Korisnik:Jozefsu/Američki strip

S Vikipedije, slobodne enciklopedije


Poveži sa en:American comic book i en:History of American comics. Alternativna veza: en:Golden Age of Comic Books

za reference konsultirati ovo

Istorijski razvoj[uredi | uredi izvor]

Prvi strip junaci Maks i Moric (1865) — Bim i Bum Rudolfa Dirksa (1901)

Korene Američkog stripa zapravo treba tražiti u Evropi: u delima Rodolfa Tofera (Rodolphe Töpffer)[1] i Vilhelma Buša. Na primer strip Bim i Bum (The Katzenjammer Kids) nemačkog crtača Rudolfa Dirksa nastao je pod direktnim uticajem Bušova Maksa i Morica.

Kulturolozi razvoj Američkog stripa dele na 8 istorijskih perioda:

Platinasto doba - 1897–1935[uredi | uredi izvor]

Žuti dečak: The Yellow Kid in McFadden's Flats (1897)

Teoretičarima stripa teško je da povuku granicu između primitivnog i savremenog stripa, ali se smatra da je začetak devete umetnosti crtana serija "Žuti dečak" ("Hogan's Alley") Ričarda Autkolta (Richard F. Outcault), objavljivana od 1894. godine u Njujorškim časopisima New York World i New York Journal. Najpre je "Žuti dečak" nem ("govori" tako što su reči napisane na njegovo odelo), svoje prve reči od 1986. počinje da prezentuje u vidu strip-balončića. Vid komunikacije sličan ovom postojao je već od ranije, ali se tu prvi put javlja u stripu. Za "Žutog dečaka" takođe je vezano prvo štampanje samostalnog strip-izdanja, pošto se neologizam "strip" (comic book) prvi put u istoriji štampe javlja na koricama njegovog reprint izdanja.[2]

Nemo, u stripu 11. februara 1906

Prvi konvencionali strip (kakvog ga danas znamo) bio je Mali Nemo pionira žanra Vinzora Makeja.

U prvo doba, stripovi su izlazili neperiodično, u kaiševima na zadnjim stranicama dnevnih listova. Prvo samostalno izdanje DžDžDžDžDžDžDž debituje sa sveskama DžDžDžDžDž. Uprkos svetskoj ekonomskoj krizi, tadašnji stripovi – uglavnom grafički romani – batale se po univerzalnoj ceni od svega 10 centi.


Despite the publication of a series of related Hearst comics soon afterward,[2] the first monthly proto-comic book, Embee Distributing Company's Comic Monthly, did not appear until 1922. Produced in an 8 12 in × 9 in (220 mm × 230 mm) format, it reprinted black-and-white newspaper comic strips and lasted a year.[2][3]

  1. test
  2. test
  3. test

Funnies[uredi | uredi izvor]

Panel Ludog mačka iz 1918.

Značajno delo je i Ludi mačak (Krazy Kat) Džordža Herimana.

Moderni izdavači stripova u današnje vreme iznova štampaju zbirke novinskih karikatura i reprinte ovih kaiševa u vidu knjiga i posebnih (sve češće elektronskih) izdanja.

Iako se prvi posvećeni strip-magazin u Americi pojavio već 1933. godine, začetkom pravog stripa smatra se

Zlatno doba - 1935–1947[uredi | uredi izvor]

Januara 1935 na izdavačkoj sceni pojavljuje se kompanija Nejšenel (kasniji Disi) sa New Fun Comics - prvim periodičnim časopisom koji na 64 strana nudi potpuno nov materijal u kompletnim epizodama za svega 10 centi po naslovu. Uskoro će ista firma, u seriji pod imenom Action Comics da debituje Supermena koji je instant hit – uz ogromnu zaradu –, uvodeći novi žanr superheroja, koji doprinosi ogromnom rastu industrije. Deca postaju luda za stripovima i pojavljuju se novi izdavači u nadi da će ih zabaviti. Kompanija Dizni i izdavači stripova Del, Arči i dr. plasiraju na milione, pre svega humorističnih stripova sa antropomorfnim životinjama i karikiranim likovima, koje mladi čitaoci zovu „Smešne knjige“ (engl. Funny Books).

