Pređi na sadržaj

Manufaktura G

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manufaktura G
Nastanak i sadržaj
AutorAdrijan Sarajlija
IlustratorBorivoj Ivanović
Dizajner koricaBorivoj Ivanović
ZemljaSrbija
Jeziksrpski
Žanr / vrsta delaNaučna fantastika, spekulativna fikcija, horor, alternativna istorija, stimpank, magični realizam
Izdavanje
Izdavač„Tardis“, Beograd
Datum2010.
Broj stranica292
Tip medijabroširano
Klasifikacija
ISBN?[[Special:BookSources/ISBN 978-86-6099-014-5.|ISBN 978-86-6099-014-5.]] Nevalidan ISBN

„Manufaktura G“ je zbirka pripovedaka beogradskog pisca Adrijana Sarajlije. Objavljena je u ediciji „Novi horizonti“ beogradske izdavačke kuće „Tardis“, 2010. godine.

Priče obuhvataju žanrovski raspon od naučne fantastike, preko horora, stimpanka i tehnotrilera, do priča koje bi se mogle odrediti kao magični realizam.

Kritika Zapadnog Balkana je knjigu uvrstila „među najbolja žanrovska oknjiženja u regiji zadnjih godina“.[1]

Sadržaj knjige[uredi | uredi izvor]

  • Viva la revolución
  • Sve što raste
  • Abrakadabra
  • Fenomen
  • Hronovizija
  • Manufaktura G
  • Wasserkrabbe
  • Western
  • O anatomiji i drugim trikovima
  • Pogovor (Slobodan Škerović)

O pričama[uredi | uredi izvor]

Tri pripovetke su prethodno objavljene u grupnim antologijama fantastičke književnosti: „Abrakadabra“ i „Hronovizija“ u izdanjima „Paladina“ pod uredničkom palicom Gorana Skrobonje, dok je „Wasserkrabbe“ publikovana u godišnjoj zbirci spekulativne fikcije zagrebačkog udruženja „Sfera“. Ostalih šest pripovedaka prvi put su objavljene u zbirci „Manufaktura G“.

Prijem kod kritike[uredi | uredi izvor]

Zbirka je ubrzo po objavljivanju privukla pažnju književnih kritičara regiona i ocenjena je izuzetno povoljno.

Pisac i kritičar Ilija Bakić, navodi u prikazu Manufakture G: „Iščitavanjem zbirke otkrivaju se široka interesovanja pisca koja variraju znane žanrovske obrasce u rasponu od naučnoj fantastici pripadajućih storija o propasti sveta, alternativnih istorija i budućnosti, do hororističkih priča. Mada sastavljeno od raznorodnih segmenata, Manufaktura G je delo koje ima unutrašnju koheziju pa i određena, prepoznatljiva težišta. Jedno od njih, zastupljeno u većini proza, u osnovi se svodi na pitanje susreta sa nepoznatim koje je najčešće natprirodno i neprijateljsko prema ljudima. Taj novi, neočekivani činilac sveta (koji je do tada normalno funkcionisao) obznanjivaće se tiho (kao u „Fenomenu“) ili burno („Western“, „Abrakadabra“) ali neminovno fatalno za pojedince, grupe ili čitav ljudski rod („Sve što raste“).“[2]

Pisca i kritičar Slobodan Škerović u recenziji navodi: „Adrijan Sarajlija — pisac, ima svoje najsnažnije uporište i polazište u širokom obrazovanju i rasponu interesovanja, sklonosti ka žanru horora kojoj su ga sigurno podstakle studije medicine (jedna od prvih horor SF knjiga je upravo ona o doktoru Frankenštajnu), ali i sposobnost da brzo asimiluje, i to kroz sopstvenu praksu, druge žanrovske tokove – naučnu fantastiku a naročito onaj istinski književni eksperiment koji je u moderno doba dao najbolje rezultate – spekulativnu fikciju. (...) Pristup temi i naročito obradi likova, svojom ozbiljnošću i temeljnošću nadilazi površne odrednice žanra i čitalac, kao i kritičar, više bivaju izloženi utisku stila i umetničkog nadahnuća, same veštine pisanja, koji iz priče u priču postaju sve bolji – ekspresivniji i sažetiji a time i snažniji.“[3]

Hrvatski novinar i književni kritičar Davor Šišović, u prikazu „Ljigava budućnost“ piše: „...generalno, za cijelu zbirku, za stil i način pisanja Adrijana Sarajlije, za originalnost tema i motiva, za spisateljsku umješnost i stručnu 'potkovanost', za utisak koji ova literatura ostavlja na čitaoca - a on se kreće od zbunjenosti do potresenosti, od zaprepašćenja do fizičkog osećaja opisanog, od divljenja spram literarnosti mnogih rečenica i pasusa do nevjerojatne lakoće i prohodnosti teksta - dakle, za sve to ocjenu mogu sažeti u jednoj riječi: genijalno! Mogu i u dvije: remek-djelo, to je ova zbirka, koja sigurno spada među najbolja žanrovska oknjiženja u regiji zadnjih godina. Ne pretjerujem, nimalo; kad sam pisao o ranijim Sarajlijinim pričama objavljivanima u zajedničkim zbirkama, dobro sam procijenio da će mu prva samostalna autorska knjiga biti prava poslastica. Stil ravan klasicima magičnog realizma ali i onom andrićevsko-selimovićevskom načinu pripovijedanja, vrlo prirodni dijalozi, izuzetno umješno građenje atmosfere, slojevito karakterizovani likovi ali i nemilosrdnost prema njihovim sudbinama, to su samo neke odlike Sarajlijine proze.“[4]

Kritičar Miloš Cvetković okončava prikaz u časopisu Yellow Cab sledećim rečima: „Sve priče u zbirci zanatski su pažljivo izbrušene i dok Sarajlija očito još traži sopstveni glas i pri tom dosta eksperimentiše kako s formom tako i sa sadržinom, ono što je za sve priče konstanta jeste njegova posvećenost detaljima, sigurno pripovedanje i veliko bogatstvo ideja.“[5]

Kritičarka Ivana Milaković ističe: „Po profesiji lekar, Sarajlija veoma uspešno koristi medicinske elemente kako bi izazvao jezu kod čitaoca, bilo da se radi o povredama, kanceru koji raste toliko da guta sve pred sobom („Sve što raste”), posledicama loše izvedenog abortusa u medicinski ne baš naprednom okruženju („Wasserkrabbe”)... A tu je i mogućnost brzog isceljenja – uz stravičnu cenu koju bi malo ko bio voljan da plati („Western”). (...) Manufaktura G je zbirka koja vas navodi da željno iščekujete još.“[6]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šišović, Davor. „Ljigava budućnost“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. mart 2016), Glas Istre, 19. mart 2011.
  2. ^ Bakić, Ilija. „Susreti sa natprirodnim“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016), Kvartal, Pančevo, novembar 2011.
  3. ^ Škerović, Slobodan. „'Manufaktura G' Adrijana Sarajlije“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. decembar 2011), pogovor prvom izdanju, „Tardis“, 2010.
  4. ^ Šišović, Davor. Isto.
  5. ^ Cvetković, Miloš. „Manufaktura G“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2016), Yellow Cab, rubrika „Knjige“, Beograd, januar 2011.
  6. ^ Milaković, Ivana. „Manufaktura Adrijana Sarajlije“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. februar 2011), IP „Tardis“, 5. decembar 2010.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]