Krajputaši u Bratljevu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grupa krajputaša u Bratljevu
Grupa obnovljenih krajputaša u Bratljevu, posvećenih vojnicima koji su stradali u Balkanskim i Prvom svetskom ratu.
Opšte informacije
MestoBratljevo
OpštinaOpština Ivanjica
Država Srbija
Vrsta spomenikakrajputaši
Vreme nastanka20. vek

Krajputaši u Bratljevu (Opština Ivanjica) predstavlja spomeničku celinu posvećenu borcima ivanjičkog kraja palim u Balkanskim i Prvom svetskom ratu.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Krajputaši su preneti u centar sela Bratljevo 1980. godine prilikom rekonstrukcije starog puta Ivanjica - Sjenica preko Međurečja.[1] Postavljeni su u niz, paralelno sa putem. Spomenici su konzervirani i restaurirani od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kraljevo.

Izgled spomenika[uredi | uredi izvor]

Krajputaši su u obliku stuba, sa pokrivkom u obliku niske „kape”. Skoro svi - osim dva krajnja, isklesana od belog mermera i spomenika posvećenog članovima porodice Milosavljević - imaju iste odlike. Na prednjoj strani spomenika prikazan je vojnik u stavu mirno, ruku spuštenih niz telo, sa puškom prislonjenom uz desnu nogu i bajonetom okačenim o opasač. Samo je Vuk Jekić sa činom narednika drži u levoj ruci oficirsku sablju. Pojedini spomenici su dvostruki - imaju prikaz vojnika sa obe strane (obično braće ili bliskih srodnika).

Polihromija[uredi | uredi izvor]

Spomenici su restaurisani u skladu sa sačuvanim tragovima prvobitne boje. Delovi uniforme prikazani su šematski i plošno, sa koloristički akcentovanim detaljima. Osnovni crtež izveden je ultramarinom, a lice i ruke obojeni belom bojom. Šajkača i vojnička bluza su tamnozelene, sa okovratnikom i epoletama u narandžastoj boji. Pojedini vojnici na grudima imaju odlikovanja. Pantalone su smeđe, upasane u čizme. Opasač, remenik i bajonet obojeni su kestenjastom, a metalni delovi puške svetloplavom bojom. Pojedine reči ili celi redovi epitafa obojeni su u crveno, plavo, žuto, belo i crno. U sličnom tonalitetu obojeni su krstovi i simbolični likovni urezi karakteristični za nadgrobne spomenike ovog tipa.[2]


Likovi[uredi | uredi izvor]

Iako su spomenici naizgled veoma slični, individualnost svakog pojedinačnog lika veoma je naglašena. Prikazani vojnici razlikuju se ne samo po konstituciji tela, već i likovima, što je u najvećoj meri postignuto različitim oblicima glave, živopisnim prikazima brkova i položajem obrva. Siluete glave naglašene su pravougaonom podlogom obojenom u ultramarin, što i vizuelno i simbolički asocira na fresko slikarstvo.[3]

Likovne predstave i simboli[uredi | uredi izvor]

Na spomenicima uvek je priksutan motiv krsta - jednostavan, uokviren lovorovim vencem ili nekim drugim floralnim ornamentom. Na bočnim stranama obično je prikazan simboličan motiv karakterističan za spomenike dragačevske stilske grupe - dekorativna lozica koja izniče iz saksije pri dnu spomenika, na kojoj je prikazan golub kako zoblje grožđe.[4]

Natpisi[uredi | uredi izvor]

Ime i prezime vojnika uklesani su levo i desno od glave i obojeni crvenom bojom. Tekst epitafa nalazi se na poleđini, ponekad i na bočnim stranama spomenika.

