Krajputaši u Bratljevu
Grupa krajputaša u Bratljevu | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Bratljevo |
Opština | Opština Ivanjica |
Država | Srbija |
Vrsta spomenika | krajputaši |
Vreme nastanka | 20. vek |
Krajputaši u Bratljevu (Opština Ivanjica) predstavlja spomeničku celinu posvećenu borcima ivanjičkog kraja palim u Balkanskim i Prvom svetskom ratu.
Uvod[uredi | uredi izvor]
Krajputaši su preneti u centar sela Bratljevo 1980. godine prilikom rekonstrukcije starog puta Ivanjica - Sjenica preko Međurečja.[1] Postavljeni su u niz, paralelno sa putem. Spomenici su konzervirani i restaurirani od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kraljevo.
Izgled spomenika[uredi | uredi izvor]
Krajputaši su u obliku stuba, sa pokrivkom u obliku niske „kape”. Skoro svi - osim dva krajnja, isklesana od belog mermera i spomenika posvećenog članovima porodice Milosavljević - imaju iste odlike. Na prednjoj strani spomenika prikazan je vojnik u stavu mirno, ruku spuštenih niz telo, sa puškom prislonjenom uz desnu nogu i bajonetom okačenim o opasač. Samo je Vuk Jekić sa činom narednika drži u levoj ruci oficirsku sablju. Pojedini spomenici su dvostruki - imaju prikaz vojnika sa obe strane (obično braće ili bliskih srodnika).
Polihromija[uredi | uredi izvor]
Spomenici su restaurisani u skladu sa sačuvanim tragovima prvobitne boje. Delovi uniforme prikazani su šematski i plošno, sa koloristički akcentovanim detaljima. Osnovni crtež izveden je ultramarinom, a lice i ruke obojeni belom bojom. Šajkača i vojnička bluza su tamnozelene, sa okovratnikom i epoletama u narandžastoj boji. Pojedini vojnici na grudima imaju odlikovanja. Pantalone su smeđe, upasane u čizme. Opasač, remenik i bajonet obojeni su kestenjastom, a metalni delovi puške svetloplavom bojom. Pojedine reči ili celi redovi epitafa obojeni su u crveno, plavo, žuto, belo i crno. U sličnom tonalitetu obojeni su krstovi i simbolični likovni urezi karakteristični za nadgrobne spomenike ovog tipa.[2]
Likovi[uredi | uredi izvor]
Iako su spomenici naizgled veoma slični, individualnost svakog pojedinačnog lika veoma je naglašena. Prikazani vojnici razlikuju se ne samo po konstituciji tela, već i likovima, što je u najvećoj meri postignuto različitim oblicima glave, živopisnim prikazima brkova i položajem obrva. Siluete glave naglašene su pravougaonom podlogom obojenom u ultramarin, što i vizuelno i simbolički asocira na fresko slikarstvo.[3]
Likovne predstave i simboli[uredi | uredi izvor]
Na spomenicima uvek je priksutan motiv krsta - jednostavan, uokviren lovorovim vencem ili nekim drugim floralnim ornamentom. Na bočnim stranama obično je prikazan simboličan motiv karakterističan za spomenike dragačevske stilske grupe - dekorativna lozica koja izniče iz saksije pri dnu spomenika, na kojoj je prikazan golub kako zoblje grožđe.[4]
Natpisi[uredi | uredi izvor]
Ime i prezime vojnika uklesani su levo i desno od glave i obojeni crvenom bojom. Tekst epitafa nalazi se na poleđini, ponekad i na bočnim stranama spomenika.
Krajputaš Dobrosavu Ćurčiću (†191?)[uredi | uredi izvor]
Spomenik tipa „piramidaš” isklesan je od belog mermera i postavljen na jednostavan podest od istog materijala. U vrhu stuba isklesan je trolisni krst ispod koga je lovorov venac, simbol slave. Spomenik je vidno oštećen sa prednje strane, tako da u potpunosti nedostaje nekoliko poslednjih redova teksta:
- Spomen
- DOBROSAVA ĆURČIĆA
- iz Rovina
- vojnika 4-og peš. Puka
- II-og poziva,
- živi 42. g.
