Конрадова сунчаница
| Konradova sunčanica | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | M. clelandii
|
| Binomno ime | |
| Macrolepiota clelandii Grgur. (1997)
| |
Konradova sunčanica (Macrolepiota konradii) jestiva je gljiva. Rasprostanjena je prilično često svuda, a na sjevernom Jadranu posebno.[1]
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Klobuk je veličine od 5 do 9 samtimetara, još u mladosti konično je izbočen, a kasnije je sve rastvoreniji i postaje gotovo ravan, ili čak malo udubljen. Kožica boje lješnika je preko te izbočine i još šire prema rubu jedinstveno cijela, dok se prema periferiji raspada na opnaste (ne vlaknasto krljuštave) prvobitno krupnije, što dalje - to sitnije i tamnije, (smeđe) crne ljuske, koje se u obliku sasvim sitnih tačkica nastavljaju sve do krajnjeg ruba klobuka, a ispod njih proviruje suva, pahuljasta, zagasita, bijela osnova.[1]
Listići[uredi | uredi izvor]
Listići su slobodni, trbušasti, ali s mnogo lameletta, neravne neravne i veoma tanke oštrice, mliječno - do sivo bijeli.[1]
Otrusina[uredi | uredi izvor]
Otrusina je bijela.
Stručak[uredi | uredi izvor]
Stručak je veličine 8-16/0,5-1,2 cm pri vrhu, nadolje neznatno širi, sve do dna, s bulbom koja može biti debela i do 2 santimetra, ali nećinom ne jače izražena, više kao u mladog luka. I on je na bijeloj osnovi ispod prstena presvučen dosta tamnocrvenkastosmeđom opnom, koja se raspucava ili na krupnija polja, ili na pojase ili na ljuske, što bliže prstenu, to sitnije. Prsten je jednostruk, bez resa, donjom polovicom priljubljen uz stručak, gornjom u mlađih ljevkasto nagore okrenut, u starijih je ipak na dolje previjen, odozgo bijel, alo odozdo smeđ, neizostavno bar po rubu, ali gotovo uvijek i cijela donja polovina. Pun je, s mekšim jezgrom.[1]
Meso[uredi | uredi izvor]
Meso je tanko, znatno tanje od širine listića, nježno i meko, mutnobijelo. Ukusom podsjeća na orahe, bez mirisa.[1]
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore su veličine 11-15/7,5-9,5 mi, s krupnim kličnim otvorom, hyaline, gole, u kresylovu plavilu zidovi su obojeni u dvije pruge, plavu i crvenu.[1]
Stanište i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Prilično je česta gljiva svuda, a na sjevernom Jadranu je veoma česta. raste pojedinačno u travi blizu medunaca, bjelograbića i borova.[1]
Deoba[uredi | uredi izvor]
Period diobe je u maju, junu, oktobru, novembru (decembru) mjesecu.[1]
Jestivost[uredi | uredi izvor]
ukusna jestiva gljiva, ravnopravna običnoj sunčanici, premda nije toliko izdašna.[1]
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
U narodu je popularna i dosta sakupljana, ova biljka se često mijenja s dobro poznatom običnom sunčanicom. Macrolepiota procera (Scop, ex Fr.) Sing.. Konradova sunčanica je mnogo sličnija nježnoj sunčanici, Macrolepiota gracilenta Fr., ali i ova se zamjenjuje sa pravom sunčanicom. Sve su jestive. U predjelima sjevernog Jadrana javlja se i, Macrolepiota badhami , odnosno Leucocoprinus badhami Bk. et Br., Badamova sunčanica, ne mnogo otrovna. Najveću sličnost, uprkos svemu, ima jedan varijetet gracilentae (по Dufouru var, excoriatae) rubescens. To je najčešća sunčanica toplog podneblja.[1]
Taksonomija[uredi | uredi izvor]
Molekularna analiya DNK sekvenci iz Australijske kolekcije je pokazala da su Macrolepiota konradii,[2] M. gracilenta, M. mastoidea,[3] i M. procera ista vrsta kao i Macrolepiota clelandii.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e ž z i Ključ za gljive; Ivan Focht; ITRO "Naprijed"; Zagreb 1986.
- ^ Bougher NL, Syme K (1998). Fungi of Southern Australia. Nedlands, Western Australia: University of Western Australia Press. str. 186—187. ISBN 978-1-875560-80-6.
- ^ Common (2 izd.). Sydney: University of N.S.W. Press. 2000. str. 91. ISBN 978-0-86840-650-3.
|first1=zahteva|last1=u Authors list (pomoć) - ^ Vellinga EC. (2003). „Chlorophyllum and Macrolepiota (Agaricaeae) in Australia”. Australian Systematic Botany. 16 (3): 361—370. doi:10.1071/SB02013.
