Mina Kovačević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije


Miroslava Mina Kovačević je srpska pesnikinja iz zaseoka Lokve kod Gornjeg Milanovca. Poznata je po tome što je, 70-ih godina 20. veka, posvetila pesmu i napravila spomenik Jozefu Šulcu, nemačkom vojniku koji je navodno odbio da strelja zarobljene partizane u Smederevskoj Palanci 20. jula 1941. i zbog toga bio streljan zajedno sa njima.

LEGENDA O JOZEFU ŠULCU[uredi | uredi izvor]

17. jula 1941. godine, grupa partizana Palanačke partizanske čete je zarobljena u borbi protiv Nemaca na brdu Gradište u selu Viševac kod Rače Kragujevačke. 3 dana kasnije, 16 partizana izvedeni su na streljanje u okviru kasarne na Kiseljaku u Smederevskoj Palanci. Tada je, navodno, nemački vojnik Jozef Šulc odbio da puca na postrojene partizane, zbog čega ga je komandant voda ubacio među partizane i streljao zajedno sa njima. Ova priča nije potvrđena u istoriji.

Ova priču je aktuelizovao jedan poslanik nemačkog Bundestaga krajem 60-ih godina 20. veka. Od tada, Jozef Šulc postaje predmet velikog interesovanja jugoslovenske i nemačke javnosti, i izuzetno poštovana ličnost; a delom i predmet istorijskih diskusija. O njemu je snimljen i kratak film u produkciji Zastava filma 1973. godine - Jozef Šulc. Lik nemačkog vojnika koji odbija da strelja Srbe se pojavljuje i u filmu Krvava bajka (1969) Torija Jankovića, o Kragujevačkom masakru, mada se ne zna da li je to direktna aluzija na Jozefa Šulca.

Sredinom 70-ih, Mina Kovačević piše pesmu o Šulcu, a onda i podiže u dvorištu svoje kuće u Lokvama spomenik njemu, što je izazvalo velike podele u srpskoj i jugoslovenskoj javnosti. Deo javnosti je smatrao da je to uvreda žrtava rata i da mora biti uklonjen, uostalom i zbog toga što zakon nije dozvoljavao podizanje spomenika neprijateljskim vonicima u Drugom svetskom ratu; drugi deo javnosti je odobravao podizanje spomenika, jer je smatrao da je to odavanje počasti nemačkom vojniku koji je žrtvovao svoj život da ne bi učetstvovao u ubijanju partizana. Lokalna uprava u G.Milanovcu je nekoliko puta slala ljude da sruše spomenik, ali se to nijednom nije desilo zbog otpora javnosti. Nemački ambasador Horst Graber se 1981.god. poklonio spomeniku.

Nemački novinar Mihael Martens, dopisnik Frankfurter Alegmajne Cajtunga iz Srbije od 2002. do 2009., izdao je 2014. knjigu o legendi o Jozefu Šulcu - U potrazi za junakom. On smatra, po dokazima koje je našao, da je legenda o Jozefu Šulcu najverovatnije samo legenda, i da je Šulc najverovatnije poginuo 19. jula 1941. u borbi sa partizanima kod Topole. One je posetio Minu Kovačević i npravio intervju sa njom. Ona je izjavila da je prvih nekoliko godina posle pravljenja spomenika povremeno doživljavala neprijatnosti od ljudi iz svog kraja.

SPOMENIK I PESMA[uredi | uredi izvor]

Spomenik je u obliku uspravnog pravougaonika. Na jednoj strani je lice Šulca u reljefu, a na drugoj piše :Ovo je tužan spomen nemačkom vojniku Jozefu Šulcu koji zbaci znamenje i oružje svoje zemlje i stavi se na stranu golorukog srpskog naroda. Pored spomenika je postavljeno i 16 belih kamenova, koji simbolizuju streljane srpske borce.

Zbirka fotografija[uredi | uredi izvor]

Osamdesetih godina 20. veka Istorijski arhiv u Negotinu dobio je na poklon kolekciju od devet fotografija načinjenih u julu 1941. u Smederevskoj Palanci kada su nemački egzekucione jedinice ubile grupu od 16 partizana.

Fotografije je tadašnjem direktoru Arhiva, Božidaru Blagojeviću, poklonio Miroslav Polak, sin fotografa Alojza Polaka, rodom iz Češke, koji je sa porodicom došao u Negotin iz Kragujevca 1927. godine.

Polak, jedan od najboljih negotinskih fotografa, boravio je u ovom gradu sve do 1947. kada se sa suprugom Manjom i decom Miroslavom i Ruškom preselio u Češku.[1]

Alojz Polak je odlazeći iz Negotina poneo sa sobom sve što je mogao, pa i fotografije. Kako su tokom rata u Negotin dolazile i nemačke egzekucione jedinice i bile stacionirane u Učiteljskoj školi u ovom gradu, a budući da ništa nisu prepuštali zaboravu, neke od filmova su davali na razvijanje i Alojzu Polaku, koji je, želeći da sačuva dokaze o nemačkim zločinima, jednu kopiju sačuvao za sebe, a drugu predao Nemcima.

Među razvijenim fotografijama su bile i fotografije streljanja mladih rodoljuba kao i jednog nemačkog vojnika za koga se veruje da je Jozef Šulc.[2]

Fotografije beleže trenutke od dovođenja mladih partizana, vezivanja očiju, postrojavanja pa sve do streljanja i provere da li su živi.

Kolekciju koju je sačuvao Alojz Polak, Istorijski arhiv u Negotinu je oslobodio kroz projekat stažiranja "GLAM".

Fotogalerija[uredi | uredi izvor]


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Plavšić, Nikola (1988). Negotin sa starih fotografija. Negotin: Foto kino klub "Hajduk Veljko". str. 23. 
  2. ^ Blagojević, Božidar (2018). Što si ti srećan čovek. Negotin: Književno-izdavačko društvo "Leksika". str. 28, 29.