Meri Aning

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Meri Aning
Lični podaci
Datum rođenja(1799-05-21)21. maj 1799.
Mesto rođenjaLajm Ridžis, UK
Datum smrti9. mart 1847.(1847-03-09) (47 god.)
Mesto smrtiLajm Ridžis, UK
Naučni rad
Poljepaleontologija

Meri Aning (engl. Mary Anning; Lajm Ridžis, 21. maj 1799Lajm Ridžis, 9. mart 1847) bila je britanska kolekcionarka fosila i paleontološkinja. Proslavila se zbog nekoliko važnih otkrića koje je izvršila morskim fosilnim ležištima iz doba jure na području Lajm Ridžisa, u Dorsetu, gde je i živela.[1] Njen rad je doprineo da se promene naučna razmišljanja o praistorijskom životu i istoriji Zemlje koja su do tada bila aktuelna.[2]

Danas se Meri Aning smatra začetnicom geologije, iako Londonsko geološko društvo nije priznavalo žene naučnice ni 50 godina nakon njene smrti.[3]

Meri je fisilne ostatke tražila tokom zimskih meseci kada su klizišta otkrivala ostatke fosila, pre nego što bi trajno nestali u moru.

Prvi skelet koji je Meri otkrila sa svojim bratom kad je imala 11 godina dok su u blizini kuće šetali obalom. To bio je skelet za koji se verovalo tada krokodila, ali je kasnije ustanovljeno da je bio skelet ribe guštera, ihtiosaurusa.[4]

Zbog zapostavljenog položaja žena Meri tokom života nije imala pravo da se pridruži Geološkom društvu Londona i nije uvek dobijala zasluge za svoj naučni doprinos.

To je nije sprečilo u svom radu i u tome da postane u to vreme svetski poznata u geološkim krugovima, kao i osoba sa puno iskustva sa kojom su se konsultovali mnogi geolozi tog vremena.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Meri Aning je rođena 21. maja 1799. godine u malom engleskom selu, Lajm Ridžisu u Dorsetu. Potiče iz velike siromašne porodice sa devetoro dece, ali su samo Meri i njen tri godine stariji brat Džozef doživeli punoletstvo. Visoka stopa smrtnosti u porodici Aning nije bila neobična jer je skoro polovina dece rođene u Velikoj Britaniji u 19. veku imirala do svoje pete godine usled raznih bolesti. Kao mala, često je skupljala školjke na obali, po uzoru na njenog oca Redžisa, koji je bio stolar, a kao dodatni posao mu je bilo nalaženje fosilnih ostataka na litici u blizini njihove kuće koja je bila na samoj obali mora. Njena majka, Eli Mur je bila domaćica. Otac joj umire kad je Meri imala samo 11 godina. Pa ipak, zajedno sa svojim starijim bratom Džozefom je nastavila da skuplja fosile, ni ne sluteći da će uskoro postati zaslužni za gotovo najveća otkrića fosila do tada u Engleskoj, a verovatno i na svetu.[5]

Merine mogućnosti za obrazovanje su bile izuzetno ograničene, ali je pohađala kongregacionalističku nedeljnu školu, gde je naučila da čita i piše.

Do kasnog 18. veka Lajm Redžis je postao popularno primorsko odmaralište, posebno nakon 1792. godine, kada je izbijanje Francuske revolucije učinilo putovanja na evropsko kopno opasnim za englesko plemstvo, koje je zajedno sa sve većim brojem turista pristizao na obale Lajma. Sem Merine porodice još neki lokalni stanovnici mesta su godinama unazad iskopavali i prodavali fosile raznoraznih oblika i veličina kojima su nekad pripisivana i lekovita i mistična svojstva. Meri, ali i ostali lokalni stanovnici su imali sreće zato što su živeli na najbogatijoj lokaciji fosilnih ostataka u Britaniji, gde su u naizmeničnim slojevima krečnjaka i škriljaca na plitkom morskom dnu bili sačuvani najrazličitiji fosili iz perioda jure.[6] Meri i njen brat su kasnije, kao i njihov otac pre njih prodavali te fosile na stolu ispred kuće turistima.

Njihovo prvo poznato otkriće je bilo 1811. godine kada je Meri imala 12 godina. Njen brat Džozef je iskopao lobanju ihtiosaurusa,[7] a nekoliko meseci kasnije Meri je sama pronašla ostatak skeleta koji su prodali gospodaru obližnjeg imanja, koji ga preprodaje poznatom kolekcionaru koji ga je izložio u London.

Najbolja mušterija porodice je bio potpukovnik Tomas Džejms Birč, bogati kolekcionar iz Linkolnšira koji je od porodice kupio više primeraka raznih fosila.

