Korisnik:Killerpool/песак

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
И ђаво може да плаче
Killerpool/pesak
Developer(i)Капком
Izdavač(i)Капком
PlatformeAndroid
iOS
Nitendo Svič
Mikrosoft Vindovs
Telefon
PlejStejšn 2
PlejStejšn 3
PlejStejšn 4
PlejStejšn 5
Android Štit TV
Eksboks Van
Eksboks 360
Eksboks serija Eks/S
Žanr(ovi)Reži i seci, akciono-avanturistička
ModifikacijeJedan igrač
PisciHideki Kamija
Način kontroletastatura, kontroler

I đavo može da plače (eng. Devil May Cry) je akciono-avanturistička video igra razvijena i objavljena od strane Kapkom-a i kreirana od strane Hideki Kamije. Serija se fokusira na lovca na demone Dantea (eng. Dante) i njegove pokušaje da spreči razne demonske invazije na Zemlju. Način igre sastoji se od borbenih scena u kojima igrač mora da pokuša da produži duge lance napada, izbegavajući razne napade protivnika uz što stilizovaniju borbu. Ova borba, zajedno sa vremenom i brojem prikupljenih i upotrebljenih predmeta, uzima se u obzir pri ocenjivanju igrača.

Igra je donekle zasnovana na italijanskom spevu "Božanstvena Komedija", Dante Aligijeria. Hideki Kamija je stvorio igru nakon neuspelog pokušaja da razvije igru Pritajeno Zlo (eng. Resident Evil) sa više akcionih karakteristika, nešto što je Kapkom smatrao nepotrebnim. Igre su režorali Hideaki Icuno i pisac Bingo Morihaši. Kapkom je najavio novu igru "DmC: Devil May Cry" (razvijena od strane Nindža Teorije i Kapkoma), tokom Tokio Gejm Šoua 2010. Remaster visoke definicije prva tri naslova je bio objvljen za PlejStejšn 3 (eng. PlayStation 3) i Eksboks 360 (eng. Xbox 360) 2012. godine, a 2018. godine za PlejStejšn 4 (eng. PlayStation 4), Eksboks Van (eng. Xbox One) i Mikrosoft Vindovs (eng. Microsoft Windows). Najnovija igra u serijalu je Devil May Cry 5, koja je objavljena 8. marta 2019. godine.

Serijal je bio uspešan. Glavni naslovi su prodati u nekoliko miliona primeraka i dobili su Kapkomovu nagradu za platinasti naslov. Uspeh video igara doveo je do stripova, novelizacija, animirane serije, vodiča, kolekcionarstva, publikacija i raznih akcionih fikura. Kritike na lance napada tokom igre su bile pozitivne, iako se narativ igara do trećeg dela smatrao jednostavnim.

Prema Eurogameru, drugi Kapkomov serijal Strider, imao je vitalan uticaj na serijal Devil May Cry.[1]


Pregled igre[uredi | uredi izvor]

  • Devil May Cry: Fokus igre usredsređen je na brzu, visoko stilizovanu borbu. Visoko rangiranje zahteva duge nizove napada i izbegavanja, dok se istovremeno izbegavaju napadi neprijatelja. Iako igra takođe sadrži elemente rešavanja zagonetki i istraživanja koji su zadržani u poreklu iz preživljavanja i horora, oni su umanjeni u korist akcije. U kasnijim igrama sistem je modifikovan, igrači su morali da razlikuju napade da bi zadržali stil.[2] Đavolji Okidač (eng. Devil Trigger) omogućava igraču da poprimi đavolski oblik sa dodatnim moćim (na osnovu njihovog trenutnog oružja), dok se snaga i brzina lika povećavaju i zdravlje polako obnavlja.[2]
  • Devil May Cry 2: Dante je generalno glavni lik u igrama, iako većina igara nudi druge likove koje se mogu igrati. U ovom delu uvedena je sposobnost izvođenja lanca napada u vazduhu, izbegavanja i zamena oružja. Sa ovim poslednjim, igrač može da kruži kroz vatreno oružje bez prelaska na ekran inventara.
  • Devil May Cry 3: Dante's Awakening: Dodat je izbor stilov igranja, omogućavajući igraču da se usredsredi na omiljene tehnike ili oružje. Svaki od četiri stila stiče iskustvene bodove, koji otključavaju više tehnika i sposobnosti bez trošenja crvenih kuglica (valuta serije). Dodato je drugo dugme za zamenu oružja, omogućavajući igraču da kruži kroz ručno oružje lika.[3] Igrica jeponovo objavljena pod nazivom Devil May Cry 3: Special Edition sa novim veštinama za Dantea i mogućnosti da se igra kao Vergil (eng. Vergil).[4]
  • Devil May Cry 4: Nerova ruka Devil Bringer (eng. ) daje igračima mogućnost da dovuku daleke neprijatelje sebi. Nero je takođe naoružan mačem kojim može da se ojača sledeći napad. Sa preciznim pritiskom, moguće je ojačati mač nakon svakog napada za dodatnu štetu i stil. Kao Dante, igrači mogu menjati stilove usred borbe.[5] Unaprećena verzija "Specijalno Izdanje" je objavljena sa sposobnošću da igrači igraju kao Vergil kao i Triš (eng. Trish) i Dama (eng. Lady).
  • Devil May Cry HD Collection: Kolekcija prve tri igre za PlejStejšn 3 i Eksboks 360, prenete od strane Pajpvurks Softver (eng. Pipeworks Software) i Dabl Heliks Gejms (eng. Double Helix Games), objavljene 22. marta 2012. u Japanu i 29. marta 2012. u SAD-u.[6] Kasnije je prenet na PlejStejšn 4, Eksbosk Van i Mikrosoft Vindovs 13. marta 2018.[7][8]
  • DmC: Devil May Cry: Ovaj naslov u serijalu Devil May Cry uveo je promenljiva okruženja. Igrači su mogli doći do skrivenih područja pomoću biča Ofion i kuke, oružje je imalo slične funkcije kao Devil Bringer iz "Devil May Cry 4". Okolina je često „napadala“ Dantea menjajući njegovu arhitekturu i infrastrukturu u neprijateljski oblik, podsticajući brze sekvence jurnjave i scenarija platforme.[9][10]
  • Devil May Cry 5: Izbačena 2019. godine, ova igra upoznaje lika po imenu V, koji kontroliše tri demona u borbi zbog svog slabog fizičkog stanja. Nero i Dante se vraćaju kao likovi koji se mogu igrati, mada je Nero slabiji zbog zamene njegovog Devil Bringera mehaničkom protezom.[11]
  • Devil May Cry: Pinnicle of Combat: Igra za mobilne telefone kompanije Junčang Igre (eng. Yunchang Games), zasnovana na Devil May Cry 3. Danteov izgled u igri je bio dosta kritikovan, a programeri su obećali da će to popraviti kada igra bude napustila beta period za izdavanje 2020. godine.[12]