Nuklearno doba - 1947–1958[uredi | uredi izvor]

Atomskom bombom bačenom na Japan počinje – kako je poznato u konvencionalnoj istoriji – nuklearna era, a isti termin vezuje se i za strip u perodu koji karakteriše "Hladni rat" u svetu. U jeku posleratne krize, u drugoj polovini 1947. godine izdavači umanjuju broj stranica kako bi se izborili sa inflacijom i porastom cena. Ono što je u "Zlatnom dobu" bilo 52 stranice za deset centi, za isti novac su 32 stranice. Ova želja da se cene zadrže niskim na kraju je dovela do krize celogžanra, te su mnogi izdavači izgubili interesovanje za prodaju stripova, pošto su mogli da zarade više prodajući skuplje časopise.

U Američkom posleratnom stripu primećuje se porast mračnijeg, zrelijeg sadržaja, sa superherojima potisnutim u lavini novih naslova namenjenih starijim čitaocima. Ove tzv. odrasle teme nisu samo romantika, kriminalistika, vestern, ratni i borilački stripovi, nego i riskalniji naslovi o „dobrim devojkama“ (engl. "good girl" art), kao i šokantan, vrlo grafičan horor. Ovaj sadržaj namenjen odraslima dovodi do reakcije konzervativnih interesnih grupa, što doprinosi spontanom razvoju jedinstvene društvene cenzure, neke vrste moralne klasifikacije, poznate pod imenom Comics Code Authority (Standardni sistem za rangiranje i kvalifikaciju stripovnog sadržaja). Drugim rečima, da bi izbegla konflikte i sudove, industrija razvija sistem samocenzure, po kojem se izdavač ograđuje od osude i zloupotrebe tako što unapred na koricama naznači da nije za dečji uzrast itd. (sličan sistem kodiranja postoji i danas u industriji zabave). Marvel jedna od firmi koje su prateći trend Disi-ja započele karijeru sa naglaskom na superherojima, u ovo vreme doživljava krah. Uzgred, tokom čitavog perioda žanrovi smešnog antropomorfnog i tinejdžerskog humora održavaju svoju dominaciju kod mlađih čitalaca, dok brzi razvoj televizije takođe dovodi do povećanja broja licenciranih naslova zasnovanih na TV serijalima i franšinzama.

Srebrno doba - 1958–1970[uredi | uredi izvor]

Generalno lagan i zabavan period stripa sa dosta inovacija. S kraja 1958. superheroji se polako vraćaju na scenu. Kako Disi počinje da pronalazi publiku i za druge superheroje osim Betmena, Supermena i Čudesne žene, i Marvel se polako oporavlja od manjka prihoda iz prodaje svojih naslova. Ovaj period beleži kraj karijere Džoa Menlija (Joe Maneely) ali i pojavu imena Džek Kirbi i Stiv Ditko, čuvenih strip-autora koji se vraćaju u Marvelov Atlas Comics. Uz pomoć takve kreativne sile, Marvel pokušava da ponovi raniji uspeh Disi-ja sa superherojima, gotovo ih nadmašivši do kraja 60-ih. Marvelovi likovi počinju da se prodaju u milionima primeraka, a njihova popularnost donosi autorima i izdavaču masu ugovora za licenciranje povezanih proizvoda i (jeftinih ali uspešnih) crtanih filmova. Za to vreme uspeh igrane serije Betmen je ogroman, iako kratkotrajan, hit koji pokazuje kontinuiranu održivost superheroja i u medijima van stripa.

Za to vreme smešni žanr sa antropomorfnim životinjama i az a francia sѕo nem a sѕarkaѕmus hanem mas humorom i dalje neometano zabavlja mlađe čitaoce.

