Pređi na sadržaj

Lopitalovo pravilo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U matematičkoj analizi, Lopitalovo pravilo omogućava nalaženje izvesnih graničnih vrednosti sa „neodređenim oblicima“ pomoću izvoda. Primena (ili uzastopna primena) Lopitalovog pravila može pretvoriti neodređene oblike u određene oblike, omogućavajući lako računanje limesa. Pravilo je dobilo ime po 17. vekovnom francuskom matematičaru Gijomu de Lopitalu, koji je objavio pravilo u svojoj knjizi Analyse des infiniment petits pour l'intelligence des lignes courbes (doslovno: Analiza beskonačno malog kako bi se razumele krive, 1696) što je prva knjiga o diferencijalnoj analizi.

Veruje se da je pravilo delo Johana Bernulija, pošto je Lopital, koji je bio plemić plaćao Bernuliju 300 franaka godišnje, da ga obaveštava o otkrićima na polju analize, i da mu pomogne u rešavanju problema. Među ovim problemima je bio limes neodređenih oblika. Kada je Lopital objavio knjigu, dao je zasluge Bernuliju, i ne želeći da preuzme zasluge za bilo šta u knjizi, rad je objavio anonimno. Bernuli, koji je bio vrlo ljubomoran, je tvrdio da je on stvaralac celokupnog dela, i do skora se verovalo da je tako. Pa ipak, pravilo je nazvano po Lopitalu, koji nikad nije ni tvrdio da ga je izmislio.[1]

Pregled

[uredi | uredi izvor]

U prostim slučajevima, Lopitalovo pravilo glasi da za funkcije f(x) i g(x), ako ili , tada:

gde prim (') označava izvod.

Među ostalim uslovima, da bi ovo pravilo važilo, mora da postoji limes . Ostali uslovi su detaljnije izloženi dole, u formalnom iskazu.

Formalni iskaz

[uredi | uredi izvor]

Lopitalovo pravilo se, u osnovnom obliku, odnosi na granične vrednosti razlomka kada se i f i g bliže 0, ili se i f i g bliže beskonačnosti. Lopitalovo pravilo tvrdi da tu graničnu vrednost možemo naći računajući limes razlomka , ali naravno samo ako ovaj potonji postoji, i uz uslov da je g′ različito od nule u nekom intervalu koji sadrži tačku koja se posmatra. Ova diferencijacija može pojednostaviti razlomak ili ga pretvoriti u određeni oblik, što olakšava nalaženje limesa.


Lopitalovo pravilo.

Neka je . Neka je i neka su f i g dve funkcije diferencijabilne na nekom otvorenom intervalu (a, b) koji sadrži c (dakle sa ako ili sa ako ), izuzev, mogućno, u samoj tački c, i takve da je
  ili  
i da je za svako , .
Tada, ako postoji granična vrednost
,  
onda je i

Lopitalovo pravilo važi i za jednostrane limese.

Osnovni neodređeni oblici na koje se Lopitalovo pravilo odnosi su:

Ostali neodređeni oblici, koji se svi mogu svesti na osnovne (vidi primere) su

Važnost uslova teoreme

[uredi | uredi izvor]

Važno je imati u vidu uslov da je neophodno da limes postoji. Diferencijacija brojioca i imenioca neodređenih oblika može ove oblike da dovede do limesa koji ne postoje. U tim slučajevima, Lopitalovo pravilo se ne može primenjivati i ostavlja pitanje postojanja i vrednosti eventualne granične vrednosti potpuno otvorenim. Na primer, ako i , onda

ne postoji, dok je

U praksi se pravilo često koristi, i ako limes postoji, donosi se zaključak da je primena Lopitalovog pravila bila legitimna.

Takođe postoji uslov da izvod od g ne nestane kroz ceo interval koji sadrži tačku c. Bez takve hipoteze, zaključak je pogrešan. Stoga se Lopitalovo pravilo ne može koristiti, recimo, ni u slučajevima gde prvi izvod imenioca izrazito osciluje (menjajući pritom znak) blizu tačke gde se traži limes. Na primer ako i , tada

dok

ne postoji, jer fluktuira između e−1 i e.

Jasno, Lopitalovo pravilo se ne može primenjivati za nalaženje neodređenih graničnih vrednosti kod kojih nisu i brojilac i imenilac diferencijabilne funkcije.

