Konsonanca
Appearance
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a1/Savrsene_konsonace.jpg/300px-Savrsene_konsonace.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/eb/Nesavrsene_konsonace.jpg/300px-Nesavrsene_konsonace.jpg)
Konsonanca (lat. consonantia, fr. i engl. consonance, što znači blagozvučje, sklad, sloga, saglasje)[1][2] je sazvučje koje nastaje kada istovremeno zvuče dva ili više tona (intervala) i kod slušaoca izazivaju utisak prijatnosti, sklada i ugode za uho i ne traže razrešenje.[3]
Konsonantni intervali dele se na:
- Savršene konsonance: čista prima, kvarta, kvinta i oktava.
- Nesavršene konsonance: velika i mala terca i velika i mala seksta.
Suprotno konsonanci je disonanca, koja se doživljava kao neprijatno, nesmireno i napeto zvučanje za ljudsko uho i traži razrešenje u konsonancu.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Vlastimir Peričić, Višejezični rečnik muzičkih termina
- ^ Vlastimir Peričić, Harmonija prvi deo, Beograd, Zajednica muzičkih i baletskih škola Srbije, 2004.[nepouzdan izvor?]
- ^ Radivoj Lazić - Vlastimir Peričić, Osnovi teorije muzike, Pristupljeno 9. 4. 2013.[nepouzdan izvor?]