Manastir Svetog Preobraženja Gospodnjeg
| Manastir Svetog Preobraženja Gospodnjeg | |
|---|---|
Izgled manastira, 2007. godine | |
| Osnovni podaci | |
| Tip | manastir |
| Jurisdikcija | Srpska pravoslavna crkva |
| Eparhija | Eparhija kanadska |
| Osnivanje | 12. jun 1994. |
| Upravnik | mitropolit Mitrofan (Kodić) |
| Posvećen | Preobraženju Gospodnjem |
| Arhitektura | |
| Arhitekta | Marija Jovin |
| Stil | Srpsko-vizantijski |
| Lokacija | |
| Mesto | Milton |
| Država | |
| Koordinate | 43° S; 79° I / 43° S; 79° I |
Manastir Svetog Preobraženja Gospodnjeg je jedini srpski manastir na teritoriji Kanade. Deo je Eparhije kanadske Srpske pravoslavne crkve.
Manastir se nalazi u oblasti odrona Nijagare izuzetne lepote zaštićene od strane Ujedinjenih nacija. Položaj manastir je takav da se nalazi nadomak najvećih ontarijskih gradova sa značajnim brojem srpskih kolonija: pola sata vožnje od Toronta na istoku, Hamiltona na jugu i Kičenera na zapadu.[1] Manastirska crkva se nalazi na brdu koje je nazvano Tavorsko brdo i središnji je deo Parohije burlingtonsko–miltonske.[2]
Uz manastirsku crkvu se nalazi i prvo srpsko groblje u Kanadi, vladičanski dvor, biblioteka, dečiji prostor za igru kao i piknik prostor sa letnjim paviljonom, kuhinjama, pecanom i sportskim terenima za fudbal, odbojku i košarku.[3]
Manastir
[uredi | uredi izvor]
Težnja srpske zajednice u Kanadi da izgrade svoj manastir izražena je još u nadanjima svetog vladike Nikolaja (Velimirovića). Realizacija ovih težnji započeta je formiranjem samostalne eparhije i dolaskom episkopa kanadskog Georgija na čelo eparhije. Zemljište od oko dvadeset hektara na kom je Manastir Svetog Preobraženja Gospodnjeg kasnije izgrađen je pronađeno i kupljeno početkom 1988. godine. Osvećenje zemljišta svečano je izvršeno 2. oktobra 1988. godine.[4] Marija Jovin, arhitekta iz Srbije, bila je angažovana da priredi, po uputstvima vladike Georgija, planove manastira. Uz pomenutu Mariju Jovin, doprinos gradnji dao je i arhitekta Ričard Rajhard iz arhitektonske firme „Snajder Rajhard Marš”. Glavni projektant manastira bio je inž. Branko Dželetović, a radove je izvodio i protomajstor Ranko Vukosavljević. Maketa manastira koju je sagradio sabrat manastira Kaona i tadašnji sekretar Eparhije kanadske Milutin (Knežević) je po prvi put izložena i predstavljena 12. avgusta 1989. godine.[5]
Kamen-temeljac budućeg manastira osvetio je patrijarh srpski Pavle, 21. oktobra 1992. godine. Sasluživali su mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, mitropolit srednjozapadnoamerički Hristofor, mitropolit novogračanički Irinej, episkop žički Stefan, episkop niški Irinej, episkop kanadski Georgije i episkop istočnoamerički Mitrofan. Na eparhijskom imanju u Miltonu, patrijarh Pavle je potpisao povelju koja je kasnije ugrađena u temelj manastirske crkve.
