Mauro Biljino

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mauro Biljino
Lični podaci
Datum rođenja(1950-09-13)13. septembar 1950.(73 god.)
Mesto rođenjaTorino, Italija
Naučni rad
Poljeistorija, filologija, lingvistika, biblistika
Zvanični veb-sajt
www.maurobiglino.com

Mauro Biljino (ital. Mauro Biglino; Torino, 13. septembar 1950) je italijanski pisac, esejista i prevodilac.[1] Veliki deo njegovog rada fokusira se na teorije vezane za Bibliju i crkvenu istoriju, uključujući teorije zavere, ufologiju i hipoteze starovekovnih astronauta (teorija paleokontakta). Kako je sam naveo, njegove teorije se uglavnom zasnivaju na književnim delima Eriha fon Deniken i Zaharije Sitčina. Biljino je takođe bio uključen u izradu italijanskih interlinearnih izdanja Tanaha za vatikansku izdavačku kuću „Edicioni San Paulo” u gradu Činizelo Balzamo u Italiji.[2]

Napisao je knjigu „Katolička crkva i masonerija”, gde je izjavio da je bio mason i član italijanske masonerije više od decenije, do 2000-ih godina.[3]

Autor je više knjiga od kojih su neke prevedene na srpski,[4] a gostovao je i u hrvatskoj emisiji „Na rubu znanosti”.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mauro Biljino je nakon pohađanja salezijanske gimnazije Valsaliće u Torinu bio u sastavu specijalnog pešadijskog korpusa alpskih trupa. Nakon školovanja u jevrejskoj zajednici u Torinu, postao je prevodilac biblijskog hebrejskog[5] i u okviru izdavačkog projekta „Edicioni San Paulo”, glavne izdavačke kuće Katoličke crkve, načinio interlinearni prevod sedamnaest knjiga masoretskog teksta Biblije, koji je objavljen u dva toma. Napisao je knjigu „Katolička crkva i masonerija” u kojoj je naveo da je bio mason i član italijanske masonerije više od deset godina do 2000-ih.

Metodologija[uredi | uredi izvor]

Oslanjajući se na doslovni prevod Biblije, Biljino je otkrio alternativno tumačenje Starog zaveta, koje se ne zasniva na različitim interpretacijama dogmata Crkve, već na doslovnom značenju ovih stihova. Primenjujući svoju metodologiju „pretvaranja”[6] da se ono što Biblija govori bukvalno i dogodilo, i da je to ono što ona namerava da prenese, Biljino je uspeo da naslika celokupnu sliku tih događaja u drevnim vremenima, čiji glavni lik nije bio „Bog”, već neka posebna i moćna bića – čiju prirodu i poreklo on ne istražuje. Biljino je više puta izjavio da njegovo delo uopšte nije napad na veru ili ideju o Bogu, već samo na ono što ljudi govore o „Bogu” prikazanom u Bibliji.

Takođe je koautor stripova koji se izrađuju prema njegovim knjigama.

Hipoteze[uredi | uredi izvor]

Biljino predlaže da se istraži Stari zavet — u danom slučaju Biblia Hebraica Stuttgartensia — koristeći prevod koji je, kako on tvrdi, maksimalno bukvalan, i apeluje da se u nekim slučajevima očuvaju originalni termini, bez prevođenja, jer se smatraju neprevodivim. On posebno izdvaja ono što on smatra referencama na tehnološka znanja pomenutih „Elohima” („Bogova”), kako bi „stvorili” čoveka po svojoj slici i obličju.

Biljino pretpostavlja da se u Starom zavetu termin Elohim ne odnosi na jedan entitet, već na grupu naprednih i neidentifikovanih bića, koja su ubrzala evoluciju čovečanstva pomoću naprednih tehnika genetskog inženjeringa, a koja putuju letelicama (identifikovanim kao međuplanetarne letelice) — ili u svakom slučaju uređajima — opremljenim nepoznatim tehnologijama i nekompatibilnim sa znanjima tog vremena. Otuda je moguće prisustvo živih bića sa drugih planeta ili pripadnika razvijenijih civilizacija, nepoznatih zvaničnoj istoriografiji.

