Pređi na sadržaj

Korisnik:Nikolija.948/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ričard Arnel[uredi | uredi izvor]

Ričard Antoni Sajer (Toni) Arnel (15 septembar 1917 – 10 april 2009) bio je engleski kompozitor klasične muzike. Arnel je komponovao u svim utvrđenim žanrovima za koncertnu scenu, a spisak njegovih dela uključuje šest završenih simfonija (sedmu koju je realizovao Martin Jejts) i šest gudačkih kvarteta. Na Triniti koledžu muzike, promovisao je pionirsko interesovanje za filmske partiture, elektronsku muziku i džez.

Život i karijera[uredi | uredi izvor]

Arnel je rođen u Hempsted, u Londonu, sin Helene Marije (Scherf) i Ričarda Sajera Arnela. Studirao je na Kraljevskom muzičkom koledžu u Londonu od 1935. do 1939. godine, a tamo su mu predavali Džon Ajrlend (komponovanje) i Džon Dajks(klavir). Dobio je Farrar nagradu za komponovanje tokom njegove poslednje godine na koledžu. Na početku Drugog svetskog rata, prisustvujući svetskom sajmu u Njujorku, Arnel (zajedno sa drugim engleskim kompozitorima, npr. Artur Blis) bio je zaglavnjen u Njujorku i ostao je do 1947. godine, čime se našao u poziciji da ima uspostavljenu reputaciju u SAD-u, ali ostajući relativno malo poznat u svojoj domovini. Tokom svog boravka u Americi, Arnel je bio muzički supervizor za BBC u Severnoj Americi, i bilo mu je naloženo da sastavi (na tekst Stefana Spendera) kantatu, Ratni Bog, u proslavu otvaranja Ujedinjenih nacija, kao i fanfara kojom se pozdravlja dolazak Vinstona Čerčila u Njujork.

Za njegovu muziku su se zalagali Tomas Bicham, Leopold Stokovski i Bernard Herman, između ostalih, a nedavno i Varen Cohen i Martin Jejts. Izuzev pauze od 1967. do 1970. kao gostujući profesor na Baudoin koledžu, Mejn, od 1967. do 1968 (u razmeni sa Eliotom Švarc-om) i na Hofstra univerzitetu, Njujork, od 1968. do 1970, predavao je na Triniti Koledžu muzike u Londonu između 1947. i 1987, gde su njegovi studenti bili Piter Tahordin (1949–52), Dejvid Hjuson, koji je sa njim radio na filmovima uključujući Dilema (1981), Doktor na nebu (1984 ), Tolus-Latrek (1986) i Svetlost sveta (1989) bio je jedan od njegovih učenika.

Arnel je komponovao muziku za Zemlja (1942), 45-minutni dokumentarni film koji je za američko Ministarstvo poljoprivrede režirao Robert J. Flejrti. Takođe mu je Ford Motor kompanija dala nalog da sastavi simfonijski paket inspirisan radnicima u fabrici u Dagenhamu. Rezultujući rad prati film pod naslovom Opus 65. Arnel je osnovao i vodio muzičko odeljenje u Londonskoj međunarodnoj filmskoj školi do penzionisanja krajem 1980-ih. Takođe se mora pomenuti Arnelova izvanredna podrška i briga za veliki broj mladih i starih muzičara i umetnika, što se može videti iz njegovog prijateljstva i podrške slikaru Marku Rothku.

Takođe je bio poznat po svojim glavnim delima za balet, što se može videti u saradnji sa koreografima stasa Džordža Balančina, Džona Kranka i Frederika Eštona. Njegovi mnogi baleti uspešno su predstavljeni u Njujorku i Londonu. Njegov zapis za Udarac i Dete snimio je gospodin Tomas Bikem sa Kraljevskom filharmonijom, snimak koji retko izlazi iz kataloga.

Svih sedam Arnelovih numerisanih simfonija, zajedno sa Sinfonia Kuazi Variacioni, Koncertom za klavir (solista David Oven Noris), dva koncerta za violinu (solista Loraine MacAslan), Lord Biron: simfonijski portret, Robert Flaherti Utisak, Prelude Crna planina i Rana uvertira Novog doba, svetske premijere snimili su dirigent Martin Jejts i Kraljevski škotski nacionalni orkestar između 2005. i 2008. Premijerni snimci baleta Anđeli, Harlekin u aprilu i Veliki detektiv, zajedno sa Udarac i Dete, snimili su Martin Jejts i BBC Koncert Orchestra u periodu 2008–09.

Arnel je ostavio skice za Sedmu simfoniju, posvećenu Nelsonu Mandeli, u vreme njegove smrti, a od tada ih je realizovao i dovršio Martin Jejts. Snimili su je u leto 2010. godine Jejts i RSNO, a izdali su je Duton Epih. Gudački kvarteti nedavno je objavljen na etiketi Duton Epih koju svira Tipet Kvartet.

Arnel je prepoznat kao jedan od najsmelijih orkestratora dvadesetog veka, gospodin Tomas Bikem ga opisuje kao najboljeg orkestratora od Berlioza.

Neki od njegovih rukopisa nalaze se u kolekciji Kalifornijskog univerziteta u biblioteci Santa Barbara.

