Lazo Kočović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lazo Kočović
Puno imeLazo Kočović
Datum rođenja(1902-06-28)28. jun 1902.
Mesto rođenjaPošćenje
 Knjaževina Crna Gora
Datum smrti16. septembar 1943.(1943-09-16) (41 god.)
Mesto smrtiJajinci, kod Beograda
  Srbija

Lazo Kočović (Pošćenje, kod Šavnika, 28. jun 1902Jajinci, kod Beograda, 16. septembar 1943) bio je bankarski činovnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Lazar Kočović[1], ili ka su ga odmila zvali "Laza", "Lazo" ("brata"), rođen je 28. juna 1902. godine u Pošćenu, srez Šavnik, od oca Milana i majke Sare, rođene Raonić. Osam razreda gimnazije sa ispitom zrelosti završio je 1922. godine u Požarevcu. Po završenoj gimnaziji upisao se na Pravni fakultet u Beogradu. Zaposlio se u Sreskoj finansijskoj upravi, a od 1924. godine počeo je sa radom u Okružnom uredu. Od novembra meseca 1934. godine, postao je član Saveza bankarskih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika Jugoslavije, skraćeno SBOTIČ.[2]

Član ovog Saveza bio je do aprila 1942. godine. Izdržavao je tri sestre.

Tražeći njegovu sestru Petrušku Kočović-Zorić, policija je prilikom pretresa pronašla knjige Život Klima Samgina od Maksima Gorkog, Poznavanje čoveka od Alfreda Adlera, Citadela od Kronina, Kako su nastala velika bogatstva od Riharda Levinsona, još dve knjige od Maksima Gorkog, Najamni rad i Kapital od Karla Marksa. Zbog toga je uhapšen 19. marta 1942. godine. Istragom nije utvrđeno delo zbog kojeg bi ga i dalje držali u zatvoru. Tvrdio je da se ne bavi politikom, da mu nije poznato da SBOTIČ vode komunisti. Pušten je 21. maja 1942. godine.

Ponovo je uhapšen 29. juna 1942. godine pod sumnjom da je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i da je bio povezan sa radom svog zeta, Milana Zorića. Svoj rad nije priznao. Na zahtev izvanrednog komesara za personalne poslove, Uprava grada Beograda je dala sledeći odgovor: „Lazar Kočović je komunista i kao takav imao je obilan rad. Vršio je i omogućavao bekstvo komunistima iz Beograda u partizanske redove. Sarađivao je sa komunističkom grupom iz strugare u Makišu i bio je povezan u radu sa nekim komunistima iz Beograda.”

Upućen je, zbog saradnje sa komunistima, u logor na Banjici, 12. avgusta 1943. godine. Streljan je 16. septembra iste godine.[3]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bojović, Zlata (2011). Čukarica 1911-2011 (Kulturna istorija). Beograd: Beograd: Udruženje staroosedelaca Čukarice "Stari čukaričanin". str. 162. ISBN 978-86-85355-09-7. 
  2. ^ Ašković, Milorad (1971). Savez bankarskih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika Jugoslavije - BOTIČ. 1902-1941. Beograd: Institut za savremenu istoriju. 
  3. ^ Micković, Evica (2009). Logor Banjica, Tom 1. Knjige zatočenika koncentracionog logora Beograd-Banjica (1941-1944) (Dokumentaristika). Beograd: Istorijski arhiv. str. 245.