Primeri

[uredi | uredi izvor]
  • Sledi primer koji se tiče sinc funkcije, koja ima oblik 0/0 :
Ovaj limes se zapravo može videti kao definicija izvoda od sin(x) u x = 0. Zapravo, on je neophodan u najčešćem dokazu da je izvod od sin(x) jednak cos(x), ali se u tom dokazu ne može koristiti Lopitalovo pravilo, jer bi tako došlo do kružnog argumenta. Vidi #Logička cirkularnost dole.
  • Sledi detaljniji primer koji uključuje neodređeni oblik 0/0. Jednokratna primena pravila za rezultat opet ima neodređeni oblik. U ovom slučaju, limes se može dobiti trostrukom primenom Lopitalovog pravila:
  • Sledi još jedan slučaj sa 0/0:
  • Ovde je slučaj ∞/∞:
Ponavljati gornje sve dok eksponent ne postane 0. Tada se dobije da je limes 0. Ova granična vrednost nam govori da sve stepene funkcije rastu (divergiraju beskonačnosti) sporije od eksponencijalne.
  • Ovaj primer se takođe tiče ∞/∞:
  • Prethodni rezultat se može koristiti kod neodređenog oblika : Kako bi izračunali , zapisujemo kao i dobijamo
  • Ovo je impulsni odgovor izdignuto-kosinusnog filtera u elektronici:

Dokazi Lopitalovog pravila

[uredi | uredi izvor]

Najčešći dokaz Lopitalovog pravila koristi Košijevu teoremu o srednjoj vrednosti. Potrebno je zasebno razmotriti četiri slučaja, već prema tome da li je ili te da li je ili . Ova razmatranja se razlikuju u detaljima ali prate slične osnovne ideje; ovde su obrađeni slučajevi kada je c konačno.

Kod neodređenog oblika 0 sa 0

[uredi | uredi izvor]

Neka . Ako predefinišemo funkcije f i g u tački c tako da je , one će biti neprekidne na zatvorenom intervalu [c, b] i diferencijabilne na (c, b). Ovo ne menja limes, jer limes (po definiciji) ne zavisi od vrednosti u datoj tački.

Ovako predefinisane funkcije f i g zadovoljavaju uslove Košijeve teoreme o srednjoj vrednosti, prema kojoj postoji tačka u takva da:

Kako ,

Kada , imamo i stoga

Kod neodređenog oblika beskonačno sa beskonačno

[uredi | uredi izvor]

Slučaj kada je se razmatra slično. Neka je . Tada, prema Košijevoj teoremi o srednjoj vrednosti, postoji takvo da je

Zapisujemo ovo u obliku

a zatim pokazujemo da vrednosti f(x)/g(x) teže ka A puštajući limes kada i . Naime, ako je h > 0 fiksirano ali pritom podesno malo, kada biće i , kao i i stoga po želji blisko A. Puštajući potom limes kada sledi . Ovo rezonovanje se najlakše može formalizovati korišćenjem gornjeg i donjeg limesa.

Ostale primene

[uredi | uredi izvor]

Mnogi drugi neodređeni oblici, poput , , i mogu biti izračunati pomoću Lopitalovog pravila.

Na primer, u slučaju , razlika dve funkcije se pretvara u razlomak:

Pravilo se može koristiti i na neodređenim oblicima koji uključuju eksponente, korišćenjem logaritama da se „spusti eksponent“.

Druge metode računanja limesa

[uredi | uredi izvor]

Mada je Lopitalovo pravilo moćno oruđe za računanje inače teško izračunljivih limesa, ono nije uvek najlakši način. Neke limese je lakše računati korišćenjem razvoja u Tejlorove redove.

Na primer,

Da upotrebimo Lopitalovo pravilo, graničnu vrednost ovog razlomka možemo zapisati kao:

,

te primenom Lopitalovog pravila, dobijamo:

Logička cirkularnost

[uredi | uredi izvor]

U nekim slučajevima, korišćenje Lopitalovog pravila može da dovede do kružnog zaključivanja, pri računanju limesa kao što su

Ako se izračunata vrednost gornjeg limesa koristi u svrhu dokazivanja da

,

a Lopitalovo pravilo i činjenica da

u izračunavanju limesa, argument koristi očekivani rezultat da dokaže samog sebe, i stoga je pogrešan (čak iako se ispostavi da je zaključak dokaza ipak tačan).

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Finney, Ross L. and George B. Thomas, Jr. Calculus. 2nd Edition. P. 390. Addison Wesley, 1994.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]