Медвеђа шапа (биљка)

Medveđa šapa
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Magnoliophyta
Klasa:	Magnoliopsida
(nerangirano):	Asterids
Red:	Apiales
Porodica:	Apiaceae
Rod:	Heracleum
Vrsta:	H. sphondylium
Binomno ime
	Heracleum sphondylium; L.
Sinonimi
	Heracleum alpinum subsp. benearnense Rouy & E.G.Camus; Heracleum alpinum subsp. pyrenaicum (Lam.) Rouy & E.G. Camus; Heracleum alpinum var. pyrenaicum (Lam.) Pers.; Heracleum austriacum var. elegans Crantz; Heracleum ceretanum Sennen; Heracleum granatense Boiss.; Heracleum longifolium Jacq.; Heracleum montanum Schleich. ex Gaudin; Heracleum panaces sensu Lange; Heracleum pyrenaicum Lam.; Heracleum setosum var. granatense (Boiss.) Rouy & E.G. Camus; Heracleum setosum Lapeyr.; Heracleum sibiricum subsp. longifolium (Jacq.) Arcang.;

Heracleum sphondylium, u narodu poznata kao „medveđa šapa”, zeljasta je višegodišnja ili dvogodišnja biljka, iz porodice Apiaceae u koju još spadaju: komorač (Foeniculum vulgare), livadska krbuljica (Anthriscus sylvestris), sedmolist (Aegopodium podagraria) i divovski svinjski korov (Heracleum mantegazzianum). Raste na teritoriji Evrope i Azije.^[1] Biljke iz porodice Apiaceae nazivaju se štitare, jer poseduju karakteristične cvasti u obliku štita. Severnoamerička vrsta Heracleum maximum ponekad se navodi kao podvrsta H. sphondylium.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Ime roda Heracleum potiče od grčkog imena Herákleion, a odnosi se na mitološkog heroja Herakla, sa epitetom sphondylium, u značenju „kičmenjak”, što se odnosi na oblik biljke.

Opis[uredi | uredi izvor]

Heracleum sphondylium dostiže 50 do 120 cm u visinu, a najviše do 2 m. Iz velikih rizomatičnih korenova raste nazubljeno, šuplje stablo sa sitnim čekinjama. Listovi dostižu dužinu od pola metra. Oni su perasto složeni, dlakavi, nazubljeni i podeljeni na 3 do 5 segmenata.

Ova biljka ima ružičaste ili bele cvetove sa 5 latica. Oni su raspoređeni u velike štitove sa oko 20 cm u prečniku. Periferni cvetovi imaju radijalnu simetriju. Cvetanje se obično odvija između juna i oktobra.

Biljke štitare imaju ravan vrh i spoljašnje latice su uvećane.^[2]

Cvetove oprašuju insekti, kao što su ose i muve.^[3]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Ove biljke imaju evroazijsku distributaciju, i uspeva ju svuda, od cele Evrope do severne Afrike.

Istočnoevropske države, a posebno Rumunija, koriste ovu biljku u svrhu pospešivanja potencije, kao i lečenja ginekoloških i plodnih problema i impotencije. Takođe se nekada preporučuje kod lečenja epilepsije. Međutim, ne postoje nikakvi klinički dokazi koji bi dokazali uspešno lečenje ovih problema.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Ova biljka je često viđena na livadama, pored puta, u dolinama i šumama. Preferira vlažno zemljište, bogato azotom.^[2]

Podvrste[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta predstavlja veliki broj varijeteta u karakteristikama. U Evropi postoji 8 podvrsta:

H. sphondylium subsp. chloranthum (Borbás) Neumayer
H. sphondylium subsp. elegans (Crantz) Schübl. & G. Martens
H. sphondylium subsp. glabrum (Huth) Holub
H. sphondylium subsp. orsinii (Guss.) H. Neumayer
H. sphondylium subsp. pyrenaicum (Lam.) Bonnier & Layens
H. sphondylium subsp. sibiricum (L.) Simonk.
H. sphondylium subsp. sphondylium
H. sphondylium subsp. trachycarpum (Soják) Holub

Reference[uredi | uredi izvor]

^ „Heracleum sphondylium”. Natural Resources Conservation Service PLANTS Database. USDA. Pristupljeno 20. 11. 2016.
^ ^a ^b Parnell, J. and Curtis, Y.: Webb's An Irish Flora. . Cork University Press. 2012. ISBN 978-185918-4783.
^ Van Der Kooi, C. J.; Pen, I.; Staal, M.; Stavenga, D. G.; Elzenga, J. T. M. (2015). „Competition for pollinators and intra-communal spectral dissimilarity of flowers” (PDF). Plant Biology. 18: 56. doi:10.1111/plb.12328.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Pignatti S. - Flora d'Italia – Edagricole – 1982, Vol. II, pag. 237
Tutin, T. G. & al. (ed.) (1968). Flora Europaea. (vol.2) Cambridge University Press, Cambridge. [p.365]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Biolib
Plants.USDA Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. новембар 2011)

[1] „Heracleum sphondylium”. Natural Resources Conservation Service PLANTS Database. USDA. Pristupljeno 20. 11. 2016.

[Parnell-2] Parnell, J. and Curtis, Y.: Webb's An Irish Flora. . Cork University Press. 2012. ISBN 978-185918-4783.

[3] Van Der Kooi, C. J.; Pen, I.; Staal, M.; Stavenga, D. G.; Elzenga, J. T. M. (2015). „Competition for pollinators and intra-communal spectral dissimilarity of flowers” (PDF). Plant Biology. 18: 56. doi:10.1111/plb.12328.

[1]

[2]

[3]