Pređi na sadržaj

Мајстор и Маргарита

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Majstor i Margarita
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovMáster i Margaríta
AutorMihail Bulgakov
ZemljaSSSR
Jezikruski
Žanr / vrsta delaroman
Izdavanje
IzdavačSamizdat
Datum1928—1940
Prevod
Datum
izdavanja
1966—1967

Majstor i Margarita“ je roman ruskog pisca Mihaila Bulgakova.[1] On je roman pisao od 1928. do svoje smrti. Sačuvano je osam verzija, a konačni naslov mu je dat 1938. Roman je prvi put objavljen u SSSR 1966. godine. Prvo izdanje romana je bilo nepotpuno i cenzurisano. Prva potpuna verzija je objavljena u Frankfurtu 1969, a u SSSR 1973.[2]

Uticaji na delo

[uredi | uredi izvor]

Mihail Bulgakov je dugo razmišljao koje književne tekstove da uzme za uzor svog novog romana. Sve knjige koje je odabrao podelio je u dve grupe: jedna je predstavljala dobro, a druga zlo. Osnovu dela vezao je za nekoliko knjiga:

Vrsta romana

[uredi | uredi izvor]

Delo predstavlja roman paradigme, jer je izgrađen od više slojeva. Može se tumačiti kao psihološki, sociološki, fantastični, satirični i ljubavni roman, ali i roman-parabola.[3]

Sudbina čoveka u totalitarnim režimima.

Unutrašnja kompozicija

[uredi | uredi izvor]
UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Tematsku osnovu romana „Majstor i Margarita“ čini priča o Majstoru, piscu koji je napisao roman o Pontiju Pilatu i suđenju Hristu. Majstorov roman kritika je ocenila kao bezvredan i štetan i pre samog objavljivanja. Radnja romana „Majstor i Margarita“ započinje dolaskom profesora Volanda satane kako bi organizovao godišnji bal demona u Moskvi.

Roman „Majstor i Margarita“ je strukturisan kao roman u romanu. Kompozicija romana se zasniva na paralelizmu dveju osnovnih fabularnih linija, jedne koja prati događaje u Judeji tridesetih godina n. e, i druge koja prati događaje u Moskvi tridesetih godina 20. veka.

Roman je teško klasifikovati. On je i parabola, i satira, i roman ideje, i roman tajne, i roman moderne fantastike i roman demonizma (satanizma).

Fabularna linija koja prati događaje u Judeji zasniva se na novozavetnoj priči o Pilatovoj osudi i stradanju Isusa Hrista. Sva su imena, međutim, izmenjena, osima imena samog Pontija Pilata. U opisu Pilatovog suda i sudbine Ješue primenjen je realistički postupak, a u opisu događaja u Moskvi tehnika fantastike. U isto vreme priča o Moskvi je i satira i parodija moskovske svakodnevice, sa grotesknim demonskim likovima.

Ono što povezuje dve paralelne priče romana jeste zajednička svakodnevica. Svakodnevica Pilatove Judeje i Moskve tridesetih godina ispunjena je strahom, mržnjom, apsolutnom poslušnošću. Svi su izjednačeni strahom za egzistenciju. To je svakodnevica u kojoj ljudi iznenada nestaju, bez objašnjenja.

Roman, pored ostalog, upućuje i na pitanje opstanka umetnosti u represivnom sistemu. Pisci pišu u „duhu vremena“, hrane se u specijalnim restoranima, a ne u zajedničkim menzama, najodaniji letuju u luksuznim državnim vilama, dobijaju stvaralačka putovanja i odmore, da pišu o tekovinama revolucije, o novom čoveku, o novom dobu. A Voland posmatra ljude u moskovskom Varijeteu i primećuje da se ljudi nisu promenili.

