Korisnik:Filip Djorovic/pesak
Ovaj članak je deo projekta seminarskih radova na Geografskom fakultetu u Beogradu. Datum unosa: novembar—decembar 2016. Ova grupa studenata uređivaće u prostoru članaka. Nemojte prebacivati članak u druge imenske prostore. Pozivamo vas da doprinesete njegovom kvalitetu i pomognete studentima pri uređivanju. |
Sveti bor na Kamenoj Gori | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 43° 17′ 04″ S; 19° 33′ 44″ I / 43.284526° S; 19.562223° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 1345 m |
Sveti ili stari bor na Kamenoj gori je spomenik prirode koji se nalazi u blizini Prijepolja u jugozapadnoj Srbiji.
Geografski položaj[uredi | uredi izvor]
Sveti bor na Kamenoj gori, nalazi se u jugoistočnom delu Srbije, na istoimenoj planini, na granici sa Crnom Gorom. Opstaje i dominira selom na Kamenoj gori, na 1345 m nadmorske visine i nalazi se na padini nagnutoj ka reci Lim.
Fizionomske karakteristike[uredi | uredi izvor]
Ovaj Crni bor (lat. Pinus nigra) je velike starosti i odlikuje se kišobranastim habitusom. Veoma je zdrav i ima impozantne dendrometrijske vrednosti i veoma je vitalan. Razgranat je i visina mu dostiže do 13 m. Raširenog je stabla, što je veoma tipično s obzirom da je to Crni bor koji je rastao na osami. Ima dobro razvijenu, široku krošnju čiji prečnik iznosi preko 18 m. Deblo koje je visine 1.50 m, i čiji je obim 5.20 m, nastavlja se u šest glavnih stubova. Na jednom od tih stubova izrasla je smrča visine 0.50 m, koja je stara oko 10 godina.
Legenda o Svetom boru[uredi | uredi izvor]
Postoji narodno verovanje koje kaže da su stanovnici Kamene Gore još pre 300 godina morali da napuste ovo mesto i svoje domove. Pre odlaska su napravili rupu u stablu crnog bora starog četiri veka, i u njoj ostavili poruku sa objašnjenjem zbog čega su morali da napuste svoje domove. Tako je tajna stanovnika Kamene Gore zauvek ostala u srcu ovog Svetog bora.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Zaštićena prirodna dobra Srbije. Beograd: Ministarstvo životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja. 2011. str. 251.