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

Orkestarska dela[uredi | uredi izvor]

  • Sinfonija za orkestar (1938)
  • Sinfonija za gudače (1939)
  • Klasične varijacije (gudački orkestar), op. 1 (1939)
  • Uvertira, Novo doba, op. 2 (1939)
  • Divertimento br.1, za klavir i kamerni orkestar, op. 5 (1939)
  • Uvertira, 1940, op. 6 (1940)
  • Divertimento br.2, za kamerni orkestar, op. 7 (1940)
  • Koncert za violinu (br. 1) u jednom stavku, op. 9 (1940)
  • Simfonijske kvazi varijacije, op. 13 (1941)
  • Fantazija za orkestar, op. 17 (1941)
  • Simfonijska svita - Šest epizoda za orkestar, op. 27 (1941)
  • Simfonija br. 1, op. 31 (1943)
  • Simfonija br. 2, op. 33 Rufus (1942/44)
  • Simfonija br. 3, op. 40 (1944–45)
  • Klavirski koncert br. 1, Op.44 (1946)
  • Preludijum Crna gora, op. 46 (1946)
  • Apstraktne forme (gudački orkestar), op. 50 (1947)
  • Koncert za čembalo i kamerni orkestar, op. 51 (1947)
  • Simfonija br. 4, op. 52 (1948)
  • Lord Bajron - simfonijski portret, op. 67 (1952)
  • Kaprićio koncert za violinu i mali orkestar (br. 2), Op.70 (1954)
  • Simfonija br. 5, op. 77 (1955)
  • Predeli i figure, op. 78 (1956)
  • Robert Flaherti - Utisak, Op, 87 (1958)
  • Koncertna zabava za violončelo i gudački orkestar, op. 90 (1958)
  • Sekcije, za klavir i orkestar, Op.110 (1967)
  • Uvertira, Hrana ljubavi, op. 112 (1968)
  • Oda Bičemu (sa pripovedačem), op. 154 (1986)
  • Simfonija br. 6, op. 171 Nakovanj (1992–94)
  • Simfonija br. 7, op. 201 Mandela (1996)

Kamerni radovi[uredi | uredi izvor]

  • Gudački kvartet br. 1, op. 4 (1939)
  • Gudački kvartet br. 2, op. 14 (1941)
  • Kvintet oboa, op. 38 (1944)
  • Gudački kvartet br. 3, op. 41 (1945)
  • Kasacija za duvački kvintet, op. 45 (1945)
  • Klavirski trio, op. 47 (1946)
  • Sonata za violinu br. 2, op. 55
  • Serenada za deset duvačkih instrumenata i kontrabas, op. 57 (1949)
  • Gudački kvintet, op. 60 (1950)
  • Sonatina za klavirski duet, op. 61
  • Gudački kvartet br. 4, op. 62 (1950)
  • Bras Kvintet, op. 93
  • Gudački kvartet br. 5, op. 99 (1962)
  • Gudački kvartet br. 6, op. 170 (1994)
  • Klavirski kvartet
  • RVV-ov almanah (kvartet klarineta)
  • Varijacije na američku temu za violinu i klavir
  • Horn Kvartet

Dela za soliste[uredi | uredi izvor]

  • 2 klavirske sonate
  • 2 organ sonate
  • Varijacije o Eine Feste Burg za orgulje
  • komadi za violinu, violu i violončelo bez pratnje
  • brojne varijacije za klavir solo

Scenska dela[uredi | uredi izvor]

  • Udarac i dete (balet)
  • Harlekin u aprilu (balet, 1951)
  • Veliki detektiv (balet)
  • Anđeli (balet)
  • Mesečevi cvetovi (kamerna opera)
  • Ljubav u tranzitu (kamerna opera)
  • Okamenjena princeza (lutkarska opera)

Vokalno-horska dela[uredi | uredi izvor]

  • Kantata Ratni bog, za sopran, hor i orkestar, op. 36 (1945)
  • Oda zapadnom vetru, za sopran i orkestar, op. 59 (1949)
  • Šest pesama Lorensa
  • Kon Amore
  • Ksanadu
  • Kreda prekid
  • Pet pesama Emili

Kombinovani mediji (električna / akustična) dela[uredi | uredi izvor]

  • Mislim na sve meke udove
  • Nokturn: Prag
  • Astronaut

Filmovi[uredi | uredi izvor]

  • Zemlja
  • Opus 65
  • Poseta (1964)
  • Treća tajna (1964)
  • Topsail Skuner
  • Čovek spolja (1967)
  • Zaveštanje u selo
  • Vitraž
  • Crni panter (1977) (sa Davidom Hevson-om)
  • Antagonist (sa Davidom Hevson-om)
  • Dilema (sa Davidom Hevson-om)
  • Toulouse-Lautrec (sa Davidom Hevson-om)
  • Doktor na nebu (sa Davidom Hevson-om)
  • Mnogo nas je (sa Davidom Hevson-om)
  • Svetlost sveta (sa Davidom Hevson-om)

Reference[uredi | uredi izvor]

1. English Music Festival: Composer profiles Archived 23 February 2014 at the Wayback Machine. 

2. "Browse In Music, Writing and publishing". Ukwhoswho.com. 3. "Peter Tahourdin at 80 : Feature Article : Australian Music Centre". Australianmusiccentre.com.au. 4. Richard Arnell obituary Richard Arnell: Unjustly neglected composer who has found a new audience through recent recordings by Lewis Foreman 9 May 2009 Independent UK

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

http://www.musicweb-international.com/arnell/ https://www.kith.org/jimmosk/cohen.html https://www.telegraph.co.uk/news/obituaries/culture-obituaries/music-obituaries/5252799/Richard-Arnell.html https://www.youtube.com/watch?v=z1clPi0ZdXQ https://www.youtube.com/watch?v=5Z19zYu7E10 https://www.youtube.com/watch?v=_pSLAp6zaZs