Pređi na sadržaj

Manastir Vodoča

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Vodoča.

Manastir Vodoča se nalazi na kraju sela Vodoča, 4 km severozapadno od Strumice, u jugoistočnom delu Severne Makedonije.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Manastir Vodoča se prvi put spominje 1018. godine u povelji vizantijskog cara Vasilija II, posle propasti Samuilove države - prvog Bugarskog carstva. Novim povodom se pominje u dokumentu manastira Hilandara iz 1376. godine, kada su vladike Daniel i Grigorije razrešili svoje sporove sa lokalnim vlastima oko granica poseda manastira Hilandara u strumičkom regionu.

Današnji spoljašnji izgled crkve Vodoče - manastira Svetog Leontija potvrđuje njen nekadašnji sjaj. Ipak, unutrašnje uređenje, koje obuhvata mnoštvo fresaka, mermerni ikonostas, velike prestone ikone, raskošne svete posude, litije i dragocene ukrase, nameštaj i liturgijsku opremu su zauvek nestali.

Ne postoje pouzdani podaci o izgradnji crkve. Zapravo, radi se o manastirskom kompleksu triju crkava Vodoče iz tri perioda gradnje. Najstarija crkva se nalazi u istočnom delu današnje crkve i sadrži samo mali deo preostalog oltarskog prostora. Druga faza gradnje je obavljena u prvoj polovini 11. veka, posle oštećenja originalne bazilike, kada je u formi upisanog krsta sagrađena svetinja posvećena Vavedenju Bogorodice - ulasku Bogorodice u hram. Iz tog perioda potiču jedine očuvane freske - Svetog Euplusa i Svetog Isarije, koje su analogne freskama u crkvi Svete Sofije u Ohridu i freskama u crkvi Svetih Vrača u Kosturu - Grčka. U 12. veku je izvršeno proširenje kompleksa, kada je izgrađena velika krstolika crkva i oslikana monumentalnim freskama. U drugoj polovini 14. veka je u zapadnom delu crkve sagrađena priprata i oslikana freskama. Period gradnje otvorenog trema u južnom delu crkve nije poznat.

Crkva manastira Vodoče je poznata i kao mesto stravičnog događaja kada je oslepljeno 14000 vojnika cara Samuila, posle poraza od vizantijskog cara Vasilija II u bici na Belasici, po čemu je naselje Vodoča nazvano - vadi oči - Vodoča.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Manastir Vodoča”. panacomp. 22. 2. 2017. Pristupljeno 12. 4. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Miletič L. Strumiškite manstirski čerkvi pri s. Vodoča i Velюsa // Makedonski pregled. Sofiя, 1926. - Kn. 2. - S. 36-40
  • Miяtev Kr. Cъrkvata pri s. Vodoča // Makedonski pregled. Sofiя, 1926. - Kn. 2. - S. 49-57;
  • Miяtev Kr. Fragment ot freskata Sv. Četirideset mъčenici v cъrkvata pri s. Vodoča do Strumica // Makedonski pregled. 1929. - Kn. 4. - S. 46-62
  • Jovanović M. O Vodoči i Veljusi posle konzervatorskih radova // Zb. na Štipskiot naroden muzej. - Štip, 1959. - T. 1. - S. 126-129
  • Milьkovik-Pepek P. Kompleksot crkvi vo Vodoča // Kulturno-istorijsko nasledstvo. - Skopje, 1975. - T. 13
  • Naum, mitr. Strumički. Slovo od Vodoča. - Vodoča: Manastir sv. Leontij, 2002. - 200 s.


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]