Priča[uredi | uredi izvor]

Priča započinje dva milenijuma pre prve igre sa demonom Spardom, Crnim vitezom, pobedivši vladara sveta demona Mundusa. Sparda sprečava Mundusa da osvoji ljudski svet zapečativši brojne paklene kapije, zapečativši Temen-Ni-Gru (poslednja kapija) ritualom koji zahteva njegovu krv i pomoć moćne sveštenice. Sparda upoznaje Evu, koja mu rađa blizance Dantea i Vergila.

Radnja započinje sa Devil May Cry 3, godinu dana nakon što Dante ima raspravu sa Vergilom.[13] Veliki toranj izbija iz zemlje u blizini radnje, a Dante to tumači kao Vergilovim izazovom.[14] Dante je poražen u Temen-Ni-Gruu od strane Vergila, koji mu oduzima medaljon i odlazi sa Arkamom. Danteova uspavana đavolska snaga ga oživljava i on nastavlja da juri svog brata. Vergil želi da iskoristi medaljone koje im je majka dala u ritualu da stvori portal za svet demona. Bitci se pridružuje i Dama, koja želi da se osveti Arkamu za majčinu smrt. Arkam je manipulisao trojicom da dovrše ritual, koji će mu omogućiti da stekne Spardin mač: Ivicu Sile.[15][16] Dante i Vergil ga pobeđuju i nastavljaju međusobnu borbu. Portal počinje da se zatvara, a Vergil mu prilazi. Dante moli svog brata da ne ide, ali Vergil uskače u svet demona pre nego što se portal zatvori. Vergil je testiran i nailazi na Mundusa, ubicu njegove majke. Kada se Dama vrati u ljudski svet, ona skova frazu „đavo može plakati“. Dante ga koristi za radnju.[17][18]

Dante se u Devil May Cry suočava sa Triš, koja otkriva da Mundus planira da se vrati i samo potomak Sparde može da ga pobedi.[19] Istražuje ostrvo Malet (gde se Mundus treba vratiti), susrećući demone među kojima je i Mundusov general:[20] besmrtan Vergil, Nelo Anđelo.[21] Dok se Dante približava Mundusu, upada u zamku koja otkriva da je Triš agent demona. Međutim, spašava je, jer podseća na njegovu majku. Triš spašava Dantea od Mundusa, a Dante shvata moć svog oca.[22] Dante pobeđuje Mundusa kada mu Triš pomaže da vrati Mundusa u svet demona.[23] Dante i Triš beže dok se ostrvo ruši i rade zajedno u prodavnici "Đavo nikada ne plače" (eng. Devil Never Cry).

U animiranoj seriji Devil May Cry, Triš je lovac na demone. Dante je telohranitelj Peti, mlade naslednice koja postaje opsednuta njim. Patina majka potiče od vrača koji je zapečatio moć od Abigejl, drevnog đavolskog gospodara. Peti je meta Sidu, demonu koji traži Abigejlinu moć. Dama i Triš bore se sa demonima koje je prizvao Sid, a Dante ga ubija.

Lucija poziva Dantea u Devil May Cry 2 da upozna njenu majku Matijer. Dante saznaje da Arijus sakuplja artefakte (Arkana) da prizove demonskog gospodara Argosaksa.[24] Dante baca novčić i odlučuje da pomogne.[25] Lucija se suočava sa Arijusom, koji otkriva da ju je stvorio.[26] Lucija daje Danteu poslednju Arkanu pre nego što se sam suoči sa Arijusom.[27] Dante nailazi na Matijer, koja od njega traži da preuzme Arkanu da spasi Luciju od Arijusa.[28] Lucija napada Arijusa, ali on je zarobljava. Dante dolazi, trampi Arkanu za Luciju i napada Arijusa (koji je pobegao).[29] Struja energije udara u kulu Ouroboros i otvara se portal za demonski svet. Dante i Lucija se prepiru oko toga ko će ući, a Dante određuje da će on ići.[30] Nakon što Dante ode, Arijus se vraća u svet ljudi i Lucija ga poražava.[31]

U Devil May Cry 4, Dante i Triš saznaju o prljavoj igri unutar Reda mača i istražuju dok saznavaju o šemi njenog verskog vođe da osvoji svet koristeći Vergilov mač Jamato. Dante je naizgled izvršio atentat na Sanktus, samo da bi se suočio sa mladim lovcem na demone po imenu Nero koji je probudio sopstvene demonske moći kao potomak Sparde. Nero se trudi da uhvati Dantea, međuvremeno stekavši Jamato, samo da bi saznao mračne tajne Reda pre nego što ga je Sanktus zarobio preko svoje devojke. Dante uspeva da osakati Sanktusove planove pre nego što oslobodi Neroa da završi posao, rastaju se u dobrim odnosima, sa Nerom zadržavajući Jamato.