Krajputaš Dobrosavu Ćurčiću (†191?)[uredi | uredi izvor]

Spomenik tipa „piramidaš” isklesan je od belog mermera i postavljen na jednostavan podest od istog materijala. U vrhu stuba isklesan je trolisni krst ispod koga je lovorov venac, simbol slave. Spomenik je vidno oštećen sa prednje strane, tako da u potpunosti nedostaje nekoliko poslednjih redova teksta:

Spomen
DOBROSAVA ĆURČIĆA
iz Rovina
vojnika 4-og peš. Puka
II-og poziva,
živi 42. g.
koji dade svoj život
za otadžbinu.[1]
(dalje oštećeno)

Sa desne bočne strane uklesano:

u bolnici.[a]

Krajputaš Mihailu Lazoviću (†1914)[uredi | uredi izvor]

Spomenik je u obliku stuba dimenzija 174h36h19 cm, sa pokrivkom novijeg datuma. Pokojnik je prikazan kao čovek plemenitog lika, o čemu svedoči epitaf:

U daljini na mukama
neće srpsko cveće nići
poručite mojoj deci
ja im neću nikad stići.
MIAILO B. LAZOVIĆ
iz Bratljeva
vojnik I čete I bat. 4 puka II poziva
koi poživi 34. g.
kao časan i umiljat čovek,
učestvovao u borbama
turski, bugarski i svetskome ratu
a pogibe 14. jula 1914. g.
kao heroj borac na Višegradu
od prokletih germana
za spas vere mile otadžbine Slovena.
Spomen podiže mu sin Marjan,
braća Narednik Nedeljko
i Miloš,
bratučedi p. poručnik Petar,
Ljubo, Slavko, Žarko,
ujna Stanojka,
snaje Andra, Milica, Mara
i sinovica Nasta.[1]

Krajputaš Desimiru Nešoviću (†1914)[uredi | uredi izvor]

Spomenik je u obliku stuba dimenzija 148h34h18 cm. Tekst epitafa uklesan je ispod ornamentalnog krsta na poleđini stuba.

Jedini sin tužnog oca i majke
pište i žale svog jedinca
DESIMIRA NEŠOVIĆA
iz Gleđice
vojnika stalnog kadra
najlepšeg cveta od 20. leta,
ukide ga ratna kleta
sa ovog sveta.
Pogibe 1914. godine.
Bog da ga prosti.
Spomen podižu
za navek tužni
otac Ljubisav, majka Marica
i zadruga kuće.[1]

Krajputaš braći Maričić – Božu (†1916) i Mileti (†1914)[uredi | uredi izvor]

Spomenik pripada tipu „dvolika”. Sa jedne strane prikazan je Božo, a sa druge njegov brat Mileta. Dimenzije stuba iznose 150h32h17 cm.

Evo spomenika dičnih vojnika
palih boraca za narodna prava
BOŽO MARIČIĆ
iz Bratljeva
vojnik kadrovac
I č. I bat. IV p. Puka
koji poživi 23. god.
a pogibe za srpsku slobodu
od neprijatelja na položaju
Kajmakčalanu 1916. g.
i
MILETA MARIČIĆ
vojnik 3 bataljona 4. p. Puka
a pogibe za srpsku slobodu
u svojoj mladosti u 26. godina
na položaju Krstacu
od Austro-Nemaca 1914. godine.
Bog da im dušu prosti.
Spomen spodigoše im
ožalošćeni roditelji
otac Milenko, majka Stanojla
i brat Tikomir.[1]

Krajputaš Dobrosavu Radojičiću (†1916)[uredi | uredi izvor]

Spomenik dimenzija 143h32h17 cm. Tekst epitafa uklesan je na poleđini stuba, dok su bočno prikazani floralni motivi i loza sa grožđem i golubom.

Spomen
DOBROSAVA RADOJIČIĆA
biv. vojnika I čete,
I bataljon IV puk, II poziva.
On je ranjen od Bugara
na Solunskom frontu
a umro u Bizerti Afrika
22. novembra 1916. god.
u svojoj 40. g.
Bog da ga prosti.
Ovaj spomen podigoše mu
žena Magda (...)[1]

Krajputaš Milosavljevićima – Milisavu i njegovim sinovima: Milošu (†1916), Radomiru (†1915), i Dragoljubu (†1915)[uredi | uredi izvor]

Spomenik se po koncepciji razlikuje od ostalih - nema figuralnih prikaza, već je tekst epitafa uklesan sa svih strana. Dimenzije stuba iznose 143h32h17 cm.

