Korisnik:Mirjana98/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kulska Pećina[uredi | uredi izvor]

Kulska Pećina je vrelska pećina i nalazi se kod grada Svrljiga.

Položaj pećine i okolina[uredi | uredi izvor]

Kulska pećina se nalazi pod jednom od starih kula srednjovekovnog grada Svrljiga, u klisuri Svrljiškog Timoka, oko 1,5 km nizvodno od njenog početka i sela Niševca. Pećina je izdubljena pri vrhu vertikalne litice najisturenijeg krečnjačkog ostenjaka, koji dominira nad međurečjem Svrljiškog Timoka i njegove leve pritoke Bele reke. Klisura već u ovom delu ima odlike kanjona, dubine 350-450 m, usečene u masive i bankovite baremske i otrivske krečnjake, između Bogdanice (809 m) na istoku i Malog vrha (667 m) na zapadu. Odavde klisura Svrljiškog Timoka preseca visok krečnjački plato, duboko skaršćen i bezvodan, i odvaja Devicu na zapadu od Tresibabe na istoku.

Ulaz u Kulsku pećinu pod starim gradom Svrljigom leži na visini od 510 m, odnosno na 180 m iznad korita Svrljiškog Timoka. Jednostavan pećinski kanal dugačak je oko 80 m.[1]

Izgled i osobine pećine[uredi | uredi izvor]

Teško je pristupačan ulaz u pećinu i širok je 3,5 m, a visok 9 m. Obrazovan je na jednoj od vertikalnih pukotina i ima izgled procepa. Jednostavan hodnih pećine počinje omanjim erozivnim proširenjem, koje i zadržava samu visinu ulaza. Iza dvoranice hodnik se naglo sužava i nije širi od 2 do 3 m. Međutim visna mu se ne smanjuje pa zbog toga ima izgled podzemnog kanjona. Samo dno pećine je kamenito i kontinuelno je nagnuto prema ulazu, odnosno prema klisuri Svrljiškog Timoka.

Drugo proširenje počinje na oko 15 m od ulaza i iz njega polazi manji zatvoren kanal. Hodnik pećine se na dalje blago penje, strane su mu uglančane, a dno je pokriveno blokovima. Kod prvog laktastog suženja tavanica hodnika je visoka, te ima izgled tornja katedrale. Hodnik na dalje zadržava širinu od 1 do 3 m; najveća visina ne prelazi 5 m. U završnom delu pećina se račva u dva neprohodna kanala, a tavanicu razbijaju dve katedrale. Na celoj dužini pećinski hodnik prati izrazita pukotina pravca jugoisotok-severozapad. Kontinuelan nagib prema ulazu poremećen je završnom delu pećine, gde se na kratkim rastojanjima javljaju i suprotni padovi.

Kulska pećina pripada tipu jednostranih suvih pećina. U njoj se javljaju kratkotrajne prokapne vode, i to prvenstveno duž glavne pukotine. U pećini nema nakita, izuzimajući manje kalcitne prelive i začetke zavesa u završnom delu hodnika.[1]

Postanak i značaj pećine[uredi | uredi izvor]

Svojim položajem i nagibom hodnika, kao i uglančanim stranama i dnom, Kulska pećina je tipična vrelska pećina stvorena duž raseda. U njenom se zaleđu javlja prostrana kraška i bezvodna površ, u kojoj se samo jednim delom održao površinski tok Bele reke. Pećina upravo predstavlja deo starog ponorskog sistema koji je razoren usecanjem klisure Timoka i Bele reke. O tome svedoče otvri mnogih delova pećine na stranama kanjona.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Dr. Petrović, Jovan (1976). Jame i pećine SR Srbije (Geografija). Beograd: Vojna štamparija. str. 102—104 str. ISBN 2,0 2,1 Proverite vrednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć).