Meri Frensis Lion
Meri Frensis Lion | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1925 |
Mesto rođenja | Norič, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Datum smrti | 25. decembar 2014.88/89 god.) ( |
Mesto smrti | Oksfordšir, |
Prebivalište | Hardvel Ujedinjeno Kraljevstvo |
Naučni rad | |
Institucija | Radiobiološka jedinica Saveta za medicinska istraživanja, Harvel, Engleska. |
Meri Frensis Lion (Norič, 1925 - 25. decembar 2014) je bila britanska citogenetičarka, šef Odeljenja za genetiku, Radiobiološke jedinica Saveta za medicinska istraživanja, Harvel, Engleska.[1]
Eponimi
[uredi | uredi izvor]Meri Frensis Lion je poznata u medicinsko nauci po sledećim eponimima:[2]
Lionina hipoteza po kojoj je samo jedan od dva H-hromozoma genetski aktivan u ženskim ćelijama, oko 16. dana embrionalnog razvoja.
Lionizacija proces formiranja Barovog telašca, polnog hromatina ili bubanjskih štapić koji su naeaktivni X hromozom u obliku loptastog ili piramidalnog telašca u jedru telesnih ćelija eukariota.
Život i karijera
[uredi | uredi izvor]Diplomirala je na univerzitetu Kembridžu 1946, a doktorirala na istom univerzitetu 1948. godine. Zatim se pridružila Edinburgškoj grupi osnovanoj za proučavanje genetski promena izazvanih zračenjem, koristeći eksperimente mutageneze na miševima. Sa ovom grupom se 1955. preselila u MRC radiobiološku jedinicu, Harvel, gde je bila na čelu Genetičkog odeljenja od 1962. do 1986.[1]
Radeći na istraživanju opasnosti od zračenja 1961. godine otkrila je inaktivaciju H-hromozoma po kojoj je postala najpoznatija u nauci. Njeno istraživanje je omogućilo da razumemo mehanizme genetske kontrole H-hromozoma što objašnjava odsustvo simptoma kod brojnih zdravih žena koje su nosioci bolesti povezanih sa ovim hromozomom (npr. Dišenova mišićna distrofija) Takođe je uradila opsežna istraživanja na t-kompleksu miša,
Meri Frensis Lion je saradnica Kraljevskog društva,[3] inostrana saradnica Nacionalne akademije nauka SAD i počasna članica Američke akademije umetnosti i nauka.
Priznanja
[uredi | uredi izvor]- 1994. — nagrada Mauro Baschirotto Award za humanu genetiku,
- 1997. — nagrada Wolf Prize za medicinu, za hipotezu o slučajnoj inaktivaciji H-hromozoma kod sisara.
- 1997. — nagrada Amory Prize za genetska otkrića koja se odnose na polne hromozome sisara.
Bibliografija
[uredi | uredi izvor]- M. F. Lyon: Lyonisation of the X-chromosome. The Lancet, 1963/II: 1120-1121.
- M. F. Lyon (1961). „Gene action in the X-chromosome of the mouse (Mus musculus). Nature”. London. 190: 372—373.. Theory of differential inactivation of the X-chromosome.
- M. L. Barr and E. G. Bertram (1949). „A morphological distinction between neurones of the male and female, and the behaviour of the nucleolar satellite during accelerated nucleoprotein synthesis. Nature”. London. 163: 676—677..
- Keith Leon Moore; M. A. Graham; M. L. Barr (1953). „The detection of chromosomal sex in hermaphrodites from a skin biopsy”. Surgery, Gynecology and Obstetrics. 96 (6): 641—648. PMID 13056899.
- M. L. Barr (1956). „Testicular dysgenesis affecting the seminoferous tubules principally with chromatinpositive nuclei. The Lancet”. London. 1: 853—856..
- M. L. Barr (1959). „Sex chromatine and phenotype in man. Disagreement between nuclear sex and phenotype raises questions about the cause of sex anomalies. Science”. Washington. 30: 679—735..
- B. H. Barr (1963). „An unusual sex chromatin pattern in three mentally deficient subjects. Journal of Mental Deficiency Research”. Oxford. 3: 78—87..
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Judith A. Dilts: Mary Frances Lyon (1925- ). In: Louise S. Grinstein, Carol A. Biermann, and Rose K. Rose, editors: Women in the Biological Sciences. A Biobibliographic Sourcebook. Greenwood Press. Westport, Connecticut. 1997. 640 pages.
- ^ „Mary Frances Lyon. Related eponyms”. www.whonamedit.com. Pristupljeno 6. 3. 2021.
- ^ Mary Frances Lyon: Dr Charles Edmund Ford, FRS. Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, Volume 47, 2001.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Mary Frances Lyon — www.whonamedit.com (jezik: engleski)