Bronzano doba - 1970–1985[uredi | uredi izvor]

Tokom 1970. Disi premamljuje Kirbija iz Marvela, a Sten Li se odlučuje za ustupanje mesta mlađem talasu obožavalaca koji su u međuvremenu postali profesionalni strip-autori. Zahvaljujući ovom strateškom potezu Bronzani period karakteriše privremeni pad Disijeve popularnosti a Marvel po prvi put prestiže svog konkurenta po prodaji stripova. Međutim, borba konkurencije između dva džina industrije ne sprečava ih da oba postignu veliki uspeh u prodaji stripova licenciranih sa filmskih medija – Ratovi zvezda, Džiaj Džo, Mikronauti i druge franšize postaju neverovatno uspešne za sve izdavače, bilo u stripu, bilo u pratećim igračkama.

Rađanje direktnog tržišta dovodi do rasta broja izdavača i povećanja kvaliteta stripovnih izdanja. Ovo je period kada strip sa kioska prelazi u dobro snabdevene, specijalizovane radnje. Rastom broja čitalaca, i sazrevanjem nove generacije stripskih konzumanata izdavači sele svoje poslovanje u prodavnice stripova, dok su dugogodišnji lideri žanrovskih naslova prilagođenih deci (kao što su Harvej, Gold Kej i Čarlton) osuđeni na gašenje, jer ne objavljuju ono što specijalizovane prodavnice naručuju za svoje kupce – novotalasne fanove.

Period karakteriše složenost stripovnih radnji – kompleksnija scenografija. Od serijala, Marvelov Secret Wars završava istog meseca kada započinje DC-jev serijal Crisis on Infinite Earth (Kriza beskonačnih zemalja). Međutim, inflacija drastično utiče na troškove poslovanja i štampanja, pa se cena stripova učetvorostručuje – sa tada standardnih 15 na 65 centi. Međutim, borba na direktnom tržištu čini ovo povećanje manje važnim, jer trgovci moraju da naručuju uvek nove stripove da bi ostali u poslu.

Bakarno doba - 1985–2000[uredi | uredi izvor]

Direktno tržište je nemilosrdno, te dovodi do dominancije jednih a eliminisanja drugih izdavača: ukoliko strip nije dovoljno zanimljiv, ono što na pultovima radnji ostane od prodaje, praktički se gubi. Ovo je period razvoja "indie", nezavisnog izdavaštva, sa crno-belom štampom i ograničenim tiražom što pospešuje uspeh na primer Nindža kornjača, ali i njihova popularnost je kratkotrajna, uprkos brzom dospevanju na filmsko platno i njihovom postajanju svojevrsne TV i video senzacije. Promene u industriji zabave su hitre i utiču na razvoj kompletnog drušva.

Pojavom interneta sada već deca ne konzumiraju strip (postaju sve zainteresovanija za drugu zabavu kao što su video igrice, video kasete i DVD), te odrasli postaju glavni klijenti izdavača. Nezavisno ('indie') izdavaštvo počinje da se prepoznaje kao farma tojaskel inkubator talenta, jer sve više izdavača koristi prednosti relativno niske cene stripova u poređenju sa filmskom i TV industrijom. 'Indie' naslovi postaju novi trend (počev od jeftinih i manje kvalitetnih Fanzine, do kvalitetnih i traženih Megazine časopisa), pa nezavisni izdavači postaju prave mašine za licenciranje – njihova sopstvena hit linija originalnog sadržaja postaje hit i na filmu, kao što su bili recimo Maska i Ljudi u crnom.

U ovom periodu nastaje svojevrstan trend: popularni stvaraoci postaju važniji od svojih likova – postaju prave zvezde. Strip-kreatori poput Džima Lija, Frenka Milera, Toda Mekfarlejna i drugih mogu sebi da dozvole stvaranje sopstvenih izdavačkih kuća, ili da iskoriste prednosti novih uslova tržišta zabavne industrije. Specijalni ugovori sa velikim izdavačima umetnicima omogućuju da stvoreni lik ostane u vlasništvu kreatora (ranije su izdavači prisvajali likove, što je dovodilo do beskrajnih sporova sa autorima).