U Devil May Cry 5, smeštenom nekoliko godina nakon Devil May Cry 4, Nero vodi mobilni deo Danteovog preduzeća Devil May Cry.[32] Sprijateljio se sa Niko, umetnikom oružja i potomkom oružara koji je napravio Dantova dva pištolja Eboni i Ajvori (eng. Ebony & Ivory).[33] Neroov Devil Bringer je ukraden. Naoružan mehaničkom protezom koju je napravila Niko, odlazi sa Danteom i lovcem na demone V da se suoče sa njihovim "najjačim neprijateljem do sada".[34][35]

Iako je vremenska linija serije stavila Devil May Cry 4 pre Devil May Cry 2, prerađena je izlaskom Devil May Cry 5.[36][37] DmC: Devil May Cry koji je razvila Nindža Teorija nije deo glavne vremenske linije i odvija se u alternativnom univerzumu od glavnog serijala. Udaljava se od gotičkog izgleda prethodnih igara na savremenije okruženje uz neke društvene komentare o masovnim medijima i kulturi.[38]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Serijal je zasnovan na Božanskoj komediji Dantea Aligijerija

Nakon završetka Resident Evil 2 1998. godine, tim Mali Đavo (eng. Little Devil) pod upravom Hideki Kamija započeo je preliminarni rad na delu Resident Evil za PlejStejšn 2.[39] Rana istraživanja i razvoj podrazumevala su putovanje u Španiju radi istraživanja zamkova za onsovu okruženja igre. Negov prototip je, međutim, radikalno odstupao od formule Pritajenog Zla i žanra horor preživljavanja. Kamija je preradio priču i promenio njenu premisu, uzimajući ideje iz "Božanske komedije" italijanskog pesnika Dantea Aligijeria[40][41] za igru Devil May Cry.[42]

Uprkos uspehu originalne igre, njen nastavak nisu stvorili Kamija ili Tim Malog Đavola.[43][44] Iako je za projekat zadužen neidentifikovani direktor, Kapkom je bio nezadovoljan njihovim radom i dao je Hidejaki Icuno-u "sa samo 4 do 5 meseci za razviće" da usmeri projekat na pravi put.[45] Uprkos kratkog vremena koje je Icuno proveo na projektu, on je jedina osoba koja je bila kreditovana za direktora u konačnoj verziji igre.[46] Prema producentu Cujoši Tanaka, cilj dizajna je bio da Devil May Cry 2 bude veći od svog prethodnika. Tanaka je procenio da je okruženje igre bilo oko devet puta veće od prvog.[47]

Nakon mešovitog prijema Devil May Cry 2, Kapkom je odlučio da razvije sledeću igru nalik kritički uspešnijeg Devil May Cry. Elementi igranja, kao što su veličina okoline i borbeni motor, preispitani su.[48] U originalnoj igri, Vergila su rano ubili demoni, a njegovom dušom je upravljao Mundus. Bingo Morihaši je želeo da stvori alternativni univerzum u kome je Vergil bio živ. Međutim, Kamija je Morihašiju dao slobodu da preradi Vergilovu prošlost i da od njega napravi živog tinejdžera za Devil May Cry 3.[49] Kao rezultat toga, igra je zamišljena kao uvod u seriju, smeštenu nekoliko godina pre događaja iz prve igre.

Razvoj Devil May Cry 4 započeo je ubrzo nakon uspeha svog prethodnika.[50] Razvojni tim je imao 80 članova.[51] O novom protagonistu se mnogo puta razgovaralo u Kapkomu, ali nije odobren sve dok producent Hirojuki Kobajaši nije rekao da Dante mora biti u igri.[52] Kobajaši je rekao pre izdanja igre da žele da učine da Dante deluje znatno moćniji od Neroa, kako bi stvorio očiglednu razliku između snage "veterana" u poređenju sa "novajlijo".[53] Pisac Morihaši sarađivao je sa filmskim rediteljem Juđi Šimomurom, koji je radio na ranijim igrama. Morihaši je u jednom trenutku napustio Kapkom, ali se vratio na Icunov zahtev. Trebala mu je godina da završi pisanje igre. Imao je poteškoća sa karakterizacijom Neroa, novog protagoniste. Dante se vratio kao sporedni lik.[54]

Iako je četvrta igra imala komercijalni i kritičan uspeh, osoblje je razmotrilo ponovno pokretanje serijala jer su druge serije igara imale bolju prodaju.[55] Izabrali su Nindža Teoriju, impresionirani njihovim radom na Nebeskom maču (za koji je osoblje mislilo da će raditi sa igrom Devil May Cry).[56] Međutim, 2013. godine Icuno je izrazio interes za razvoj petog dela igre.[57] Prvobitno se mislilo da je Icuno nameravao da serija ode na pauzu ili da se završi ako Devil May Cry 4: Special Edition ne postigne komercijalni uspeh,[58] ali je u intervjuu za GameSpot rekao da budućnost serije ne zavisi od prodaje Devil May Cry 4: Special Edition. Plašio se da će DmC: Devil May Cry prodaja ubiti seriju, potvrđujući da je Kapkom bio zadovoljan njima.[59] Sredinom januara 2016. godine, Icuno je na tviteru objavio da je započeo rad na novom projektu.[60] Ruben Langdon (eng. Reuben Langdon) i Džoni Jong Boč (eng. Johnny Yong Bosch), koji su davali glasove i snimali pokrete za Dantea i Neroa u Devil May Cry 4, slikali su se u opremi za hvatanje pokreta u martu 2016. godine. Ovo je dovelo do spekulacija da je nova igra Devil May Cry u razvoju.[61] Prema Kapkom Vankouver-u, "to nije igra koju su [oni] najavili da [rade] u [njihovom] studiju".[62] Dana 17. maja 2018., ime domena "DevilMayCry5.com" registrovano je pod registrom domena Onamae kompanije Kapkom.[63]

