—132, ISBN 978-0-12-378613-5, Pristupljeno 2021-11-12

[5] „Risk communication in the context of climate change”. weADAPT | Climate change adaptation planning, research and practice (na jeziku: engleski). 2011-03-25. Pristupljeno 2021-11-12.

[6] „RISK COMMUNICATION SAVES LIVES & LIVELIHOODS Pandemic Influenza Preparedness Framework” (PDF). World Health Organization. 2015.

[7] REYNOLDS, BARBARA; SEEGER, MATTHEW W. (2005-02-23). „Crisis and Emergency Risk Communication as an Integrative Model”. Journal of Health Communication. 10 (1): 43—55. ISSN 1081-0730. PMID 15764443. doi:10.1080/10810730590904571.

[8] „Risk Communication and Community Engagement (RCCE) Considerations: Ebola Response in the Democratic Republic of the Congo”. WHO. 2018. Arhivirano iz originala 19. 8. 2018. g. Pristupljeno 1. 5. 2020. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[9] „COVID-19 Global Risk Communication and Community Engagement Strategy – interim guidance”. www.who.int (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-12.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]