Mamija Gurieli

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mamija Gurijeli (gruz. მამია გურიელი, fl.  1460) bio je član kuće Dadijani i eristavi („vojvoda“) od Gurije u zapadnoj Gruziji u drugoj polovini 15. veka. Bio je prvi vladar Gurije nazvan Gurijeli, po kome su vojvode, a zatim i prinčevi od Gurije formirali jednu neprekidnu dinastiju sve do ruske aneksije 1829. godine.[1]

Mamija je bio mlađi sin Liparita I Dadijanija (umro 1470), eristavi od Odišija (Mingrelija), i brat Liparitovog naslednika Šamadavla Dadijanija. Prvi put se pominje u povelji gruzijskog kralja Đorđa VIII iz 1460. godine.[1] Mamija je imao u posedu Guriju, koja je bila feud sekundogeniture Dadijana od oko 1352. godine.[1] Do 1450-ih, Gruzija je bila upletena u niz međusobnih sukoba koji su na kraju doveli do podele Kraljevine Gruzije. Građanski rat je prestao, ali samo nakratko, do 1460. godine, kada je italijanski izaslanik Ludoviko da Bolonja pokušao da posreduje između gruzijskih dinasta kako bi im omogućio učešće u predloženom krstaškom ratu pape Pija II protiv osmanske pretnje. Među istočnohrišćanskim prinčevima spremnim da uzmu oružje u ruke, savremeni zapadnoevropski dokumenti pominju Mamija kao markiza od Gurije: „Mania, marchio Goriae“.[2]

Mamija je možda bio gruzijski vladar koji je pobedio Burgunde kod Batumija i zatvorio njihovog vođu, Žofroa de Toazija, 1445. Toazi je oslobođen samo zahvaljujući dobrim uslugama trapezuntskog cara Jovana IV Velikog Komnina. Gurijeli, čije je gospodstvo ležalo između trapezuntske teme Lacije i Mingrelije, imali su bliske veze sa Komninima. Car David Velikog Komnin je poslao svoju ženu, Helenu, kod Mamija radi sigurnosti neposredno pre nego što je otomanska vojska napredovala ka Trapezuntu 1461. godine.[2] Hronika Laonika Halkokondila sugeriše da je Mamija možda bila u braku na neki inače nezabeležen način u srodstvu sa Trapezuntskim Komninima.[traži se izvor] Prema istoričaru Kirilu Tumanovu, to znači da je Mamija bio oženjen sa ćerkom cara Davida Trapezuntskog.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Toumanoff, Cyril (1949–51). "The Fifteenth-Century Bagratids and the Institution of Collegial Sovereignty in Georgia". Traditio. 7: 187.
  2. ^ a b Bryer, Anthony (1965). "Ludovico da Bologna and the Georgian and Anatolian Embassy of 1460–1461". Bedi Kartlisa. 19–20: 182–183.
  3. ^ ). "The Fifteenth-Century Bagratids and the Institution of Collegial Sovereignty in Georgia". Traditio. 7: 187.