Devil May Cry 5, koji uključuje povratak Dantea i Neroa, potvrđen je na E3 2018 za izlazak sledeće godine.[64] Većina tima je radila na nedavno objavljenom Pritajenom Zlu 7 i bila iskusna u radu sa motorom za igru. Njegov rad u Lovac na Čudovišta: Svet-u (eng. Monster Hunter: World) uticao je na Icuna kako bi pružio sadržaj privlačan novim igračima, ali takođe je smatrao da će izazovna igra privući dugogodišnje fanove.[65] Ostali članovi osoblja radili su na restart igri DmC: Devil May Cry, ali tim iz Osake bio je voljniji da napravi nastavak četvrtog dela glavne serije. Tim je slušao mišljenje fanova o prethodnim igrama, kako bi osigurao da im se nova igra dopadne. "Automatski" režim olakšava ordžavanja lanca borbe.[66] Icuna je do suza dirnuo film u kojem su se tri robota udružila u džinovskog robota da bi savladali svog neprijatelja i želeo je da stvori slične trenutke.[67] Želeo je da prenese stil holivudskog filma kao što su Marvelovi Osvetnici.[68] Kamija, koji trenutno radi u PlatinumGames-u, bio je zainteresovan za izradu prepravke prve igre i kros-over igre sa Danteom i Bajonetom.[69]

Ostali mediji[uredi | uredi izvor]

Lagani roman[uredi | uredi izvor]

Serija ima brojne adaptacije za štampu. Dva lagana romana Devil May Cry, koje je napisao Šinja Goikeda, a ilustrovao Širov Miva, objavljeni su u Japanu 2002. godine, a prevedeni i objavljeni u Sjedinjenim Državama 2006. Prvi, Devil May Cry deo 1., objavljen je u Japanu zajedno sa izlaskom prve igre i prikazuje Dantea u avanturističkoj sceni pre događaja u igri. Druga, pod naslovom Devil May Cry deo 2 u SAD-u, objavljena je u Japanu kako bi se poklopila sa izlaskom druge igre i smeštena je nakon događaja iz prve igre. Tokiopop je objavio knjige u Sjedinjenim Državama u junu i u novembru 2006.[70][71]

Bingo Morihaši napisao je roman za igru Devil May Cry 4 pod naslovom "Devil May Cry 4: Smrtonosna Sudbina". Dvodelni roman, objavljen u Japanu 2009. godine, sadrži brojne scene koje zbog vremenskih ograničenja nisu uvršćene u originalnu igru.[72][73] Morihašijev roman pod naslovom "Pre noćne more", smešten pre dešavanja Devil May Cry 5 i koji vodi ka početku igre, objavljen je 1. marta 2019.[74]

Stripovi i Mange[uredi | uredi izvor]

Tri izdanja stripova prve igre objavila je kanadska Drimvejv Prodakšn (eng. Canadian Dreamwave Productions) 2004. godine, ali serija je ostala nedovršena kada je kompanije naredne godine bankrotirala.[75] VildStorm (deo DC Komiks-a) i Kapkom su 25. jula 2008. godine najavili da će sarađivati na seriji stripova "Devil May Cry". Detalji o seriji trebalo je da budu objavljeni naknadno,[76] ali nisu pružene nove informacije.

Dva dla planirane trodelne serije mangi Devil May Cry 3 objavljena su u Japanu i Sjedinjenim Državama. Postavljena godinu dana pre događaja iz Devil May Cry 3, manga opisuje kako su se likovi našli gde jesu na početku igre.

Kapkom je 7. marta 2019. godine objavio da će vezana manga pod nazivom "Devil May Cry 5 V-ove Vizije" biti serijalizovana na japanskom sajtu za hosting manga Lajn Manga (eng. Line Manga).[77] Prolog mange objavljen je pre početka serializacije. Ilustrovao Tomio Ogata, manga (dostupna samo u Japanu) ažurirala bi se svake druge nedelje počev od 27. aprila.[78][79][80]

Animacija[uredi | uredi izvor]

Anime serijal "Devil May Cry: Animarana Serija" premijerno je prikazana na japanskoj TV mreži Vovov 12. juna 2007. Seriju od 12 epizoda[81][82][83] u produkciji Medhaus (eng. MadHouse) režirao je Šin Itagaki. Bingo Morihaši, pisac treće i četvrte igre, bio je jedan od njegovih pisaca.

U novembru 2018. Adi Šankar objavio je da je stekao prava za produkciju animirane serije Devil May Cry. Šankar, koji završava sličnu animiranu seriju za Konamijevu franšizu Castlevania, rekao je da obe serije smatra delom zajedničkog "Butleg Multiversa".[84]

Film[uredi | uredi izvor]

Skrin Gems (eng.Screen Gems) (koja je od video igre Resident Evil napravila film) 28. februar 2011. kupio je prava za igrani film po serijalu Devil May Cry.[85] Kajl Vard (eng. Kyle Ward) angažovan je da napiše scenario za film (zasnovan na DmC: Devil May Cry), koji bi bio Danteova priča o poreklu.[86][87][88] Nije objavljena nijedna vest o statusu projekta.

Predstava[uredi | uredi izvor]

Kapkom je proizveo Sengoku Basara vs. Devil May Cry, priređena mešavina serijala Devil May Cry i Sengoku Basara, u avgustu 2015. U predstavi Dante, Dama, Triš i Vergil nailaze na misteriozne istorijske ruševine dok progone đavola i vraćaju se nazad kroz vreme do perioda Japanskih zaraćenih država. Tamo upoznaju Date Masamunea, Sanadu Jukimuru i druge likove iz franšize Sengoku Basara. Predstava je izvođena u pozorištu AiiA 2.5 u Tokiju, u 18 predstava. Masanari Uđigava napisao je i režirao predstavu, a Hidejaki Icuno i Izaki Macuno sarađivali su na scenografiji. Kazuši Mijakoda i Tetsuja Jamaura bili su producenti, a nadgledali su ih Hirojuki Kobajaši i Makoto Jamamoto.[89]

Devil May Cry: The Live Hacker, mjuzikl, kandidovao se za 13 predstava u martu 2019. u Zepp DiverCiti (eng. Zepp DiverCity) u Tokiju. Jun Joriko je napisao i režirao mjuzikl i njegov video,[90] a DVD je objavljen krajem avgusta te godine.[91]

U ostalim igrama[uredi | uredi izvor]

Likovi iz Devil May Cry serijala pojavljuju se u PlejStejšn verzijama igara Viewtiful Joe, drugi Kapkom serijal koji je stvorio Hideki Kamija. Dante je lik koji se može igrati u PlejStejšn 2 portu prvog Viewtiful Joe-a. PSP verzija Viewtiful Joe: Red Hot Rumble takođe uključuje Dantea i kostime zasnovane na Vergilu, Trišu, Spardi, Marioneti i Plazmi.

