MekKlilandova teorija postignuća
MekKlilandova teorija postignuća je teorija iz psihologije koju je stvorio američki psiholog Dejvid MekKliland , koja ističe tri ljudske potrebe kao najznačajnije, i koje oblikuju ponašanje osobe, a to su potrebe za uspehom, pripadnošću i moći.
MekKliland je predložio teoriju motivacije koja se zasnivala na teoriji ličnosti Henrija Mureja (1938) koja ističe sveobuhvatni model ljudskih potreba i motivacionih procesa. U svojoj knjizi The achieving society (1961), tvrdi da se ljudska motivacija zasniva na tri dominantne potrebe: potreba za uspehom (N-Ach), potreba za moći (N-Pow), i potreba za pripadanjem (N-Affil). Lični značaj svake od ovih potreba se razlikuje od osobe do osobe, a na njih utiče i kultura kojoj osoba pripada.
Tvrdio je i da ovi vidovi motivacije igraju važnu ulogu i u društvenim promenama i evoluciji ljudskog društva.
U svojoj teoriji postignuća, koja se zasniva na Murejevom modelu, MekKliland predlaže da se jedinstvene lične potrebe neke osobe stiču vremenom i da ih oblikuju životna iskustva.
Potreba za uspehom[uredi | uredi izvor]
Osobe koje imaju snažnu potrebu za uspehom žude za priznanjima, i stoga teže da izbegavaju i visokorizične i niskorizične situacije. Te osobe izbegavaju niskorizične situacije jer lako postignut uspeh i nije značajan uspeh. Rezultat visokorizičnih poduhvata, pak, vide više kao stvar slučajnosti nego nečijeg ličnog truda i stoga ih ne privlači. Ove osobe se odmeravaju spram nekim standarda izvrsnosti ili jedinstvenog doprinosa spram kojih procenjuju svoje ponašanje i uspeh.
Osobe sa dosta izraženom potrebom za uspehom najviše vole da rade na poslovima gde je osrednja šansa za uspeh, najbolje ako je oko 50%. Potreban im je redovan fidbek kako bi mogli da prate progres svojih uspeha. Vole da rade ili sami ili sa drugima koji imaju istu potrebu za uspehom.
Potreba za pripadanjem[uredi | uredi izvor]
Osobe koje imaju snažnu potrebu za pripadnošću žude za skladnim odnosima sa drugima i potrebno im je da se osećaju prihvaćeno. Teže da se prilagode društvenim normama grupe kojoj pripadaju.
Oni imaju snažnu težnju da ostvare, održavaju i odrede bliske lične odnose sa drugima.
Osobe sa dosta izraženom potrebom za pripadnošću vole da rade posao koji podrazumeva značajne lične odnose. Dobro se pokazuju u radu sa korisnicima usluga i situacijama sa klijentima.
Potreba za moći[uredi | uredi izvor]
Potreba za moći kod neke osobe može da bude potreba za ličnom moći ili za institucionalnom. Oni koji žele ličnu moć žele da usmeravaju druge, i to se najčešće smatra nepoželjnim. Oni koji žele institucionalnu moć (tj. društvenu moć), žele da organizuju napore drugih kako bi i postigla bolji uspeh.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Prof. dr Mića Jovanović, prof. dr Momčilo Živković, dr Tatjana Cvetkovski: Organizaciono ponašanje, Univerzitet Megatrend, Beograd, 2003.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- David McClelland's motivational needs theory (jezik: engleski)