Милдред Пирс (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mildred Pirs
Filmski poster
Izvorni naslovMildred Pierce
RežijaMajkl Kertiz
ScenarioVilijam Fokner
Džejms Makejn (roman)
ProducentDžek Vorner
Glavne ulogeDžoun Kraford
MuzikaMaks Štajner
Producentska
kuća
Vorner braders
Godina1945.
Trajanje111 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžetdolara 1.453.000
IMDb veza

Mildred Pirs (engl. Mildred Pierce) je američka filmska drama iz 1945. koju je režirao Majkl Kertiz. Džoun Kraford je u ulozi samohrane majke, koja se na sve načine bori protiv nemaštine, ali jedva izlazi na kraj sa svojom nezahvalnom i mentalno obolelom kćerkom Vidom. Krafordova je za tu ulogu dobila jedinog u karijeri Oskara za najbolju glavnu glumicu. Pored toga, film je bio u konkurenciji za još pet Oskara.[1] Godine 2011. snimljena je istoimena TV–serija, urađena po uzoru na film. U ulozi Mildred je bila Kejt Vinslet koja je za svoje izvođenje nagrađena Emijem za najbolju glumicu u miniseriji.

Radnja filma[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Mildred Pirs je domaćica u losanđeleskom predgrađu Glendejl. Njen život se okreće naglavačke kada se zbog njegovog neverstva rastane se suprugom, propalim građevinskim preduzimačem. Mildred ostaje da živi kao bela udovica, sama sa kćerkom. Jedini prihodi koje ima zarađuje tako što pravi pite i kolače za komšijske proslave i ručkove. Njeni pokušaji da pronađe posao osuđeni su na neuspeh činjenicom da je priča smeštena u vreme velike depresije. Nakon rada u restoranu brze hrane u Mildred se budi preduzetnički duh i ona otvara prvi u, ispostaviće se, lancu restorana čija je ekonomska efikasnost zasnovana na uvidima koje je stekla radeći kao konobarica. Paralelno sa ekonomskom emancipacijom, Mildred Pirs se oslobađa i seksualno, stupajući u uzastopne veze sa dva muškarca. Prvo sa Volijem Bargenom, nekadašnjim poslovnim partnerom njenog supruga Berta, a potom i sa bogatim plejbojem Montijem Beragonom. Ali odnos koji je centralna osovina filma Mildred Pirs je odnos između glavne junakinje i njene kćerke Vide. Mildred za svoju ćerku želi bolji život nego što ga je ona imala, ali se istovremeno pred Vidom stidi poslova koje obavlja. Zauzvrat, od Vide koja je posmatra sa visine zbog malograđanskog porekla i neobrazovanja često dobija prezir i porugu. Tokom trajanja radnje filma Vida će od manipulativnog deteta postati beskompromisna penjačica na društvenoj lestvici, ne prezajući ni od čega da ostvari svoje ciljeve. Dramski vrhunac rfilma je u sceni u kojoj Mildred zatiče Vidu u krevetu sa Montijem Beragonom, u tom trenutku svojim drugim suprugom. [2]

Narativna struktura filma[uredi | uredi izvor]

Narativna struktura Kertizovog filma mnogo je komplikovanija od pravolinijski struktuiranog romana po kome je snimljen. Kertizova Mildred Pirs je organizovana u tri flešbeka i narativni okvir koji je smešten u “sadašnjost”. U prvom, film se identifikuje kao misterija o ubistvu, klasičan detektivski hudanit. Potom se gledalac navodi na pogrešan put i biva ubeđen da je Mildred ubica, ali ostaje neodgovoreno pitanje zašto je počinila ubistvo. U poslednjem flešbeku gledaocu postaje jasno da je zločin počinila Vida zbog Montijeve neuzvraćene ljubavi. Ova tri flešbeka ispresecana su sekvencama “sadašnjosti”, u kojima Mildred prvo pokušava da ubistvo “smesti” Voliju Bargenu, dok je u druge dve saslušava detektiv u policijskoj stanici.[2]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Džoun Kraford Mildred Pirs
Džek Karson Voli
Zakari Skot Monti Beragon
Iv Arden Ajda Korvin
En Blajt Vida Pirs
Brus Benet Bert Pirs

Nagrade i nominacije[uredi | uredi izvor]

Nagrada Oskar[uredi | uredi izvor]

Nagrada[1] Osoba[1]
Glavna ženska uloga Joan Crawford
Nominacije[1] Osoba[1]
Najbolji film Jerry Wald
Scenario Ranald MacDougall
Sporedna ženska uloga Eve Arden
Ann Blyth
Fotografija Ernest Haller

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d 1001 film koji moraš da vidiš pre nego što umreš. Beograd. 2008. str. 202. 
  2. ^ a b „Mildred Pirs”. Edi magazine. Arhivirano iz originala 29. 01. 2020. g. Pristupljeno 29. 1. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]