U dogovoru između Kapkoma i Atlusa, dizajner likova za Megami Tensei, Kazuma Kaneko stvorio je demonske forme Dantea i Vergila u Devil May Cry 3. Zauzvrat, Atlus je Dantea u svom kostimu iz Devil May Cry 2 uključio kao lika u pojačanom izdanju Shin Megami Tensei: Nocturne (Maniax u Japanu).[92]

Dante i Triš su likovi koji se mogu igrati u Marvel vs. Capcom 3: Fate of Two Worlds, a Vergil, Dante i Triš su likovi koji se mogu igrati u njegovom popravljenom izdanju Ultimate Marvel vs. Capcom 3. Dante i Vergil zadržavaju forme Devil Trigera koje je dizajnirao Kazuma Kaneko, jer su zasnovane na trećoj igri serije Devil May Cry. Dante je takođe igrajući lik u Marvel vs. Capcom: Infinite.

DmC: Devil May Cry verzija Dante-a je lik koji se može igrati u PlayStation All-Stars Battle Royale-u, a on je lik koji se može igrati u Project X Zone za Nintendo 3DS kao polovina para uz Darkstalkers-ovim Demitri Maksimof-om. Dama je zaseban lik. Dante se vraća u svom nastavku, Project X Zone 2, sa Vergilom. Vergilova buduća verzija, Nelo Anđelo, pojavljuje se kao suparnički lik.

Prijem[uredi | uredi izvor]

Do 31. decembra 2020. godine serijal Devil May Cry prodao je 23 miliona primeraka širom sveta.[93] Svaki deo je Kapkom platinasti naslov, prodaje se preko milion jedinica.[94] Od 31. decembra 2020. godine, Devil May Cry 5 je najprodavanija igra u seriji koja je prodala 4,1 milion primeraka širom sveta.[95]

Serija je dobila generalno pozitivne kritike. IGN je 2010. godine na listi "Top 100 PlejStejšn 2 Igre" stavio Devil May Cry pod broj 42 i Devil May Cry 3 pod broj 18.[96][97] Devil May Cry je naveden kao početak podžanra akcionih igara "ekstremne borbe", koje se fokusiraju na moćne junake koji se stiliziranom akcijom bore protiv hordi neprijatelja.[98] Opisana je kao prva igra koja je "uspešno uhvatila nemilosrdno slobodan stil igranja zasnovan na trzaju toliko klasičnih 2D akcionih igara".[99] Serija je standard na osnovu kojeg se mere druge 3D reži i seci akcione igre, sa poređenjima u pregledima igara poput God of War,[100][101] Chaos Legion,[102] i Blood Will Tell.[103] Devil May Cry 5 ima tri protagoniste sa prepoznatljivim sposobnostima, povećavajući broj dostupnih poteza.[104][105][11] Prema Hirojuki Kobajaši-ju, rad tima na Devil May Cry 4 uticao je na Kapkom-ovu igru Dragon's Dogma.[106]

Odgovor na narativ serije bio je mešovit, uprkos Danteovoj povećanoj popularnosti.[107][108] Popularnost serije dovela je do niza akcijskih figura Devil May Cry koje je proizveo Tojkom (eng. Toycom),[109] a Kaijodo (eng. Kaiyodo) je proizveo Devil May Cry 2 i Devil May Cry 3 Dante akcione figure.[110][111]

Prema recenzentu gamecritic.com, priča je bila prekratka, a likovi nerazvijeni. Danteovo šepurenje je primetno odsutno u Devil May Cry 2.[112][113]