Pilatovština

[uredi | uredi izvor]
Ilustracija romana Majstor i Margarita

Kritičari Majstorovog romana o Pilatu osuđuju pisca zbog „pilatovštine“. Pilat je prokurator Judeje, vladar apsolutne moći koji osuđuje nevinog čoveka. Zbog toga on se kaje i sumnja u ispravnost svoje odluke. Ta sumnja označena je kao „pilatovština“. Vlast ne greši. Ne sumnja se u njenu odluku. U vreme kada je roman „Majstor i Margarita“ nastajao, ljudi su svakodnevno nestajali. Ni jednog trenutka ne sme se dovesti u pitanje da li je vlast možda pogrešila i osudila makar jednog nevinog čoveka. Niko ne sme da dovede u sumnju ispravnost presuda i odluke apsolutne vlasti koja osuđuje ljude na smrt. Ješua je osuđen jer je propovedao da je svaka vlast nasilje nad narodom i da će doći doba kad neće biti vlasti ni cezarove niti bilo koje druge. Čovek će preći u carstvo istine i pravičnosti gde neće biti potrebna nikakva vlast. Ješua je doveo u pitanje vlast cezara Tiberija i zbog toga je nastradao. Pilat je posumnjao u ispravnost svoje odluke. Odluka vlasti je dovedena u pitanje. Možda vlast greši i osuđuje nevine ljude na smrt. Zbog takve sumnje u vlast, u ispravnost njenih odluka, da možda osuđuje nevine ljude, Majstorov roman je osuđen kao izraz pilatovštine i štetan. Ni najmanja sumnja u vlast i ispravnost njenih odluka ne sme da postoji. Zato je roman o Pilatu i pilatovština štetna, i zato je roman „Majstor i Margarita“, neobjavljen za života pisca, a kasnije cenzurisan. Brisani su oni delovi romana koji ukazuju da je u Moskvi vladala atmosfera opšte nesigurnosti, društvo u kome vlada potkupljivost, razvrat, sebičnost, doušništvo, samoživost.

Likovi

[uredi | uredi izvor]

Likovi fabularnog toka u Moskvi:

  • Ivan Nikolajevič Ponirjov, alijas Bezdomni,
  • Mihail Aleksandrovič Berlioz, predsednik moskovskog književnog udruženja,
  • Želdibin, zamenik Berlioza,
  • Stepan Bogdanovič, Lihodejev, Stjopa, direktor pozorišta Varijete,
  • Grigorije Danilovič Rimski, finansijski direktor Varijetea,
  • Ivan Saveljič Varenuh, administrator Varijeta,
  • Žorž Bengalski, konferansije,
  • Aleksandar Nikolejavič Stravinski, psihijatar,
  • Majstor,
  • Margarita Nikolajevna,
  • Nataša, njena pomoćnica,

Likovi demoni:

  • Voland, satana,
  • Korovjov/Fagot,
  • Azazelo,
  • Behemot, mačak,
  • Hela, Volandova sluškinja

Likovi romana u romanu „Pontije Pilat“

  • Pontije Pilat, prokurator Judeje,
  • Ješua Ha-Nocri, iz Gamale,
  • Dismas, razbojnik
  • Hestas, razbojnik,
  • Var-Ravan, razbojnik,
  • Josif Kaifa, prvosveštenik judejski, predsednik Sinedriona,
  • Levi Matej,
  • Afranije, načelnik tajne službe u Judeji,
  • Juda iz Kiriata.

Pontije Pilat - roman u romanu

[uredi | uredi izvor]

Pontije Pilat, roman u romanu ima 4 poglavlja:

  • Pontije Pilat,
  • Pogubljenje,
  • Kako je prokurator pokušao da spase Judu iz Kiriata,
  • Sahrana.
  • Svetom vladaju dva principa - jedan je zasnovan na Ješui, drugi na Volandu.
  • Umetnik se nalazi između istorije, svakodnevnice i stvaralaštva.
  • „Svaka vlast je nasilje nad drugima.“
  • „Onaj ko voli, treba da deli sudbinu onog koga voli.“

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Izvori

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]