Pređi na sadržaj

Koniši Jukinaga

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Koniši Jukinaga
Baron (daimjo) Koniši Jukinaga (1555—1600).
Datum rođenja1558
Mesto rođenjaSakaj
Datum smrti6. novembar 1600
Mesto smrtiKjoto

Koniši Jukinaga (engl. Konishi Yukinaga, 1555—1600) bio je japanski vojskovođa iz perioda Azuči (1568—1600). Istakao se u službi Tojotomi Hidejošija tokom ratova za ujedinjenje Japana (1582—1592) i tokom japanske invazije Koreje (1592—1598). Bio je jedan od najmoćnijih hrišćanskih gospodara u Japanu.[1] Moderni izvori često ga pominju pod njegovim hrišćanskim imenom, Agostino Koniši (engl. Dom Agostinho Konishi).[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Koniši Jukinaga rođen je oko 1555. godine u trgovačkoj porodici: otac mu je bio apotekar u Sakaju. Iako nije bio samurajskog porekla, stupio je u vojsku regenta Tojotomi Hidejošija (koji je i sam bio seljačkog porekla) i istakao se u ratovima za ujedinjenje Japana (1582—1592). Nakon Hidejošijeve kampanje protiv nezavisnih feudalaca na ostrvu Kjušu (1587), postao je daimjo i dobio u posed južni deo provincije Higo.[1]

Prvi pohod na Koreju[uredi | uredi izvor]

U prvom pohodu na Koreju (1592) učestvovao je sa 7.000 svojih vazala i komandovao je japanskom Prvom divizijom (18.700 ljudi).[3] Učestvovao je u osvajanju Pusana, Seula i Pjongjanga. U toku rata Konišijevo lično neprijateljstvo i rivalstvo sa drugim Hidejošijevim miljenikom, Katom Kijomasom, u više navrata je štetilo japanskim ratnim operacijama.[4][5]

Mirovni pregovori[uredi | uredi izvor]

Posle povlačenja Japanaca iz Seula (18. aprila 1593), Koniši je zajedno sa Išidom Micunarijem imenovan od strane Hidejošija za glavnog pregovarača o miru sa carstvom Ming. U želji da postigne mir po svaku cenu, Koniši je odlučio da prevari obe strane: na kineskom dvoru je prihvatio sve kineske uslove (uključujući potpuno napuštanje Koreje i japansko priznanje vazalne zavisnosti od Kine), pošto je prethodno krivotvorio Hidejošijevo pismo kineskom caru, u kome ga priznaje za vrhovnog gospodara Japana u zamenu za kraljevsku titulu. Vrativši se u Japan, obavestio je Hidejošija da su Kinezi prihvatili sve japanske uslove, uključujući i predaju 4 južne Korejske provincije (od ukupno osam - zapravo, čitave južne Koreje osim Seula). Tako je u Koreji uspostavljeno primirje, pri čemu su Japanci zadržali samo uzan priobalni pojas oko Pusana, koje je potrajalo sve do kraja 1596. godine. Konišijeva prevara otkrivena je sa dolaskom zvanične kineske delegacije (26. oktobra 1596), koja je donela Hidejošiju obećanu kraljevsku krunu i proglasila ga za vazalnog kralja Japana, dok japanski uslovi za mir nisu bili ni pomenuti u mirovnom ugovoru. Osramoćen, Hidejoši je na licu mesta napao Konišija i proterao kinesku delegaciju, posle čega je odlučio da se rat nastavi po svaku cenu.[2]

Drugi pohod na Koreju[uredi | uredi izvor]

U drugom pohodu na Koreju (1597) bio je deo Armije levog krila.[3]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Kada se Japan posle Hidejošijeve smrti (1598) podelio na pristalice Hidejošijeve dinastije, koje je predvodio Išida Micunari, i pobunjenike pod vođstvom Ijejasu Tokugave, Koniši se opredelio za lojaliste. Pogubljen je neposredno posle poraza lojalista u bici kod Sekigahare (1600) pošto je, kao hrišćanin, odbio da izvrši tradicionalni sepuku. Njegovi posedi dodeljeni su njegovom dugogodišnjem rivalu i susedu Kato Kijomasi.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Turnbull, Stephen R. (2002). Samurai invasion: Japan's Korean War, 1592-98. London: Cassell & Co. str. 45. ISBN 0-304-35948-3. OCLC 50289152. 
  2. ^ a b Hall, John Whitney (1988—1999). The Cambridge history of Japan (volume 4). Cambridge, UK: Cambridge University Press. str. 281—285. ISBN 0-521-22352-0. OCLC 17483588. 
  3. ^ a b Turnbull, Stephen R. (2002). Samurai invasion: Japan's Korean War, 1592-98. London: Cassell & Co. str. 242-243. ISBN 0-304-35948-3. OCLC 50289152. 
  4. ^ Hulbert, Homer B. (1905). The History of Korea (vol. 1 of 2). Seoul: The Methodist Publishing House. str. 376—380. 
  5. ^ Hulbert, Homer B. (1905). The History of Korea (vol. 1 of 2). Seoul: The Methodist Publishing House. str. 381—384. 
  6. ^ Turnbull, Stephen R. (2002). Samurai invasion: Japan's Korean War, 1592-98. London: Cassell & Co. str. 233-235. ISBN 0-304-35948-3. OCLC 50289152. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hulbert, Homer B. (1905). The History of Korea (vol. 1 of 2). Seoul: The Methodist Publishing House.