Utvrđeno je da su Devil May Cry 3 i njegovi odnosi među glumcima u naraciji superiorniji od Kamijine originalne verzije.[114][115][116] Danteova dinamika sa Nerom u sledećoj igri je pohvaljena, a kritičari su rekli da nijedan nije zasenio drugog.[117][118][119] Prema GameKored-u, mnogi fanovi su bili nestrpljivi da ponovo igraju kao Vergil u Devil May Cry 5 i bili su razočarani što on nije bio jedan od likova koji se mogu igrati.[120] HobiKonzolas (eng. HobbyConsolas) je provalio u kod igre kako bi pronašao kod u kome se pominje ime lika, ali nije uspeo da utvrdi da li će Vergil biti dostupan za preuzimanje.[121] Rukovanje likovima i njihovim vezama u Devil May Cry 5 je dobro prihvaćeno.[122][104]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fahrey, Rob (1. januar 2007). „Strider 1/2”. Eurogamer.net. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  2. ^ a b Devil May Cry Instruction Booklet. Capcom. 2001. 
  3. ^ „List of styles in Devil May Cry 3”. devilmaycry.org. Arhivirano iz originala 17. septembar 2007. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  4. ^ Dunhan, Jeremy (22. novembar 2006). „Devil May Cry 3: Dante's Awakening Special Edition Review”. IGN. Arhivirano iz originala 10. mart 2013. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  5. ^ „Official English language DMC4 site from Capcom Japan”. Arhivirano iz originala 24. januar 2007. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  6. ^ Sinclair, Berndan (17. oktobar 2011). „Devil May Cry compiled on PS3, Xbox 360”. GameSpot. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  7. ^ Pereira, Chris (8. decembar 2017). „Devil May Cry HD Collection Coming To PS4, Xbox One, And PC”. GameSpot. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  8. ^ McWhertor, Michael (12. decembar 2017). „Devil May Cry collection coming to PS4, Xbox One and PC in 2018”. Polygon. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  9. ^ „A Key Addition To DmC Devil May Cry Is Dynamic, Changing Environments”. Siliconera. 14. 06. 2011. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  10. ^ Bierton, David (27. 01. 2013). „DmC PC - the definitive Devil May Cry experience? • Face offs •”. Eurogamer.net. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  11. ^ a b White, Olivia (6. mart 2019). „Devil May Cry 5 review: Dante and friends return in a stylish and supremely fun demon-hunting blockbuster”. The Daily Telegraph. Arhivirano iz originala 6. mart 2019. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  12. ^ „Devil May Cry: Pinnacle of Combat Devs To Address Dante's Face And Other Feedback From Beta”. 
  13. ^ Arkham: Is your name Dante? Son of Sparda? Dante: Where did you hear that? Arkham: From your brother. He sent this invitation to you. Please accept it. Dante: Invitation huh? (Devil May Cry 3) Capcom, 2005
  14. ^ Dante: It's been nearly a year since we last met. Where does the time go? No doubt you've got some fun planned for me. Right Vergil? (Devil May Cry 3) Capcom, 2005
  15. ^ Jester: It was quite a ride, you know! If any of you had died before getting here, our little plan would have gone to waste! Therefore, my job was to get you to battle each other in order to weaken you. But at the same time, I needed to guide you here and make sure you were kept alive. I even went so far as dressing like a complete idiot! (Devil May Cry 3) Capcom, 2005
  16. ^ Arkham: He plucks the threads that make us dance, finger and toe! We surrender in joy to the lowest of the foul and rank; we submerge through darkness, rancid filth. Hour by hour, we move downward, ever closer to Hell, in a slow, steady gait. Now, let the world resonate! Sloth! Gluttony! Greed! Envy! Lust! Wrath! And pride! A bell of chaos that tolls human desires! After two thousand long years, the once sealed gate to the demonic world will open! Destruction! Carnage and Despair! Let your instincts drive you! Entrap this world in fear! As its very name Temen-ni-gru strikes terror into the heart of mankind. Then I will become the ultimate ruler of this wasteland engulfed with pandemonium. The demonic power that Sparda once imprisoned ... will be mine! (Devil May Cry 3) Capcom, 2005
  17. ^ Lady: Are you crying? Dante: It's only the rain. Lady: The rain already stopped. Dante: Devils never cry. Lady: I see. Maybe somewhere out there even a devil may cry when he loses a loved one. Don't you think? Dante: Maybe. (Devil May Cry 3) Capcom, 2005
  18. ^ Lady: Oh, speaking of a kind devil, he finally decided on a name for his shop. It took him quite a while to pick one. Want to know the name? Devil May Cry. (Devil May Cry 3) Capcom, 2005
  19. ^ Trish: Yes, his powers were sealed by Sparda, he's attempting to take control of the human world again. He has been preparing to open the gate on ... Mallet Island. (Devil May Cry) Capcom, 2001
  20. ^ Griffon: Yours is definitely the power of Sparda ... No. Even more so. (Devil May Cry) Capcom, 2001
  21. ^ Dante: This stinking hole was the last place that I thought I'd find anyone with some guts. (Devil May Cry) Capcom, 2001
  22. ^ Dante: How much longer are you going to keep zapping? Come out and show yourself, Mundus! (Devil May Cry) Capcom, 2001
  23. ^ Trish: Dante, use my power! Dante: Trish! Okay! (Devil May Cry) Capcom, 2001
  24. ^ Matier: Son of Sparda ... we must ask this favor, of you ... You see, there's a man who's transformed our land into a demon's paradise; his name is Arius. And although he is the president, of an international public corporation ... he uses the demon power. Please, deal with Arius and his master for us. (Devil May Cry 2) Capcom, 2003
  25. ^ (After flipping a coin and noticing the result is heads.) Dante: ... Looks like it's your lucky day. (Devil May Cry 2) Capcom, 2003
  26. ^ Arius: You are my creation. Lucia: Liar! Matier is my mother. Arius' secretary removes her mask, revealing the fact her face is identical to Lucia's. Arius: She merely found you when you were about to be disposed of, and then raised you as a soldier. Is that what you consider to be a mother? (Devil May Cry 2) Capcom, 2003
  27. ^ Lucia: But ... actually ... I do not deserve this power ... Lucia: Bring this to Matier for me ... please ... I ... I've got something that I need to take care of ... (Devil May Cry 2) Capcom, 2003