Biljino, prateći teorije paleo-astronautike, poput onih Pitera Kolosima i Zaharije Sitčina, poistovećuje ove Elohime sa bogovima antike,[7] kao što su egipatski ili sumerski, koje je zapravo činio veliki broj ličnosti. Elohim bi uključivao istog Jahvea — pogrešno identifikovanog kao „Bog” u jevrejskoj i hrišćanskoj kulturi — koji se skoro uvek naziva „Jahve, Elohim Izrailja”. Sam izraz Elohim nije isključiv za Jahvea, već se prema Isusu Navinu 24:15 odnosi i na lažne bogove koje obožavaju Amorejci i neprijatelji Izrailja koji žive iza reke Eufrat[8]. To su npr. Hamos, Moloh i mnogi drugi, koji bi takođe bili Elohim poput samog Jahvea, ali koji su u tradiciji i mitologiji identifikovani kao „paganska božanstva”.

Što se tiče poistovećivanja „Elohima” sa vanzemaljcima ili, u svakom slučaju, bićima iz drugih svetova koja su evoluirala, sam Biljino izveštava: „Ja sam više puta govorio i ponavljam da ne znam ko su Elohimi, jer Biblija o tome ne govori, ali kada mi se postavi konkretno pitanje, ne zazirem i uvek kažem da se samo ’pretvaram’ da su antički ljudi govorili istinu, a narodi svih kontinenata Zemlje identifikuju ova bića kao ’decu zvezda’, pa primenjujem svoj metod i ’pravim se’ da je to istina. Postojanje ’ovih bića’ je takođe sigurno verodostojnije i statistički verovatnije od postojanja Boga kojeg su teolozi izmislili od Elohima. Ako se ispostavi da su ’ta bića’ bila vanzemaljci, ja ću reći ’dobro, svejedno’. Ako se pokaže da to uopšte nisu vanzemaljci, ipak ću reći ’dobro, svejedno’. Važno je razumeti kolosalnu obmanu iza tvrdnje da je ’Elohim jednak duhovnom Bogu’”.[9]

Njegovi prevodi su zasnovani na suptilnim semantičkim i interpretativnim razlikama i razlikuju se po formi i sadržaju od onih koje prihvataju glavne verske denominacije.

Knjige[uredi | uredi izvor]

Od knjiga koje je napisao, na srpski su prevedene sledeće:[4]

  • Mauro Biljino (2016). Knjiga koja će zauvek promeniti vaše mišljenje o Bibliji. Teledisk. ISBN 9789537903268. 
  • Mauro Biljino (2019). Stari i Novi zavet - knjige bez Boga. Teledisk. ISBN 9789537903442. 
  • Mauro Biljino. Biblija nije sveta knjiga. Ezoterija. 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bigliardi, Stefano (8. 3. 2021). Handbook of UFO Religions (na jeziku: engleski). Boston: BRILL. str. 270—294. ISBN 978-90-04-43553-7. Pristupljeno 28. 10. 2022. 
  2. ^ „I profeti minori: libro dei dodici profeti”. www.worldcat.org (na jeziku: engleski). WorldCat. Pristupljeno 28. 10. 2022. 
  3. ^ Bigliardi, Stefano. I nuovi antichi alieni di Mauro Biglino. Analisi di un fenomeno editoriale e culturale (PDF) (na jeziku: italijanski). CESNUR. str. 13. Pristupljeno 28. 10. 2022. 
  4. ^ a b „Mauro Biglino - knjige”. www.korisnaknjiga.com. Vrčin: KorisnaKnjiga.com. Pristupljeno 28. 10. 2022. 
  5. ^ Agostino Amucano, Marco (29. 7. 2018). „L'alieno nella Bibbia prende il posto di Dio: Biglino alla conquista di Olbia”. olbiapuntoit (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 28. 10. 2022. 
  6. ^ Rugolo, Alessandro (7. 4. 2017). „Intervista a Mauro Biglino: La Bibbia non parla di Dio”. Difesa Online (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 28. 10. 2022. 
  7. ^ Biglino, Mauro. „La Bibbia come Omero e i Testi Vedici”. Extremamente (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 28. 10. 2022. 
  8. ^ Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija. Sveti Arhijerejski Sinod Srpske pravoslavne crkve. 2014. Pristupljeno 28. 10. 2022. 
  9. ^ Biglino, Mauro (29. 2. 2016). „Mauro Biglino chiarisce 2 temi importanti!”. web.archive.org (na jeziku: italijanski). Arhivirano iz originala 19. 01. 2021. g. Pristupljeno 28. 10. 2022. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]