- koji dade svoj život
- za otadžbinu.[1]
- (dalje oštećeno)
Sa desne bočne strane uklesano:
- u bolnici.[a]
Krajputaš Mihailu Lazoviću (†1914)[uredi | uredi izvor]
Spomenik je u obliku stuba dimenzija 174h36h19 cm, sa pokrivkom novijeg datuma. Pokojnik je prikazan kao čovek plemenitog lika, o čemu svedoči epitaf:
- U daljini na mukama
- neće srpsko cveće nići
- poručite mojoj deci
- ja im neću nikad stići.
- MIAILO B. LAZOVIĆ
- iz Bratljeva
- vojnik I čete I bat. 4 puka II poziva
- koi poživi 34. g.
- kao časan i umiljat čovek,
- učestvovao u borbama
- turski, bugarski i svetskome ratu
- a pogibe 14. jula 1914. g.
- kao heroj borac na Višegradu
- od prokletih germana
- za spas vere mile otadžbine Slovena.
- Spomen podiže mu sin Marjan,
- braća Narednik Nedeljko
- i Miloš,
- bratučedi p. poručnik Petar,
- Ljubo, Slavko, Žarko,
- ujna Stanojka,
- snaje Andra, Milica, Mara
- i sinovica Nasta.[1]
Krajputaš Desimiru Nešoviću (†1914)[uredi | uredi izvor]
Spomenik je u obliku stuba dimenzija 148h34h18 cm. Tekst epitafa uklesan je ispod ornamentalnog krsta na poleđini stuba.
- Jedini sin tužnog oca i majke
- pište i žale svog jedinca
- DESIMIRA NEŠOVIĆA
- iz Gleđice
- vojnika stalnog kadra
- najlepšeg cveta od 20. leta,
- ukide ga ratna kleta
- sa ovog sveta.
- Pogibe 1914. godine.
- Bog da ga prosti.
- Spomen podižu
- za navek tužni
- otac Ljubisav, majka Marica
- i zadruga kuće.[1]
Krajputaš braći Maričić – Božu (†1916) i Mileti (†1914)[uredi | uredi izvor]
Spomenik pripada tipu „dvolika”. Sa jedne strane prikazan je Božo, a sa druge njegov brat Mileta. Dimenzije stuba iznose 150h32h17 cm.
- Evo spomenika dičnih vojnika
- palih boraca za narodna prava
- BOŽO MARIČIĆ
- iz Bratljeva
- vojnik kadrovac
- I č. I bat. IV p. Puka
- koji poživi 23. god.
- a pogibe za srpsku slobodu
- od neprijatelja na položaju
- Kajmakčalanu 1916. g.
- i
- MILETA MARIČIĆ
- vojnik 3 bataljona 4. p. Puka
- a pogibe za srpsku slobodu
- u svojoj mladosti u 26. godina
- na položaju Krstacu
- od Austro-Nemaca 1914. godine.
- Bog da im dušu prosti.
- Spomen spodigoše im
- ožalošćeni roditelji
- otac Milenko, majka Stanojla
- i brat Tikomir.[1]
Krajputaš Dobrosavu Radojičiću (†1916)[uredi | uredi izvor]
Spomenik dimenzija 143h32h17 cm. Tekst epitafa uklesan je na poleđini stuba, dok su bočno prikazani floralni motivi i loza sa grožđem i golubom.
- Spomen
- DOBROSAVA RADOJIČIĆA
- biv. vojnika I čete,
- I bataljon IV puk, II poziva.
- On je ranjen od Bugara
- na Solunskom frontu
- a umro u Bizerti Afrika
- 22. novembra 1916. god.
- u svojoj 40. g.
- Bog da ga prosti.
- Ovaj spomen podigoše mu
- žena Magda (...)[1]
Krajputaš Milosavljevićima – Milisavu i njegovim sinovima: Milošu (†1916), Radomiru (†1915), i Dragoljubu (†1915)[uredi | uredi izvor]
Spomenik se po koncepciji razlikuje od ostalih - nema figuralnih prikaza, već je tekst epitafa uklesan sa svih strana. Dimenzije stuba iznose 143h32h17 cm.
