Pređi na sadržaj

Menosfera

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Menosfera je kolekcija veb lokacija, blogova i onlajn foruma koji promovišu muškost, mizoginiju i opoziciju feminizmu.[1] Zajednice unutar menosfere uključuju aktiviste za muška prava,[2] incele (nedobrovoljni celibat),[3] Migtau,[4] umetnike zavođenja (PUA), [5] i grupe za prava očeva.[6]

Menosfera se preklapa sa zajednicom krajnje desnice i alt-desnice.[7] Takođe je povezano sa uznemiravanjem na mreži i umešano je u radikalizaciju muškaraca u mizoginistička verovanja i veličanje nasilja nad ženama.[8] Neki izvori povezuju radikalizaciju zasnovanu na menosferi sa masovnim ubistvima motivisanim mizoginijom.[9]

Ideologija i sadržaj[uredi | uredi izvor]

Menosfera je heterogena grupa onlajn zajednica[10] koja uključuje aktiviste za ljudska prava (MRAs),[2] incele (nedobrovoljni celibat), [3] Migtau (MGTOV),[4] <i>уметнике завођења жена</i> (PUA),[5] i grupe za prava očeva .[6] Neke grupe unutar menosfere imaju međusobno suprotstavljene odnose.[11] Prema naučnici za medije Debi Ging, podgrupe kao što su MRAs i PUAs „preuveličavaju svoje razlike u prikazima držanja u sukobima, uprkos činjenici da su njihove filozofije skoro identične“.[12]

Dok se specifičnosti ideologije svake grupe ponekad sukobljavaju, opšta ideologija grupa u menosferi se usredsređuje na promociju muškosti, snažno protivljenje feminizmu i mizoginiji.[13] Konkretno, feministkinje su prikazane kao ignorišući muške žrtve seksualnog napada i podstiču lažne optužbe za silovanje protiv muškaraca.[10] Novinarka Kejtlin Djui tvrdi da se glavna načela eanosfere mogu svesti na (1) korumpiranost modernog društva feminizmom, kršenjem inherentnih polnih razlika između muškaraca i žena; i (2) sposobnost muškaraca da spasu društvo ili postignu seksualnu moć usvajanjem hiper-muške uloge i prisiljavanjem žena da im se potčine.[14] Kriminolog Lisa Sugiura piše da su različite grupe unutar menosfere „ujedinjene centralnim uverenjem da ženske vrednosti, koje pokreće feminizam, dominiraju društvom i promovišu 'misandričku' ideologiju koju treba zbaciti".[15]

Žargon[uredi | uredi izvor]

Menosfera ima svoj poseban žargon.[16] Ideja mizandrije (mržnja prema muškarcima ili predrasude prema njima) se obično poziva, i kao ekvivalent mizoginiji i kao način da se negira postojanje institucionalizovanog seksizma.[10] Centralno načelo je koncept crvene pilule, metafora pozajmljena iz filma Matriks Radi se o buđenju muškaraca za navodnu stvarnost da društvom dominira feminizam i da je pristrasan prema muškarcima.[17] Meanosferanci veruju da feministkinje i politička korektnost zamagljuju ovu realnost i da su muškarci žrtve koje se moraju boriti da bi se zaštitile.[18] Prihvatanje ideologije menosfere izjednačeno je sa „uzimanjem crvene pilule“, a oni koji to ne čine smatraju se „plavom pilulom“ ili „uzimanjem plave pilule“.[19] Takva terminologija je nastala na Reditu.[12] Dona Zakerberg piše: „Crvena pilula predstavlja novu fazu u onlajn mizoginiji. Njeni članovi ne samo da se rugaju i omalovažavaju žene; takođe veruju da su u našem društvu muškarci ugnjetavani od strane žena“.[20]

Muškarci se obično dele na alfa i beta muškarce.[21] u okviru evoluciono-psihološkog okvira, gde se alfe vide kao seksualno dominantne i privlačne za žene, koje su genetski programirane da žele seks sa alfama, ali će se upariti sa betama za finansijske beneficije. Među MRAs i PUAs ovaj argument je poznat kao alpha fux beta bux.[12]

Povezani pokreti[uredi | uredi izvor]

Menosfera se preklapa sa ideologijama superiornosti bele rase i krajnje desnice,[15] uključujući neoreakcionarni, belo-nacionalistički alt-desničarski pokret.[7] Rasizam i ksenofobija su takođe uobičajeni među grupama u menosferi a uočene pretnje zapadnoj civilizaciji su popularna tema.[22]

Radikalizacija i nasilje[uredi | uredi izvor]

Menosfera je povezana sa uznemiravanjem na mreži, radikalizacijom muškaraca u mizoginistička verovanja i veličanjem nasilja nad ženama.[8] Neki izvori povezuju radikalizaciju zasnovanu na menosferi sa masovnim ubistvima motivisanim mizoginijom.[9]

Sajtovi[uredi | uredi izvor]

Menosfera se sastoji od raznih veb lokacija, blogova i onlajn foruma.[16] Zapaženi sajtovi uključuju /r/TheRedPill, Return of Kings i A Voice for Men, kao i (sada nepostojeće) PUAHate i SlutHate.[23]

Redit je bio popularno mesto okupljanja pristalica menosfere, a nekoliko segmenata na sajtu je usmereno na srodne ideje.[24] Međutim, krajem 2010-ih i 2020-ih Reddit je počeo da preduzima korake da obeshrabruje ekstremnije podredite za menosferu. Neki su zabranjeni, kao što su /r/incels (zabranjen 2017), njegov naslednik /r/braincels (zabranjen 2018.) i /r/MGTOW (zabranjen u avgustu 2021);[25] drugi podrediti kao što je /r/TheRedPill su stavljeni u karantin, što znači da se korisnicima prikazuje upozorenje o sadržaju podredita i korisnici moraju da se prijave pre nego što im bude dozvoljeno da uđu.[26] Kao rezultat toga, neke od ovih zajednica su našle nove lokacije na veb lokacijama koje su više otvorene za ekstremni sadržaj, kao što je <i>Gab</i>.[27]