  28. ^ Matier: There is one more thing I need to ask of you, son of Sparda. My daughter went to face Arius all by herself ... Please, take these, and save Lucia. (Devil May Cry 2) Capcom, 2003
  29. ^ Arius: You cannot win ... someone is holding you back... Lucia: Ugh, forget about me! Kill Arius! Dante: Don't worry. I've got you... (Devil May Cry 2) Capcom, 2003
  30. ^ Lucia: But ...! Dante: Let's leave it to fate. Heads, I go; Tails, you go. He flips the coin and it lands as heads again Dante:See ya around. Lucia: Don't you want to hear the story about Sparda from ... Matier? Dante: I know ... He did the same thing ... Hold on to my coin, Lucia. (Devil May Cry 2) Capcom, 2003
  31. ^ Arius: You are not human! You are just a monster ... a monster that I created! Lucia: Dante told me ... Devils never cry! (Devil May Cry 2) Capcom, 2003
  32. ^ Sato (10. jun 2018). „Devil May Cry 5 Shares A Closer Look At Nero And His Stylish Action”. Siliconera. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  33. ^ Mamiit, Aaron (13. jun 2018). „Here's Everything We Know On 'Devil May Cry 5': Release Date, Story, Gameplay, And More”. Tech Times. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  34. ^ Arif, Shabana. „Devil May Cry 5 Director Talks Story Details, Playable Demo at Gamescom”. IGN. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  35. ^ Yin-Poole, Wesley. „Devil May Cry 5's third playable character is V”. Eurogamer. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  36. ^ Matt Walker [@gypsyOtoko] (7. februar 2019). „"We've changed it- now DMC 4 comes after 2! ^^;”. (Tweet) - via Twitter. 
  37. ^ „Devil May Cry 5's Producer Explains the Series' Timeline Changes”. IGN. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  38. ^ „DmC Devil May Cry Takes Place In A Parallel World With A Different Dante”. novembar 2011. 
  39. ^ Mielke, Tuhin (7. februar 2019). „The Okami Family Tree”. 1UP.com. Arhivirano iz originala 5. jun 2012. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  40. ^ Mielke, James. „Postmortem on DMC3:SE”. 1UP.com. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  41. ^ Hideki Kamiya (jul 2001). „シナリオの話”. Devil May Cry Column. Capcom. Arhivirano iz originala 6. mart 2010. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  42. ^ „E3 2001: Interview with Shinji Mikami”. IGN. 17. maj 2001. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  43. ^ Team Little Devils (October 17, 2001). Devil May Cry. Capcom Entertainment, Inc. Scene: staff credits.
  44. ^ Kristan, Reed (20. februar 2003). „The Devil's in the detail”. Eurogamer. Eurogamer Network Ltd. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  45. ^ Bob Mackey (29. jun 2015). „The Devil's Own: Capcom's Hideaki Itsuno on a Decade-Plus with Dante”. USgamer. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  46. ^ Capcom (January 25, 2003). Devil May Cry 2. Capcom Entertainment, Inc. Scene: staff credits.
  47. ^ Steinberg, Scott (18. septembar 2002). „GameSpot Preview, page 1”. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  48. ^ Brightman, James (6. april 2005). „Devil May Cry 3 Poised for Success”. GameDaily. Arhivirano iz originala 29. septembar 2007. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  49. ^ Devil May Cry: 3142 Graphic Arts. Capcom, Udon Entertainment. 2015. str. 211. ISBN 978-1927925485. 
  50. ^ Devil May Cry: 3142 Graphic Arts. Capcom, Udon Entertainment. 2015. str. 208. ISBN 978-1927925485. 
  51. ^ „Devil May Cry 4: Kobayashi Interview”. Video Games Daily. Januar 2. 2008. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  52. ^ Devil May Cry: 3142 Graphic Arts. Capcom, Udon Entertainment. 2015. str. 213. ISBN 978-1927925485. 
  53. ^ Mielke, James (31. januar 2008). „Previews: Devil May Cry 4”. 1UP.com. Arhivirano iz originala 16. januar 2013. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  54. ^ Devil May Cry: 3142 Graphic Arts. Capcom, Udon Entertainment. 2015. str. 209. ISBN 978-1927925485. 
  55. ^ „DmC: Devil May Cry”. Eurogamer. September 22, 2010. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  56. ^ Ciolek, Todd (17. oktobar 2012). „The X Button In the Details”. Anime News Network. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  57. ^ "Dragon's Dogma Director Wants to Make a Sequel on PS4, Also Rival Schools 3 and Devil May Cry 5". Oktobar 21. 2013.
  58. ^ „第三十三回 デビルが歩む魔界への道(後編)”. Arhivirano iz originala 12. jun 2018. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  59. ^ "Devil May Cry's Future isn't Tied to how well Devil May Cry 4: Special Edition sells"
  60. ^ Hideaki Itsuno [@tomqe] (13. januar 2016). „Happy New Year! The next project has already begun. Please wait to look forward to but can not be announced”. (Tweet) – via Twitter. 
  61. ^ „Screen Shot Of Mocap Actors Lead To DEVIL MAY CRY 5 Rumor”. GameTyrant. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  62. ^ "Capcom Posts Vague Answer when Quizzed About Devil May Cry 5". Avgust 2. 2016.
  63. ^ "Devil May Cry 5 domain name registered". June 4, 2018.
  64. ^ E3 2018: Devil May Cry 5 Confirmed At Xbox One Press Conference, GameSpot
  65. ^ „Devil May Cry 5's director wanted to prove pure action games still had a place”. The Verge. March 29, 2019. Arhivirano iz originala 29. jun 2019. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  66. ^ „Devil May Cry 5 interview: Capcom on satisfying fans, balancing difficulty and learning from Ninja Theory”. VG247. September 27, 2018. Arhivirano iz originala 29. jun 2019. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  67. ^ „Devil May Cry 5's Director Tells Us How They Made Combat Feel So Damn Good”. Kotaku. Arhivirano iz originala 9. jul 2019. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  68. ^ „데빌 메이 크라이 5, 히어로물 같은 씬 잔뜩 넣었다”. Ruliweb. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  69. ^ „Hideki Kamiya Wants To Do A Viewtiful Joe Or DMC Remake, And A Dante x Bayonetta Crossover”. Siliconera. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  70. ^ Goikeda, Shinya (13. jun 2006). Amazon.com Listing for Devil May Cry Volume 1. Capcom. ISBN 1598164503. 
  71. ^ Goikeda, Shinya (7. novembar 2006). Amazon.com Listing for Devil May Cry Volume 2. ISBN 1598164511. 
  72. ^ „デビルメイクライ4 -Deadly Fortune-1”. Capcom. Arhivirano iz originala 3. jun 2013. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  73. ^ „デビルメイクライ4 -Deadly Fortune-2”. Capcom. Arhivirano iz originala 2. jun 2013. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  74. ^ Devil May Cry 5 -Before the Nightmare-. Kadokawa. 2019. ISBN 978-4041080924. 