Nastaje čitava serija nezavisnih izdavačkih firmi u kojima strip-autori samostalno objavljuju svoje kreacije (najpoznatije su Warren, Image Comics, Dark Horse, Top Cow, Wildstorm, Dynamite, Eerie Pub., Metal Mammoth, Avatar, Vertigo, Aspen Comics, Fleetway, Rebellion, Chaos!Comics, Harris, Topps i druge). Cene stripova ponovo rastu, više se nego utrostručuju, jer mejnstrim izdavači znaju da trgovci moraju da naručuju svoje stripove da bi ostali u poslu, a više cene garantuju jednako povećanje prihoda na tržištu. Strip je postao kuriozitet i fanovi stripa žele da plate više za kvalitetna izdanja, dok je potražnja za starim, klasičnim stripovima postigla neviđene razmere.

Plastično doba - 2000–2020[uredi | uredi izvor]

Period nazvan po trendu pri kojem tržište više nije u rukama čitalaca, već prodavaca koji donose odluke na osnovu samo dva faktora: nostalgije i šta ima novo, šta je ono što se traži. Pošto je strip sada namenjen kolekcionarima, čak se i sve skuplji naslovi više ne pazare novcem iz džepa, nego kreditnim karticama. Izdanja sa više varijanti korica (Variant covers) jasno govore da je cilj industrije da poveća prodaju, bez obzira da li će strip unutar tih korica ikada biti pročitan od strane kupca.

Marvel i Disi se suočavaju sa ogromnim pritiskom digitalne piraterije. Tržničke kolekcije mekih i tvrdih korica su i dalje u potražnji, ali zbog visoke cene papirnih izdanja, kupovina putem interneta je u usponu.

'Indie' stvaraoci su danas regrutovani da namerno batale stil klasičnih superheroja i upotrebe elemente postmoderne i pojednostavljenja kako bi se heroji njihovih ostvarenja uklapali u "realne" trendove masovno popularnih filmskih i TV verzija. Laka dostupnost digitalnih verzija smanjuje interesovanje čitalaca za nabavkom starih papirnatih izdanja. Za ove, formiran je CGC standard ocene vrednosti (definiše konačni skup parametara, kao kvalitet, očuvanost, peirod izdavanja, izdavač itd. koji određuju cenu pojedinih naslova i osnovnih serija na tržištu). Izdavači dodaju pojedinačne reprinte i faksimilna izdanja da bi ušli u trku. Namerno se štampaju limitirana (Variant covers) izdanja itd. U ovo moderno vreme i poslednji ostaci slavnih superherojskih stripova namenjenih deci i tinejdžerskom uzrastu nestali su u potpunosti.

Pikselno doba - 2020–do danas[uredi | uredi izvor]

Neki idu i dalje, pa govore o post-kovid periodu stripa. Kovid-19 na duži period "isključuje" kompletnu industriju, terajući vodeće kompanije poput Disi na osjetljive distributivne odluke (ukidanje prodaje u stripovnim radnjama). Izgleda da je trend budućnosti u digitalnim izdanjima koje se distribuišu preko digitalnih platformi. I Marvel i Disi se trude da smanje troškove poslovanja otkazivanjem štampanja čitavih serijala i čine ih dostupnim isključivo u digitalnoj formi i to kanalisane preko dedikovanih digitalnih aplikacija. Konačno, tu je i odgovor na kulturu odabira popularizovanu internetskim streaming uslugama, kao što je Netfliks, Sitkomiks, koji čitaocima nude mogućnost pristupa "najvećim hitovima" klasika iz zlatnog doba stripa kombinujući sa inovacijama novih formata i kvalitetom štampe plastičnog doba. Strip je ponovo dostupan svima, prodaje se masa izdanja u samo nekoliko kratkih godina!

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Duncan & Smith 2009, str. 25
  2. ^ a b v Coville 2003
  3. ^ Comic Monthly at the Grand Comics Database

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]