Pređi na sadržaj

Lacman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Portret Ćićevke rođene u Laciju (Lacmani), Franćesko Hajez. 19. vek

Lacman je termin u srpskom jeziku, koji se koristio od 16. veka, za romanizovane pravoslavce i rimokatolike, koji su sa Balkanskih obala u Jadranskom moru odseljeni u region Lacio (Papska država) ili su tom regionu služili van njihovih granica. Da bi neko postao polatinjen ili polacmanjen, morao je da bude romanizovan i rimokatolik. Lacmani (ćićevci) su bili brojno stanovništvo okoline grada Rima, pored Latina i doseljenih Morlaka, Austrijanaca i Arbanasa pomogli su oružano širenje Papske države na jug Italije gde je i dalje bilo Arapa i gde su Osmanske invazije pokušavane i tokom 17-og veka. Potomci lacmana su brojni u region Lacija, Molize gde ima i onih koji nisu romanizovani (Moliški Slaveni) i Abruco. Tokom postojanja Papske države i na kratko tokom vladavine Benita Musolinija, današnji Frozinone (okrug) je bio nazvan po njima Ćićarija (ita. Ciociaria)[1][2]. Taj naziv u Italiji nosi i njihov dijalekat kao i naziv njih u smislu etničke grupacije, Ćićevaci (ita. Ciocia), zbog opanaka koji su karakteristični za srpski narod.

Spiridon Gopčević je u svojoj knjizi Crna Gora i Crnogorci, tokom posete Boki nakon dolaska Austrougara i odlaska Mletačke republike sa Balkanskih obala, naišao na Crnogorce gde je iz razgovora sa njima zapisao, kako Crnogorci tumače ovu reč, koja je po njima poreklom od Austrougarskih vojnika:

Tada se razbuktava i stara mržnja protiv lacmana. Tako se u Crnoj Gori, naime, nazivaju svi nesrbi. Porijeklo ove riječi objasnili su mi na sledeći način: Nekoliko Crnogoraca nalazilo se u Kotoru u trenutnku kada je tamo obavljena smjena garnizona. I tamo su Crnogorci čuli kako se stari i novi vojnici pozdravljaju uobičajenim riječima:[3] "Na, wie gehts, Landsmann?" (No, kako si zemljače.) Od toga je nastala riječ lacman, koja se upotrebljava u smislu prezira, kao što su Latini imali pogrdnu riječ "morlacco" (Morlak).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Roberto Almagià, Enciclopedia italiana, vol. X, Roma 1931
  2. ^ Targioni Tozzetti, Ottaviano (1793). Beranger E. M. i Sigismondi F., "Vojvoda Alvito u doba Galijuma" (Atti), Regija Ćićevaca, Alvito 1997, str. 37. In Firenze :: Nella stamperia sulla Piazza de Pitti per Luigi Carlieri ...,. 
  3. ^ Gopčević, Spiridon (2008). Crna Gora i Crnogorci, pp. 108. Podgorica: CID.