  75. ^ „Dreamwave Productions closes up shop”. Comic Book Resources. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  76. ^ Fahey, Mike (29. jul 2008). „Resident Evil And Devil May Cry Comics On The Way”. Kotaku. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  77. ^ "Visions of V Announced". Mart 8. 2019.
  78. ^ "Tomio Ogata's Visions of V". Mart 8. 2019.
  79. ^ "Visions of V LINE MANGA". Mart 8. 2019.
  80. ^ "Devil May Cry 5 Game Gets Manga Spinoff About V". Mart 9. 2019.
  81. ^ „ActiveAnime:Devil May Cry Anime and Pre Site Opening”. Arhivirano iz originala 17. april 2007. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  82. ^ „Devil May Cry anime official site (in Japanese)”. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  83. ^ „Devil May Cry: The Animated Series”. Wikipedia. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  84. ^ Griffin, David (16. novembar 2018). „Devil May Cry Series Joins Castlevania In New Multiverse From Adi Shankar”. IGN. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  85. ^ Stewart, Andrew; Graser, Marc (28. februar 2011). „Devil May Cry' videogame heading to bigscreen”. Variety. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  86. ^ Magrino, Tom. „E3 2011: Devil May Cry Film Based On New Game”. Gamespot. 
  87. ^ Lavigne, Patty (15. januar 2015). „Devil May Cry Movie Release Date, Updates, Storyline: What this Game Turned Movie is Going to Turn Out to Be”. Cross Map. Arhivirano iz originala 8. decembar 2015. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  88. ^ Rajasekhar, Gouravaram (18. januar 2016). „Devil May Cry' Movie Adaptation Still Happening? Norman Reedus Or Brad Pitt To Play Dante?”. Youth Health Mag. 
  89. ^ "More Cast Revealed for Sengoku Basara vs. Devil May Cry Stage Play". Maj 8. 2015.
  90. ^ "Devil May Cry: The Live Hacker Reveals Cast Members in Costume". Januar 18. 2019.
  91. ^ "Devil May Cry ーthe Live Hackerー".
  92. ^ „Atlus USA presents Shin Megami Tensei: Nocturne”. Atlus. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  93. ^ CAPCOM | Game Series Sales
  94. ^ „Platinum Titles”. Capcom. Januar 17. 2007. Arhivirano iz originala 11. februar 2007. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  95. ^ „Platinum Titles”. Capcom. Arhivirano iz originala 1. decembar 2016. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  96. ^ „Top 100 PlayStation 2 Games”. IGN. Arhivirano iz originala 1. februar 2014. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  97. ^ „Top 100 PlayStation 2 Games”. IGN. Arhivirano iz originala 3. januar 2015. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  98. ^ Bateman, Chris; Boon, Richard. 21st Century Game Design. Charles River Media. str. 246—247. ISBN 978-1-58450-429-0. 
  99. ^ Ahmed, Shahed (17. oktobar 2001). „Gamespot Devil May Cry review”. GameSpot. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  100. ^ „God of War”. IGN. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  101. ^ „God of War Review”. Playstation World. Jun 16. 2005. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  102. ^ Varanini, Giancarlo (4. avgust 2003). „Chaos Legion review”. GameSpot. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  103. ^ Bedigian, Louis (19. septembar 2004). „Blood Will Tell review”. Gamezone. Arhivirano iz originala 12. april 2007. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  104. ^ a b „Devil May Cry 5 review”. VideoGamer.com. Mart 6. 2019. Arhivirano iz originala 7. mart 2019. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  105. ^ Saltzman, Mitchell (6. mart 2019). „Devil May Cry 5 Review”. IGN. Pristupljeno 6. mart 2019. 
  106. ^ „Dragon's Dogma Interview Part 1: From Devils To Dragons”. Siliconera. Septembar 2. 2011. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  107. ^ Rocco Inzauto, Edward (25. februar 2007). „Top 10: Most Badass Video Game Characters”. Arhivirano iz originala 29. januar 2009. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  108. ^ „Top ten coolest games”. Arhivirano iz originala 9. avgust 2007. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  109. ^ Borst, Brian (1. jun 2003). „Devil May Cry Action Figures review”. Arhivirano iz originala 16. maj 2006. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  110. ^ „Amazon.com Listing for Devil May Cry 2 Action Figures”. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  111. ^ „Amazon.com Listing for Devil May Cry 3 Dante Revoltech action figure”. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  112. ^ „Devil May Cry 2 review”. GameSpy. Arhivirano iz originala 24. jul 2008. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  113. ^ Railey, Dave (16. april 2012). „Devil May Cry: HD Collection”. Anime News Network. Arhivirano iz originala 15. jun 2013. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  114. ^ „Devil May Cry 3”. GamesRadar+. Future. 28. jul 2004. Arhivirano iz originala 25. jul 2018. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  115. ^ Doee, Mark (4. februar 2008). „Devil May Cry: a series retrospective – part III”. Engadget. Verizon Communications. Arhivirano iz originala 25. jul 2018. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  116. ^ Lopez, Miguel (1. mart 2005). „Devil May Cry 3: Dante's Awakening”. GameSpy. IGN. Arhivirano iz originala 26. oktobar 2016. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  117. ^ „Devil May Cry 4 Review”. GameSpot. Arhivirano iz originala 27. jun 2018. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  118. ^ Joe, Juba. „Game Informer: Devil May Cry 4 Review”. Game Informer. Arhivirano iz originala 12. maj 2008. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  119. ^ Haynes, Jeff. „IGN: Devil May Cry 4 Review (PS3)”. Arhivirano iz originala 1. januar 2012. g. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  120. ^ „Devil May Cry 5: ¿Podrás jugar como Vergil?”. GameCord. Mart 11. 2019. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  121. ^ „Devil May Cry 5 – Descubren en el código a un cuarto personaje jugable (vídeo)”. HobbyConsolas. Mart 11. 2019. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  122. ^ Espineli, Matt (5. mart 2019). „Devil May Cry 5 Review”. GameSpot. Pristupljeno 10. 5. 2021.