Temelji manastira osveštani su 2. maja 1993. godine.[6] Na Manastirskom saboru od 7–8. avgusta 1993. godine, episkop dalmatinski Longin je, uz sasluženje episkopa kanadskog Georgija, izvršio osvećenje svetosavskog krsta koji je pozlaćen i podignut na kupoli, 25. avgusta 1993. godine.[7]
Patrijarh Pavle je osvetio i manastirsku crkvu na dan završetka njene izgradnje, 12. juna 1994. godine. Sasluživali su mitropolit srednjozapadnoamerički Hristofor, episkop niški Irinej, episkop slavonski Lukijan, episkop kanadski Georgije, episkop gornjokarlovački Nikanor, episkop istočnoamerički Mitrofan, episkop britansko-skandinavski Dositej i episkop mileševski Vasilije. Prisustvovalo je oko dvadeset hiljada ljudi, a među brojnim gostima iz Švedske, Australije, Engleske i drugih zemalja nalazio se i princ Tomislav Karađorđević.[8] Ikonostas je uradio duborezac Momčilo Milošević iz Preljine kod Čačka. Živopisanje manastirske crkve započeto je po njenoj izgradnji, a odvijalo se u nekoliko faza. Rad na freskopisanju završen je 10. februara 2002. godine. Ikonopis i živopis je delo Dragomira Dragana Marunića i njegovih pomoćnika đakona Nikole Lubardića i Dragana Stankovića.[a][10]
U manastiru se čuvaju delovi i čestice netruležnih moštiju velikih hrišćanskih svetitelja s početka istorije crkve, od prvog do trećeg veka među kojima su: Sveti Vasilije Veliki, Sveti Ignatije Bogonosac, Sveti Atanasije Veliki, Sveti Polikarp Smirnski, Sveti Pantelejmon, Sveti Haralampije, Sveti Nektarije Eginski, Sveta Irina i mošti Svetog Nektarija, opštinskog svetitelja s početka 20. veka.
Značajni dani u koje se u manastiru okuplja veliki broj ljudi su slava manastirske kapele Sveta Tri Jerarha (12. februar), Eparhijski dan (nedelja Svih Svetih što je prva nedelja po Pedesetnici) i slava manastira Preobraženje Gospodnje (19. avgusta).
Zadužbinari manastira su Olga Aćimov, Gojko i Evgenija Kuzmanović, Crkveno-školska opština Svete Trojice iz Redžajne, Ilija Rakanović i Dragomir Karić, a veliki dobrotvori su Nedeljko i Nada Vujić, Milena Protić, Radoš Marić i Savezno kolo srpskih sestara Eparhije kanadske.[11]
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Logotip manastira
-
3D maketa manastira
-
Spomen-česma
-
Kamen-temeljac manastirske crkve
-
Deo živopisa
-
Ikonostas
-
Manastirsko groblje
-
Freskopisac manastirskih fresaka Dragomir Dragan Marunić (drugi s desna)
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Napomene
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Bedem pravoslavlja u srcu Kanade („Politika”, 6. maj 2024)
- ^ Manastir Svetog Preobraženja Gospodnjeg – Srpska pravoslavna eparhija kanadska
- ^ „Manastir Preobraženja Gospodnjeg u Miltonu”. br. 1400 (godina 59). Beograd: Politika. Pravoslavlje. 15. 7. 2025. str. 28–31.
- ^ Šematizam: Spomenica Eparhije kanadske povodom desetogodišnjice. Toronto: Istočnik. 1993. str. 84.
- ^ Šematizam: Spomenica Eparhije kanadske povodom desetogodišnjice. Toronto: Istočnik. 1993. str. 86.
- ^ Bogu i rodu. Toronto: Istočnik. 2010. str. 93. ISBN 978-86-87403-14-7.
- ^ Šematizam: Spomenica Eparhije kanadske povodom desetogodišnjice. Toronto: Istočnik. 1993. str. 92–93.
- ^ Ambasade srpskog duha (PDF). Prijepolje: Savindan. 27. 1. 1995. str. 7.
- ^ Pred 20. godišnju skupštinu Eparhije kanadske („Novine Toronto”, februar 2002)
- ^ Završeno živopisanje manastirske crkve u Miltonu („Novine Toronto”, 4. februar 2002)
- ^ Bogu i rodu. Toronto: Istočnik. 2010. str. 235. ISBN 978-86-87403-14-7.