Javna percepcija[uredi | uredi izvor]

Menosfera je dobila značajnu pokrivenost u medijima zbog svoje povezanosti sa nasilnim napadima visokog profila, uključujući ubistva u Isla Visti 2014. u Kaliforniji, pucnjavu na Umpkua Koledžu 2015. u Oregonu i napad kombijem u Torontu 2018., kao i fenomene kao što su kontinuirano zlostavljanje na mreži prema ženskim članicama zajednice video igara koja je postala poznata kao Gejmergejt.[28] Nakon pucnjave u Isla Visti, utvrđeno je da je ubica Eliot Rodžer bio aktivan učesnik na forumu o menosferi PUAHate.[29] Nakon napada, Djui je napisao da, iako menosfera nije kriva za Rodžerov napad, „na Rodžerovu mizoginističku retoriku izgleda neosporno utiče menosfera“.[30] Sociolog Majkl Kimel je tvrdio da bi „bilo lako raspravljati o menosferi... podstakao je [Rodžera] da to uradi. Mislim da su ta mesta neka vrsta utehe... One obezbeđuju neku vrstu svlačionice, mesto gde se momci mogu žaliti na sve loše stvari koje im rade žene“.[31]

Artur Goldvag je opisao menosferu u prolećnom izdanju Južnjačkog pravnog centar za siromašne kao „podzemlje mizoginista, mrzitelja žena čiji bes prevazilazi kritiku porodičnog sudskog sistema, zakona o nasilju u porodici i lažnih optužbi za silovanje. [koji su] posvećeni napadu na gotovo sve žene (ili, barem, one zapadnjačke)“.[32] Kasnije te godine je dodao upozorenje, rekavši: „Treba napomenuti da SPLC nije označio MRA kao članove pokreta mržnje; niti je naš članak tvrdio da su pritužbe koje objavljuju na svojim veb stranicama – lažne optužbe za silovanje, razorne brakorazvodne nagodbe i slično – sve bez osnova. Ali mi smo naveli konkretne primere mizoginije i pretnje, otvorene ili implicitne, nasiljem."[33] SPLC je 2018. godine dodao mušku nadmoć kao kategoriju koju prate na svojoj listi grupa mržnje.[34] Britanski anti-ekstremistička grupa Hope not Hate uključila je menosferu u svoj izveštaj o stanju mržnje za 2019.[35]  

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hodapp 2017; Lumsden 2019; Jane 2017; Marwick & Lewis 2017
  2. ^ a b Hodapp 2017; Sugiura 2021; Nagle 2017; Jones, Trott & Wright 2020; Ging 2019; Van Valkenburgh 2018
  3. ^ a b Sugiura 2021; Nagle 2017; Jones, Trott & Wright 2020; Zuckerberg 2018
  4. ^ a b Sugiura 2021; Jones, Trott & Wright 2020; Nagle 2017; Ging 2019; Zuckerberg 2018
  5. ^ a b Hodapp 2017; Sugiura 2021; Nagle 2017; Jones, Trott & Wright 2020; Ging 2019; Van Valkenburgh 2018; Zuckerberg 2018
  6. ^ a b Hodapp 2017; Sugiura 2021; Marwick & Caplan 2018; Jones, Trott & Wright 2020; Nicholas & Agius 2018
  7. ^ a b Nicholas & Agius 2018; Zuckerberg 2018; Nagle 2017
  8. ^ a b Farrell et al. 2019; Jones, Trott & Wright 2020; Van Valkenburgh 2018; Ging 2019; Marwick & Lewis 2017
  9. ^ a b Lewis 2019; Dewey 2014; Tye 2021
  10. ^ a b v Marwick & Caplan (2018).
  11. ^ Zuckerberg 2018; Nagle 2017
  12. ^ a b v Ging (2019).
  13. ^ Hodapp 2017; Jane 2017; Marwick & Lewis 2017
  14. ^ Dewey 2014, quoted in Hodapp (2017)
  15. ^ a b Sugiura (2021).
  16. ^ a b Hodapp (2017).
  17. ^ Winter 2019; Lumsden 2019; Ging 2019; Marche 2016
  18. ^ Marwick & Caplan 2018; Lumsden 2019; Lewis 2019
  19. ^ Zuckerberg 2018; Nagle 2017; Friedland 2018; Ging 2019
  20. ^ Zuckerberg (2018).
  21. ^ Ging 2019; Zuckerberg 2018; Nagle 2017
  22. ^ Lewis 2019; Zuckerberg 2018; Nicholas & Agius 2018
  23. ^ Hodapp 2017; Zuckerberg 2018; Nagle 2017; Ging 2019
  24. ^ Jones, Trott & Wright 2020; Ging 2019
  25. ^ Thalen (2021).
  26. ^ Jones, Trott & Wright 2020; Van Valkenburgh 2018; Farrell et al. 2019; Basu 2020
  27. ^ Basu (2020).
  28. ^ Ging 2019; Jones, Trott & Wright 2020; Zuckerberg 2018
  29. ^ Zuckerberg 2018; Nagle 2017
  30. ^ Dewey (2014).
  31. ^ Nelson (2014).
  32. ^ Goldwag (2012a).
  33. ^ Goldwag (2012b).
  34. ^ Janik (2018).
  35. ^ Lewis (2019).

Literatura[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]