- Spomen
- MILISAVA M. MILOSAVLjEVIĆA
- iz Rovina
- koji zajednički
- među svojim sinovima
- padoše na oltaru svoje otadžbine,
- boreći se za krst časni
- i slobodu zlatnu,
- i sinovi mu
- MILOŠ
- koji pogibe na Kajmakčalanu
- od nebraće Bugara
- 13. septembra 1916. god.
- RADOMIR
- koji pogibe 14. oktobra 1915. godine
- u borbi sa neprijateljem
- na položaju u Požarevcu
- i
- DRAGOLjUB
- koji je umro 3. januara 1915. godine
- u Štipu od teške bolesti tifusa.
- Svi četvorica padoše kao heroji
- na braniku svoje otadžbine.
- Bog da im dušu prosti.
- Spomen podigoše im
- Luka sin-ocu i braći,
- Ilinka supruga mužu,
- majka sinovima,
- Svetomir unuk djedu
- i sinovac stričevima.[1]
Krajputaš Vuku Jekiću (†1915)[uredi | uredi izvor]
Spomenik dimenzija 140h34h16 cm. Tekst epitafa uklesan je na poleđini stuba, dok su bočno prikazani floralni motivi i loza sa grožđem i golubom.
- Spomen
- VUKA JEKIĆA
- iz sela Rovina
- poginuo oktobra 1915. godine
- u borbi sa Bugarima
- kao narednik.
- Rođen 6. decembra 1889. godine,
- živeo 26. godina.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj spomen podiže mu Radoš,
- žena (...)
- majka (...)[1]
Krajputaš Milenku Đuroviću (†191?)[uredi | uredi izvor]
Spomenik dimenzija 150h37h16 cm. Tekst epitafa uklesan je na poleđini stuba, dok su bočno prikazani floralni motivi i lozica sa grožđem i golubom.
- Spomen
- MILENKO ĐUROVIĆ
- voj. I čete II bat. IV puka
- II poziva
- umro 20. januara
- u varoši Siodiador
- u Francuskoj
- u svojih 40. g.
- boreći se za slobodu
- svoje otadžbine.
- Ovaj spomen podiže mu
- supruga Vukosava,
- otac Veljko
- i sinovi Strajin i Bogoljub.[1]
Krajputaš braći Ostojić – Radojici (†1915) i Milutinu (†1916)[uredi | uredi izvor]
Spomenik pripada tipu „dvolika”. Sa jedne strane prikazan je Radojica Ostojić, a sa druge strane njegov brat Milutin. Dimenzije stuba iznose 148h36h24 cm.
- Braća OSTOJIĆ
- vojnici 4-og puka oba
- RADOJICA
- u 24. godini
- pogibe u Aloni
- 13. 2. 1915. god.
- MILUTIN
- I čete
- pogibe na Kajmakčalanu
- 10. 9. 1916.
- Učestvovali su u svim ratovima,
- borili se za otadžbinu.
- Bog da im dušu prosti.
- Spomen podižu
- braća Miloš, Božidar
- supruga Đulka,
- sinovac Milan.[1]
Krajputaš Bojovićima – Stanku (†1913) i Marku (†1915)[uredi | uredi izvor]
Spomenik dimenzija 130h36h16 cm. Tekst epitafa uklesan je na poleđini stuba, dok su bočno prikazani floralni motivi i lozica sa grožđem i golubom.
- Spomen
- STANKA BOJOVIĆA
- vojnika I čete I bataljona IV p. Puka
- umro u Štipu 23. 12. 1913. god.
- Ostavi svoje mile roditelje
- da za njim do veka tuguju.
- Zablista se kao rosa
- pokosi ga smrtna kosa:
- Sudbina te uze mlada
- propade nam nada.
- Spomen
- MARKA
- iz sela Gleđice
- voj. koji požive 55. god.
- pogibe 1915. god.
