Matijas Šultajs

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Matijas Šultajs
Datum rođenja(1946-09-26)26. septembar 1946.(77 god.)
Mesto rođenjaNirnberg
 Nemačka

Matijas Šultajs (nem. Matthias Schultheiss; Nirnberg, 26. jul 1946) jedan je od nemačkih autora stripa poznatih širom sveta, a naročito je cenjen u Francuskoj. Osim adaptacija proze Čarlsa Bukovskog u strip pod naslovom Zabeleške matorog pokvarenjaka,[1] zapaženi radovi su mu trilogija „Ajkule sa Lagosa”, „Istina o Šelbi” i „Noćni taksi”.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 27. septembra 1946. u Nirnbergu, Nemačka. Posle škole za oblikovanje nameštaja, studirao je ilustraciju na Visokoj školi za primenjene umetnosti u Hamburgu, a potom radio kao slobodni umetnik.

Prvi strip, grafičku novelu Kamiondžija (Trucker) objavio je 1981. u magazinu Reader, a zatim i u prevodu na danski. Pošto je nekolicinu kratkih priča Bukovskog pretočio u strip, upoznao je urednike francuskog izdavača „Albin Mišel“, koji su se zainteresovali za njegov rad i objavili neke od stripova u magazinu L’Écho des Savanes. Tu je od 1985. objavljivana i Šultajsova međunarodno zapažena serija „Istina o Šelbi“ /nem. Die Wahrheit über Shelby, fra. Le théorème de Bell, Belova teorema/. I njegovi ostali radovi, poput „Ajkule sa Lagosa” /nem. Die Haie von Lagos; fra. Le rêve du requin, Ajkulin san/, prvo su objavljeni u Francuskoj, a tek potom u Nemačkoj i drugim evropskim zemljama, a delom i u Americi.

Šultajs je pokušao da se etablira na američkom tržištu 1993. preko izdavača „Dark Horse Comics“, serijom od osam delova „Propellerman”. Američka publika nije prihvatila seriju, koja je ocenjena kao „previše lirska”. Usledila je dalja međunarodna saradnja, kada je japanska izdavačka kuća „Kodansha“ početkom 1990-ih u Evropi tragala za evropskim striparima koji bi trebalo da crtaju u manga stilu, prevashodno za japansko tržište. Pored Barua, i Šultajs se našao među izabranim crtačima. Od 1994. do 1996 izradio je 400 tabli stripa za poduhvat „Središte ludila” (ili „Središte nepojmljivog”; Zentrum des Wahnsinns). Međutim, svi ugovori su naglo obustavljeni, uključujući i projekte sa evropskim crtačima. Time planirani ep od 700 strana nije dovršen, mada su se delovi mogli naći na Internetu. Posle ovoga, Šultajs se povukao sa stripske scene i radio je većinom kao televizijski scenarista.

Vratio se u strip posle duže pauze kada mu je „Kodanša“ objavila novele Žena na reci („Woman on the River“, 2008) i Tatica (Daddy, 2009). Francuski izdavač „Glena“ objavio mu je knjigu na 280 strana Putovanje sa Bilom (Die Reise mit Bill, 2010).

Nemački Savezni odsek za medije štetne po maloletnu populaciju stavio je Šultajsov strip Hladni rat (Kalter Krieg, 1985), na listu dela „štetnih“ po maloletnike. Obrazloženje nije bilo zbog nasilja i seksa, već utiska da autor svojim viđenjem tadašnjeg sveta „ne pruža nikakvu nadu mladima“.

Šultajs je dobitnik nagrade „Maks i Moric“ za najboljeg stripskog umetnika nemačkog govornog područja (1986); italijanske nagrada „Yellow Kid“ (1990), kao i Nagrade Kluba umetničkih direktora za Nemačku (2005).

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dragomirović, Nikola. „Strip – Zabeleške matorog pokvarenjaka: Prljavi talog američkog sna“ (prikaz), Vreme, br. 1269, 30. april 2015.
  2. ^ „O Šultajsu“, Biografija u knjizi stripova Zabeleške matorog pokvarenjaka, „Makondo“, Beograd, 2014, pp. 151.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]