Spomen
MILISAVA M. MILOSAVLjEVIĆA
iz Rovina
koji zajednički
među svojim sinovima
padoše na oltaru svoje otadžbine,
boreći se za krst časni
i slobodu zlatnu,
i sinovi mu
MILOŠ
koji pogibe na Kajmakčalanu
od nebraće Bugara
13. septembra 1916. god.
RADOMIR
koji pogibe 14. oktobra 1915. godine
u borbi sa neprijateljem
na položaju u Požarevcu
i
DRAGOLjUB
koji je umro 3. januara 1915. godine
u Štipu od teške bolesti tifusa.
Svi četvorica padoše kao heroji
na braniku svoje otadžbine.
Bog da im dušu prosti.
Spomen podigoše im
Luka sin-ocu i braći,
Ilinka supruga mužu,
majka sinovima,
Svetomir unuk djedu
i sinovac stričevima.[1]

Krajputaš Vuku Jekiću (†1915)[uredi | uredi izvor]

Spomenik dimenzija 140h34h16 cm. Tekst epitafa uklesan je na poleđini stuba, dok su bočno prikazani floralni motivi i loza sa grožđem i golubom.

Spomen
VUKA JEKIĆA
iz sela Rovina
poginuo oktobra 1915. godine
u borbi sa Bugarima
kao narednik.
Rođen 6. decembra 1889. godine,
živeo 26. godina.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj spomen podiže mu Radoš,
žena (...)
majka (...)[1]

Krajputaš Milenku Đuroviću (†191?)[uredi | uredi izvor]

Spomenik dimenzija 150h37h16 cm. Tekst epitafa uklesan je na poleđini stuba, dok su bočno prikazani floralni motivi i lozica sa grožđem i golubom.

Spomen
MILENKO ĐUROVIĆ
voj. I čete II bat. IV puka
II poziva
umro 20. januara
u varoši Siodiador
u Francuskoj
u svojih 40. g.
boreći se za slobodu
svoje otadžbine.
Ovaj spomen podiže mu
supruga Vukosava,
otac Veljko
i sinovi Strajin i Bogoljub.[1]

Krajputaš braći Ostojić – Radojici (†1915) i Milutinu (†1916)[uredi | uredi izvor]

Spomenik pripada tipu „dvolika”. Sa jedne strane prikazan je Radojica Ostojić, a sa druge strane njegov brat Milutin. Dimenzije stuba iznose 148h36h24 cm.

Braća OSTOJIĆ
vojnici 4-og puka oba
RADOJICA
u 24. godini
pogibe u Aloni
13. 2. 1915. god.
MILUTIN
I čete
pogibe na Kajmakčalanu
10. 9. 1916.
Učestvovali su u svim ratovima,
borili se za otadžbinu.
Bog da im dušu prosti.
Spomen podižu
braća Miloš, Božidar
supruga Đulka,
sinovac Milan.[1]

Krajputaš Bojovićima – Stanku (†1913) i Marku (†1915)[uredi | uredi izvor]

Spomenik dimenzija 130h36h16 cm. Tekst epitafa uklesan je na poleđini stuba, dok su bočno prikazani floralni motivi i lozica sa grožđem i golubom.