- u svetu
- (...) majka Radojka,
- sestre Tijana, Ivana, Stevanija i Stanija.[1]
Krajputaš Krivokućama – Miljku (†1914) i Vukomanu (†1926)[uredi | uredi izvor]
Spomenik pripada tipu „dvolika”. Sa jedne strane prikazan je Miljko, a sa druge strane njegov sinovac Vukoman. Dimenzije stuba iznose 150h36h27 cm.
- Evo spomenika dičnih vojnika
- palih boraca za narodno pravo
- MILjKO V. KRIVOKUĆA
- iz Bratljeva
- vojnik 4-og peš. puka I poziva
- poživi 28. god.
- a pogibe za srpsku slobodu
- od Bugara kod Štipa
- 17. juna 1914. god.
- i sinovac mu
- VUKOMAN
- a sin BOJO
- koji poživi 22. god.
- a umre u Subotici
- kao vojnik kadrovac železničke čete
- 26. decembra 1926. godine.
- Bog da im dušu prosti.
- Ovaj spomen podigoše im
- sinovcu-unuku Luka,
- bratu-sinu Bojo,
- bratu-sinovcu Ljubo, Božo, Dragiša,
- sinu-unuku Sinđa,
- deveru-sinovcu Stanica,
- deveru-sinu Stanija, ocu-bratu (...)[1]
Krajputaš Ljubisavu Radojičiću (†1915)[uredi | uredi izvor]
Spomenik dimenzija 125h36h19 cm. Tekst epitafa uklesan je na poleđini stuba, dok su bočno prikazani floralni motivi i loza sa grožđem i golubom.
- Spomen
- LjUBISAVA RADOJIČIĆA
- iz Rovina
- koji poživi 33. god.
- kao podnarednik I čete
- prvog bat. II-og puka Drinske divizije
- koji je učestvovao u ratu
- protiv Austro Nemaca i Bugara
- od 1912. do 1915. god.
- Ranjen na Sviračkoj karauli
- 7. novembra
- a umro u bolnici u Prištini
- 10. novembra 1915. g.
- Spomen podigoše
- otac Radosav,
- braća Borislav i Tijosav.[1]
Krajputaš Miljku Jerotijeviću (†1914)[uredi | uredi izvor]
Spomenik dimenzija 125h37h22 cm. Tekst epitafa uklesan je na poleđini stuba, dok su bočno prikazani floralni motivi i lozica sa grožđem i golubom.
- Spomen
- MILjKA JEROTIJEVIĆA
- podnarednika 1-ve čete
- I bataljona 4-og puka
- koji poživi 28. god.
- a pogibe na Mačkovom Kamenu
- 1914. god.
- braneći svoju otadžbinu
- i slobodu.[1]
Krajputaš Rajku Bojoviću (†1914)[uredi | uredi izvor]
Spomenik od belog mermera, na podestu od istog materijala, dimenzija 161h30h12 cm. U vrhu uklesan je jednostavan ravnokraki krst ispod koga je tekst:
- RAJKO BOJOVIĆ
- iz Gleđice
- poginuo u ratu 1914. godine.
- Spomen mu podižu
- kći Radovanka,
- zet Dragomir,
- unuk Milutin,
- Milica i Mirjana.[1]
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Tekst prepisan direktno sa spomenika.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m Radivojević, Dragutin-Dragan M (1995). Kamena kazivanja ratnika: moravički krajputaši. Čačak: „Litopapir”.
- ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”.
- ^ Nikolić, Radojko (1991). Seljakova duša na kamenu. Gornji Milanovac: „Dečje novine”.
- ^ Radičević, Branko V. (1965). Seoski nadgrobni spomenici i krajputaši u Srbiji. Beograd: „Jugoslavija”.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ignjić, Stevan ... (1972). Ivanjica : hronika moravičkog kraja. Beograd: Republički odbor Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Srbije :.
- Radivojević, Dragutin M. (1995). Kamena kazivanja ratnika: moravički krajputaši. Čačak: Litopapir.
- Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9.
- Nikolić, Radojko (1998). Nikolić Radojko, Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir.
- Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.