Korisnik:Trzin000/песак

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Putnik i mesečina
AutorAntal Serb
ZemljaMađarska
JezikMađarski
Žanr / vrsta delaroman
Izdavanje
Izdavanje1937

Roman "Putnik i mesečina" (mađ. "Utas és holdvilág") objavljen je u Mađarskoj prvi put 1937. godine. Preveden je na deset jezika uključujući i srpski. U pitanju je obrazovni roman (nem. Bildungsroman).

Autor romana je Antal Serb. Antal Serb (mađ. Szerb Antal, 1901- 1945) je pisac mađarske književnosti koji se svojim romanima proslavio u književnom životu 20. veka. [1]

Pored romana "Putnik i mesečina" Serb piše i roman "Legenda o Pendragonu" ali i obuhvata mađarsku književnost u svom delu "Istorija mađarske književnosti" [2]

Nadlovna strana prvog izdanja knjige

Fabula[uredi | uredi izvor]

Roman je podeljen u četiri celine. Prepliću se događaji iz prošlosti i sadašnjosti ali se takođe prati razvoj glanog lika od njegovog detinjstva do danas.

Prvi deo "Bračno putovanje"[uredi | uredi izvor]

Glavni lik romana je Mihalj (mađ. ) koji sa svojom suprugom Eržikom (mađ. ) odlazi na bračno putovanje u Veneciju. Čim su pristigli u grad on počinje da luta i da oduševljenje pronalazi u uskim venecijanskim ulicama. Ubrzo putuju u Ravenu. Odlaze na večeru i tada im prilazi Mihaljev prijatelj iz detinjstva, upoznaje Eržiku i tako započinje priča o Mihaljevoj prošlosti. Janoš Sepetneki, Tamaš i Eva Ulpijus, Mihalj i Ervin su zajedno provodili srednjoškolske dane. Često su odlazili kod Tamaša i Eve gde su izvodili dramske predstave i to im je bio glavni način zabave. Saznajemo da je svima ostalo nepoznato šta se desilo sa Tamašem. Celo društvo iako sada već uveliko nemaju kontakt jedni sa drugima znaju da je Tamaš izvršio samoubistvo. Osoba koja može da im razreši tu misteriju je njegova sestra Eva.

Drugi deo "Begunac"[uredi | uredi izvor]

Na daljem putu Eržika i Mihalj će se uputiti u Rim ali na jednoj od stanica za vreme pauze Mihalj izlazi iz voza, ostavljajući suprugu u istom. Kada se vratio u voz nerazmišljajući je nastavio putovanje i tako otišao u Peruđu. Iscrpljenog ga je pronašao doktor Elzli, poreklom iz Engleske. On mu pomaže da pronađe svoj starog prijatelja Ervina koji se sada nalazi u Gubiju. Susret sa Ervinom je Mihalju dao nadu da će se ponovo susresti sa Evom.

Sa Elzlijem večera i prilazi im devojka, Milisent, studentkinja umetnosti. Ona i Mihalj kratko vreme putuju zajedno, a on odlazi u Rim, čime počinje i sledeće poglavlje.

Fabula se okreće i ka Eržikinom putovanju, budući da je Mihalj nestao ona odlazi u Pariz. Tamo provodi vreme sa svojom rođakom i ponovo se susreće sa Janošem Sepetnekijem.

Treći deo "Rim"[uredi | uredi izvor]

Kada stiže u Rim dočekuje ga pismo njegovog brata u kom mu saopštava da je njihovom ocu loše zbog njegovog bega. Takođe, pronalazi u novinama članak o svom poznaniku Valdhajmu nakon čega se sa njim i susreće. Preko njega i saznaje gde se nalazi Eva za kojom sve vreme i traga. Eva je ta koja može da mu odgonetne šta se desilo sa njegovim prijateljem Tamašem. Mihalju se vraćaju njegove halucinacije koje on naziva "vrtlog". Od njih je samo Tamaš mogao da ga spase: " Pomogao mi je da se dovučem do obližnje klupe i sačekao me da predahnem. Kada sam se povratio, ukratko sam mu ispričao tu stvar sa vrtlogom, po prvi put u životu. Ni sam ne znam kako da prepričam ono što se desilo – za tren oka mi je postao najbolji drug." [3]

Za to vreme što provede u Rimu kod njega će se javiti konačno osećanje pripadnosti. Više neće biti izgubljen- fasciniran je gradom i činjenicom da tu može da se sakrije od svega i od svih- "U poređenju sa Rimom, svi drugi italijanski gradovi delovali su maleno" [4].

Četvrti deo "Vrata pakla"[uredi | uredi izvor]

Nakon što pronađe Evu, saznaje istinu i sa njom se dogovara da se naredno veče sastanu u njegovom apartmanu kako bi ona potpomogla njegovom samoubistvu. Takođe sutradan, sa svojim prijateljem odlazi na krštenje sestrića jedne njihove poznanice koja živi u Rimu. Tamo se Mihalj napija i oni ga smeštaju u sobu s' namerom da ga ostave tu da spava. Cele noći je patio od halucinacija i plašio se za sopstveni život.

U ranim jutarnjim časovima se budi i shvata da je propustio susret sa Evom i da njegova ideja neće biti ostvarena. Vraća se u apartman i saznaje da njegov otac dolazi po njega da se vrate kući. Taj povratak kući simbolizuje upravo povratak u svakodnevnicu, a to je za Mihalja povratak u pakao. Nije više slobodan i ne može da pobegne.

Konačno, otac stiže i odlaze zajedno u Budimpeštu. Ono što Mihalju ostane jesu samo nebo i sećanje na Italiju- "Otac mu je zaspao, i Mihalj pogleda kroz prozor voza, pokušavajući da na mesečini nazre konture toskanskih brda. Valja ostati u životu. Živeće i on, kao pacovi među ruševinama. Ali ipak živeti. A dok čovek živi, nešto se još uvek može dogoditi."[5]

Likovi[uredi | uredi izvor]

Mihalj je večiti putnik koji ne može da drži granicu između prošlosti i sadašnjosti. Živi u prošlosti i pokušava da razreši njene misterije. Nije spreman na tadašnji način života.

Eržika je Mihaljeva suprotnost. Ona je žena spremna za brak, porodicu i život u zajednici. Pribrana i samosvesna. Iako zbog valovitog puta koji je prešla sa Mihaljem deluje izgubljeno, brzo se vraća svom preašnjem načinu života.

Tamaš Ulpijus je Mihaljev dugogodišnji prijatenj. Detinjstvo provodi sa svojom sestrom Evom i dedom. Važe za čudnu porodicu. Interesuje se za dramska dela, često ih i izvodi sa Evom. Pred kraj svog života odlazi u Nemačku gde uspeva u svojoj nameri da izvrši samoubistvo.

Eva Ulpijus, Tamaševa sestra se kroz roman provlači kao "femme fatale", uspeva da očara sve muškarce u čijem se društvu nađe još od srednjoškolskih dana. Takođe učestvuje u izvođenju predstava sa Tamašem. Na nju se kroz ceo roman gleda kao na muzu koja vodi u smrt.

Janoš Sepetneki je prvrtljivi prevrant. Čak je i Mihalju ukrao džepni sat. Uspeva sve da preokrene u svoju korist.

  1. ^ „Antal Serb”. 
  2. ^ „Szerb, Antal 1901-1945”. 
  3. ^ Serb, Antal (2009). Putnik i mesečina. Stubovi kulture. 
  4. ^ Serb, Antal (2009). Putnik i mesečina. 
  5. ^ Serb, Antal (2009). Putnik i mesečina.