Pređi na sadržaj

Korisnik:Viktorija22/песак

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Crvena zora (šp. Rojo amanecer) meksička je drama iz 1989. koju je režirao Horhe Fons (Jorge Fons). Film govori o događaju koji se desio između 2. i 3. oktobra 1968. na Trgu triju kultura (la Plaza de las Tres Culturas), na Tlatelolku, u gradu Meksiko[1]. Uloge protagonista ovog filma tumače Marija Roho (María Rojo), Ektor Bonilja (Héctor Bonilla), Horhe Feran (Jorge Feran), Ademar Arau (Ademar Arau), Bruno Bićir (Bruno Bichir), Demijan Bićir i Eduardo Palomo (Eduardo Palomo). Film počinje scenom tipičnog jutra u životu jedne porodice srednje klase koja živi u stanu u blizini trga. Dva sina iz ove porodice su studenti i članovi su studentskog pokreta. Kako sati budu odmicali, život porodice će direktno biti uključen u događaje zbog operacije Galeana.

Rojo amanecer (Crvena zora)
Filmski poster
Žanrdrama
TvoracHorhe Fons
RežijaHorhe Fons
Glavne ulogeDragan Mićanović
Nataša Šolak
Nikola Simić
Velimir Bata Živojinović
Godina1998.
Trajanje95 minuta
ZemljaMeksiko
Jezikšpanski
IMDb veza

Iako se o tim događajima govorilo i u nekim prethodnim filmskim ostvarenjima[2], ovaj film se istakao kao prvi u kome se otvoreno govori o pokretu iz 1968. godine u ovoj zemlji i fokusirao svoju radnju na pomenutu istorijsku [3]u vreme sa ograničenom slobodom izražavanja u kome je još uvek bilo cenzurisano da se govori o ovoj temi. Snimljen je i montiran gotovo tajno u replici stana na Tlatelolku u skladištu na jugu meksičke prestonice, u ambijentu u cenzurisanom ambijentu od strane meksičke vlade prema određenim umetničkim izrazima, kao što su filmovi koji se smatraju kontroverznim. Vladalo je zvanično ćutanje o događajima vezanim za pokret iz 1968. i o masakru koji se desio 2. oktobra. Scenario Gvadalupea Ortegea (Guadalupe Ortega) i Ksavijera Roblesa (Xavier Robles), „Baklje na nebu” (Bengalas en el cielo), napisan je na osnovu svedočenja porodica i preživelih. Na predlog glumca Valentina Truhilja (Valentín Trujillo), koji je novčano pomogao da se film završi, film je dobio ime Crvena zora.

Različiti politički pritisci od strane meksičke vlade sprečili su objavljivanje filma vršenjem uticaja na zvanično vladajuće telo da ga zadrži „u konzervi”, odnosno da odlaže njegovo odjavljivanje jer nije imao ovlašćenje ni odgovarajuću klasifikaciju da ga pošalje u bioskope. Društveni pritisak i mediji uspeli su u tome da vlada promeni svoj stav o tome s tim što je izmolila izmene nekih delova filma koji su prikazivali Meksičku armiju. Na kraju je došlo do premijernog prikazivanja filma, što se desilo godinu dana nakon planiranog datuma. Crvena zora je bio veliki filmski uspeh. Iznedrio je različita mišljenja u kritici. Negativna mišljenja su se odnosila na tehničke uslove, a pozitivna na sadržaj i društvenu kritiku.

Radnja[uredi | uredi izvor]

U sredu, 2. oktobra 1968. godine, jedna meksička porodica srednje klase započinjala je svoj dan u svom stanu u gradu Meksiku. Za vreme doručka starija braća iz porodice, jedan po imenu Horhe i drugi Serhio, raspravljali su sa svojim ocem Umbertom o studentskom pokretu kom su pripadali. Momci su studirali na Autonomnom nacionalnom univerzitetu u Meksiku. Njihov otac je radio kao funkcioner u Odseku za federalni okrug, lokalnoj vlasti grada Meksika. Rasprava je počela očevom kritikom na račun frizura momaka. Diskusija je eskalirala do tog nivoa da ih je otac kritikovao i govorio da je njihov aktivizam u pokretu loš. Njih dvojca su ostali pri svom stavu protiv vlasti. Za razliku od njih, njihov mlađi brat Karlos i sestra Grasijela se nisu uključili u diskusiju, dok je njihova majka pokušala da smiri situaciju.

Dan je kasnije proticao normalno, jedino je očev poziv uneo nemir u kućnu atmosferu, predosetio je da će se nešto loše desiti. U jednom tretnutku im nije radio telefon i struja je bila isključena. Mlađi brat Karlos se vratio iz škole i preneo porodici mišljenje svog profesora koje se poklapalo sa mišljenjem njegove braće.

Na Trgu tri kulture počeo je protest studenata. Karlos i Grasijela su pretpostavili da je tamo bilo više od deset hiljada ljudi. U filmu se to nije prikazalo eksplicitno već su se čuli zvukovi: pucnjevi i uzvici.

  1. ^ Rojo amanecer (na jeziku: španski), 2023-01-28, Pristupljeno 2023-07-25 
  2. ^ Rojo amanecer (na jeziku: španski), 2023-01-28, Pristupljeno 2023-07-25 
  3. ^ Rojo amanecer (na jeziku: španski), 2023-01-28, Pristupljeno 2023-07-25