Masovno ubistvo u Velikoj Ivanči

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Masovno ubistvo ili pokolj u Velikoj Ivanči dogodio se ujutro 9. aprila 2013. u selu Velika Ivanča u opštini Mladenovac kada je hicima iz pištolja ubijeno 13 ljudi.[1] Počinilac je šezdesetogodišnji Ljubiša Bogdanović.

Žrtve[uredi | uredi izvor]

  • Ljubiša Bogdanović (60), ubica
  • Branko Bogdanović (42), Ljubišin sin
  • Dobrila Bogdanović (83), Ljubišina majka
  • Mihajlo Despotović (61), Ljubišin rođak
  • Milena Despotović (61), Mihajlova žena
  • Goran Despotović (23), Mihajlov i Milenin unuk
  • Jovana Despotović (21), Goranova žena
  • David Despotović (2), Goranov i Jovanin sin
  • Ljubina Ješić (64), komšinica
  • Miloš Ješić (48), Ljubinin sin
  • Velimir Mijailović (78), komšija
  • Olga Mijailović (79), Velimirova žena
  • Dragana Stekić (50), Ljubišina rođaka
  • Danica Stekić (78), Draganina majka

Tok masakra[uredi | uredi izvor]

Ljubiša je prvo u svojoj kući ubio osamdesettrogodišnju majku Dobrilu i četrdesetdvogodišnjeg sina Branka. Potom je provalio u susednu kuću porodice Despotović gde je pobio svih pet članova, uključujući dvogodišnjeg Davida. Zatim je ubio po dvoje članova porodica Ješić, Mijailović i Stekić. Lančano ubistvo, koje je trajalo oko pola sata, završilo je dolaskom policije i pokušajem počinioca da izvrši samoubistvo hicem u glavu. Na licu mesta je ubijeno dvanaestoro ljudi, a jedna žrtva je preminula u bolnici. Ubica je, isto u bolnici, umro 11. aprila 2013. godine.

Počinilac[uredi | uredi izvor]

Ljubiša Bogdanović je rođen 5. aprila 1953. u Velikoj Ivanči. Tokom detinjstva otac mu je izvršio samoubistvo, te je njega i njegovog brata Radmila vaspitao deda Obrad, koji ih je tukao svaki put kada bi počinili neku grešku. Bogdanović je zajedno sa sinom Brankom radio u fabrici za preradu drva u slovenačkom vlasništvu, gde su obojica 2012. dobili otkaz. Bogdanović je za vreme rata u Hrvatskoj 1991. služio četiri i po meseca na slavonskom ratištu. Od 1981. ima dozvolu za nošenje vatrenog oružja.

Motivi zločina su predmet spekulacija. Komšije su Bogdanovića opisali kao mirnog, ali novinari su izveštavali o tome da je zlostavljao porodicu i da se sa sinom posvađao zbog toga što nije odobravao njegovu vezu sa devojkom. Drugi navode istoriju duševnih bolesti u porodici Bogdanovićevih, pa se navode njegov rođak i stric, od kojih je potonji umro u duševnoj bolnici.

Medijsko pokrivanje događaja[uredi | uredi izvor]

U prvoj polovini aprila 2013. na elektronskom portalu E-novine objavljen je tekst Srećan vam masakr, medijski domaćini!, u kome je predstavljen način na koji je ovaj događaj propraćen u domaćim medijima. Kao podršku toj kritici senzacionalizma srpskih medija, vest je u neizmenjenom obliku 12. aprila prenelo Udruženje novinara Srbije (UNS).[2]

Prvo su predstavljeni tekstovi objavljeni u Blicu, među kojima je i deset faktora rizika koji koji su doveli do masakra u Velikoj Ivanči — nasilje u porodici, potisnuta depresija, porodični konflikti, posttraumatski stres, samoubistvo u porodici, poremećaj strukture ličnosti, držanje oružja u kući, skučenost života na selu, gubitak posla i traumatično detinjstvo.[2]

Sledeća analiza bila je ona tekstova iz novina Alo!, u kojima je masakr predstavljen lošom srećom koju nosi broj 13 (triskaidekafobija). Ubijeno je 13 ljudi dana 9. aprila (9+4=13) 2013. godine. Tela žrtava preuzeta su u 13 sati, a sahrana je bila prekosutra u isto vreme. Navodno, noć pre događaja Ljubišina krmača se oprasila i na svet donela 13 prasića. Bogdanović je umro u 13:58 (5+8=13). Isti tabloid je u vezi sa slučajem intervjuisao astrologa.[2]

Pretposlednji predstavljen tekst je onaj iz dnevnih novina Kurir. To je zapravo intervju sa lokalnim popom. Sveštenik tvrdi da su se u Veliku Ivanču za vreme seobe Srba u 17. veku doselila petorica kaluđera. Oni su u selu postavili temelje manastira koji nije sagrađen do kraja, a na kojima su ih iz nepoznatih razloga članovi lokalne porodice Ristić ubili. Zbog toga, promenili su prezime u Nikolić i od tad je selo kao prokleto. Pop tvrdi da ga je Bogdanović podsećao na tog Nikolića koji se ubio.[2]

Poslednji je tekst elektronskog tabloida Telegraf, u kom urednici tvrde da su pronašli devojku zbog koje je masakr počinjen, tj. zbog koje su se otac Ljubiša i sin Branko navodno posvađali.[2] Od međunarodno poznatih novinskih agencija, vest su između ostalih preneli i britanski Telegraf,[3] američki Njujork tajms,[4] britanski Independent.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

  • Tijana Jurić, čije je ubistvo takođe privuklo pažnju UNS i NUNS zbog senzacionalizma

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Masovni ubica iz Velike Ivanče kritično, u sredu dan žalosti”. Večernje novosti. Pristupljeno 10. 5. 2013. 
  2. ^ a b v g d „Srećan vam masakr, medijski domaćini!”. Udruženje novinara Srbije. Pristupljeno 10. 5. 2013. 
  3. ^ „Serbia's worst peacetime massacre as gunman kills 13 in village rampage”. Telegraph. Pristupljeno 10. 5. 2013. 
  4. ^ „Gunman Kills 13 People in Serbian Village”. New York Times. Pristupljeno 10. 5. 2013. 
  5. ^ „Serbian man kills 13 people in armed rampage in village”. Independent. Pristupljeno 10. 5. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]