Milan Pecić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milan Pecić
Datum rođenja(1865-08-25)25. avgust 1865.
Mesto rođenjaAleksinacKneževina Srbija
Datum smrti23. septembar 1959.(1959-09-23) (94 god.)
Mesto smrtiBeogradSFRJ

Milan Pecić (Aleksinac, 25. avgust 1865Beograd, 23. septembar 1959) bio je srpski lekar i oficir.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 13. (25.) avgusta 1865. godine od oca Save i majke Ilinke. Osnovnu školu i nižu gimnaziju je završio u rodnom Aleksincu, a višu gimnaziju u Nišu. 1885. godine započeo je studije prava u Beogradu. Početkom 1886. godine, tokom formalnog trajanja Srpsko – Bugarskog rata regrutovan je i upućen na đački petomesečni vojni rok, koji je započeo u Knjaževcu a nastavio u Kragujevcu. Tokom jeseni 1886. godine odabran je u grupu od deset stipendista koji su, kao vojni pitomci upućeni na studije medicine u Beč. Studije je završio u proleće 1893. godine, ali je ostao u Beču na dodatnom šestomesečnom kursu iz hirurgije. Vojnolekarsku karijeru je započeo kao kapetan druge klase u garnizonu u Kruševcu u septembru 1886. Tokom tridesetogodišnje karijere, do penzionisanja 1923. godine, napredovao je u vojnoj hijerarhiji do čina pukovnika, koji je dobio 1913. Dodatno se usavršavao na Vojnomedicinskoj akademiji u Berlinu 1900. godine, a potom ponovo na Medicinskom fakultetu u Beču, gde je 1905. završio kurs iz zubnog lekarstva. Po zaršenom usavršavanju u Berlinu konstruisao je nova vojna nosila i poljsku apoteku, sa kojima je Srbija ušla u ratove 1912-1918, a po završetku kusa u Beču pri Valjevskoj vojnoj bolnici je otvorio zubno-lekarsku ambulantu, drugu te vrste Srbiji; 1909. godine je učestvovao na Međunarodnom kongresu zubnih lekara u Berlinu. Dr Milan Pecić je učestvovao u oba balkanska i u Prvom svetskom ratu. Bio je trupni lekar, lekar u vojnoj bolnici, upravnik vojne bolnice, delovođa saniteta pri Ministarstvu vojnom, referent saniteta divizijske oblast i referent saniteta armijske oblase. Te poslove je obavljao u Kruševcu, Prokuplju, Nišu, Gornjem Milanovcu, Beogradu, Kraljevu, Valjevu, Kragujevcu i Novom Sadu, dok je u periodu 1916. – 1918. u Tulonu a potom u Krfu bio predsednik vojno-sanitetske komisije. U Valjevu je radio u dva navrata, od 1904. do 1910. kao upravnik vojne bolnice i 1915, kada je tokom velike epidemije tifusa kao refernt saniteta, bio i svojevrstan nadupravnik svih bolnica u gradu - bolnici. Po Završetku Prvog svetskog rata dr Milan Pecić se vratio u Kragujevac, gde je od 1910. bio referent saniteta Šumadijske divizijske oblasti. 1922. godine je postavljen za referenta saniteta Prve armijske oblasti, sa trenutnim sedištem u Novom Sadu. Sa tog položaja je penzionisan 1923. godine, po sopstvenom mišljenju „prerano i nepravedno“, kada je očekivao novo unapređenje i genaralski čin. Penzionerske godine, koje su bile brojnije od godina radnog staža, je do smrti 1959. proveo u Beogradu, u kući svoje druge supruge Ljubi¬ce, ćerke beogradskog trgovca Petra Moačanina, sa kojom se venčao ubrzo posle smrti prve supruge Jelisavete (devojačko Marković, iz Beograda), koja je umrla 1920. godine. Dr Pecić je do smrti bio je aktivan u radu Srpskog lekarskog društva i zapamćen je kao „najstariji pukovnik srpskog vojnog saniteta“. Iz oba braka nije imao dece. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Napisao je dve knjige: Trupna sanitetska služba (1910) i Higijena za narod (1922) kao i dvadesetak raznovrsnih članaka. Takođe je napisao i Autobiografiju, čiji je rukopis predao Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti, a koja je objavljena tek 2020. godine. Fond njegovih fotografija i dokumenata se čuva u Muzeju Srpskog lekarskog društva (odeljenje Muzeja nauke i tehnike). Bio je nosilac svih ratnih spomenica a odlikovan je i ordenom Svetoga Save (5, 4. i 3. reda) i ordenom Belog orla (4. reda).[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vladimir Krivošejev i Ninolsav Stanojlović: Dr Milan Pecić – Autobiografija najstarijeg pukovnika Srpskog saniteta, Beograd, Srpsko lekarsko društvo 2020.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vladimir Krivošejev i Ninoslav Stanojlović: Dr Milan Pecić – Autobiografija najstarijeg pukovnika Srpskog saniteta, Beograd, Srpsko lekarsko društvo 2020.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]