1820. godine Birč je bio uznemiren saznanjem da porodica Aning mora da proda svoj nameštaj da bi platila dažbine i hranu jer skoro godinu dana nisu imali nikakva veća otkrića koja bi mogli da prodaju. Tad je on odlučio da u njihovo ime proda na aukciji fosile koje je kupio od njih. On je pisao poznatom paleontologu Gideonu da ga obavesti da prodaje na aukciji fosile u korist siromašne porodice koja ih je i pronašla. Aukcija je održana 15. maja 1820. godine i prikupljen je veći iznos sredstava, a kupci su za taj trodnevni događaj dolazili i iz Pariza i Beča. Sakupljeno je oko 400 funti, što je poboljšalo porodičnu finansijsku situaciju, a ova aukcija je porodicu Aning uzdigla u geološkoj zajednici.

Meri je nastavila da izdržava porodicu prodajom fosila, a njeni najprodavaniji fosili su bili beskičmenjaci koji su bili uobičajeni pronalasci u toj oblasti, koje je prodavala za nekoliko šilinga. Kako je Meri kasnije nastavila da pravi važna otkrića tako je i njena reputacija rasla.

10. decembra 1823. godine Meri je pronašla prvog kompletnog Pleziosaurusa, 1828. je pronašla prvog letećeg gmizavca poznatog kao Pterosaurus, a 1829. i skelet ribe Skvaloraje.Iako je imala ograničeno obrazovanje čitala je svu moguću literaturu koju je mogla da nađe, a radila je i seciranje životinja uključujući ribe i sipe kako bi bolje razumela anatomiju fosila sa kojima je radila.

1826. godine Meri je uspela da uštedi dovoljno novca da kupi kuću sa staklenim izlogom za svoju radnju, a otvaranje su ispratile i lokalne novine, a ubrzo su radnju počeli da posećuju mnogi geolozi i kolekcionari iz Evrope. 1844. godine njenu radnju je posetio i saksonski kralj Fridrih August II i kupio skelet ihtiosaurusa za svoju veliku privatnu kolekciju.

Iako su je mnogi priznati stručnjaci konsultovali za mišljenja ona je, zato što je žena i dalje u naučnoj zajednici tretirana kao autsajder. Žene u Britaniji nisu mogle da obavljaju javne funkcije ili idu na univerzitet, pa tako ni Meri nije mogla da postane članica Geološkog društva, pa čak ni da prisustvuje njihovim sastancima kao gost, pa nije mogla ni da objavljuje naučne radove što je njoj bilo frustrirajuće pošto je bila iskorišćavana i čije ime u većini slučajeva nije spominjano.

Još jedan vodeći geolog, Roderik je svoje terenske radove obavljao u jugozapadnoj Engleskoj, u Lajmu zajedno sa svojom ženom Šarlot, koju je ostavio nekoliko nedelja kako bi vežbala rad na terenu radeći sa proslavljenom Meri Ening. Kasnije su Šarlot i Meri postale prijateljice, a Šarlot je kasnije pomogla Meri da izgradi svoju mrežu kupaca širom Evrope, kroz svoja poznanstva sa uticajnim geolozima.

U decembru 1830. godine Meri pronalazi još jedan značajan fosil. U pitanju je bio skelet nove vrste, plesiosaurusa, koji je prodat za 200 funti.

Bolest i smrt[uredi | uredi izvor]

Meri je umrla od raka dojke u 47. godini života, 9. marta 1847. godine.

Njen rad se smanjio zadnjih godina njenog života uzrokovan od njene bolesti. Zbog Merine uticajnosti, geološka zajednica je 1846. godine, kada se saznalo za njenu bolest prikupila novac da joj pomogne u toj situaciji. A savet novootvorenog muzeja okruga Dorset je Meri proglasio počasnim članom.

Sahranjena je 15. marta u porti lokalne parohijske crkve Svetog Mihaila.

Nakon njene smrti predsednik Geološkog društva je napisao hvalospev koji je pročitao na sastanku društva i objavio ga i to je bio prvi takav hvalospev napisan za ženu i za nekoga ko nije član društva.

U avgustu 2018. godine je pokrenuta kampanja gde su prikupljena sredstva za postavljanje Merine statue u rodnom Lajm Redžisu, koja je napravljena od bronze i postavljena 21. maja 2022. godine, na 223. godišnjicu Merinog rođenja.[8] Bronzana statua u prirodnoj veličini prikazuje Ening sa čekićem i fosilom u ruci, sa pogledom na litice koje i danas privlače lovce na fosile i gde je ona iskopala svoja najveća otkrića.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Geološka doba

Fosilni beskičmenjaci

Jura

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]