Spomen
STANKA BOJOVIĆA
vojnika I čete I bataljona IV p. Puka
umro u Štipu 23. 12. 1913. god.
Ostavi svoje mile roditelje
da za njim do veka tuguju.
Zablista se kao rosa
pokosi ga smrtna kosa:
Sudbina te uze mlada
propade nam nada.
Spomen
MARKA
iz sela Gleđice
voj. koji požive 55. god.
pogibe 1915. god.
u svetu
(...) majka Radojka,
sestre Tijana, Ivana, Stevanija i Stanija.[1]

Krajputaš Krivokućama – Miljku (†1914) i Vukomanu (†1926)[uredi | uredi izvor]

Spomenik pripada tipu „dvolika”. Sa jedne strane prikazan je Miljko, a sa druge strane njegov sinovac Vukoman. Dimenzije stuba iznose 150h36h27 cm.

Evo spomenika dičnih vojnika
palih boraca za narodno pravo
MILjKO V. KRIVOKUĆA
iz Bratljeva
vojnik 4-og peš. puka I poziva
poživi 28. god.
a pogibe za srpsku slobodu
od Bugara kod Štipa
17. juna 1914. god.
i sinovac mu
VUKOMAN
a sin BOJO
koji poživi 22. god.
a umre u Subotici
kao vojnik kadrovac železničke čete
26. decembra 1926. godine.
Bog da im dušu prosti.
Ovaj spomen podigoše im
sinovcu-unuku Luka,
bratu-sinu Bojo,
bratu-sinovcu Ljubo, Božo, Dragiša,
sinu-unuku Sinđa,
deveru-sinovcu Stanica,
deveru-sinu Stanija, ocu-bratu (...)[1]

Krajputaš Ljubisavu Radojičiću (†1915)[uredi | uredi izvor]

Spomenik dimenzija 125h36h19 cm. Tekst epitafa uklesan je na poleđini stuba, dok su bočno prikazani floralni motivi i loza sa grožđem i golubom.

Spomen
LjUBISAVA RADOJIČIĆA
iz Rovina
koji poživi 33. god.
kao podnarednik I čete
prvog bat. II-og puka Drinske divizije
koji je učestvovao u ratu
protiv Austro Nemaca i Bugara
od 1912. do 1915. god.
Ranjen na Sviračkoj karauli
7. novembra
a umro u bolnici u Prištini
10. novembra 1915. g.
Spomen podigoše
otac Radosav,
braća Borislav i Tijosav.[1]

Krajputaš Miljku Jerotijeviću (†1914)[uredi | uredi izvor]

Spomenik dimenzija 125h37h22 cm. Tekst epitafa uklesan je na poleđini stuba, dok su bočno prikazani floralni motivi i lozica sa grožđem i golubom.

Spomen
MILjKA JEROTIJEVIĆA
podnarednika 1-ve čete
I bataljona 4-og puka
koji poživi 28. god.
a pogibe na Mačkovom Kamenu
1914. god.
braneći svoju otadžbinu
i slobodu.[1]

Krajputaš Rajku Bojoviću (†1914)[uredi | uredi izvor]

Spomenik od belog mermera, na podestu od istog materijala, dimenzija 161h30h12 cm. U vrhu uklesan je jednostavan ravnokraki krst ispod koga je tekst:

RAJKO BOJOVIĆ
iz Gleđice
poginuo u ratu 1914. godine.
Spomen mu podižu
kći Radovanka,
zet Dragomir,
unuk Milutin,
Milica i Mirjana.[1]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tekst prepisan direktno sa spomenika.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m Radivojević, Dragutin-Dragan M (1995). Kamena kazivanja ratnika: moravički krajputaši. Čačak: „Litopapir”. 
  2. ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  3. ^ Nikolić, Radojko (1991). Seljakova duša na kamenu. Gornji Milanovac: „Dečje novine”. 
  4. ^ Radičević, Branko V. (1965). Seoski nadgrobni spomenici i krajputaši u Srbiji. Beograd: „Jugoslavija”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ignjić, Stevan ... (1972). Ivanjica : hronika moravičkog kraja. Beograd: Republički odbor Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Srbije :. 
  • Radivojević, Dragutin M. (1995). Kamena kazivanja ratnika: moravički krajputaši. Čačak: Litopapir. 
  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Nikolić Radojko, Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]