Mon Vantu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mon Vantu
Mon Vantu
Ndm. visina1912 m
Geografija
LokacijaVokliz, Francuska
MasivAlpi
Prvi usponFrančesko Petrarka 1336.

Mon Vantu (franc. Mont Ventoux) je planina u Provansi, regiji južne Francuske, i nalazi se 20 km jugoistočno od Karpantrasa, Vokliz. To je najviša planina u pokrajini i nosi ime „Gigant Provanse“. Drumski uspon na Mon Vantu je poznat i često se vozi na biciklističkoj trci Tur de Frans.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Žan Buridan se popeo na planinu početkom četrnaestog veka. Po nekim izvorima, Frančesko Petrarka je ponovio podvig 1336. godine. Početkom 15. veka napravljena je kapela na vrhu posvećena Svetom Krstu. Godine 1882. napravljena je i meteorološka stanica, dok je 1960. napravljen i 50 metara visok telefonski prijemnik.

Drumski biciklizam[uredi | uredi izvor]

Drumski, biciklom, postoje tri pravca iz kojih se penje na Mon Vantu:

  • Južno, od Bedoena : visinka razlika 1617 m na 21,8 km. Ovo je najpoznatiji i najteži put. Put je sa prosečnim nagibom od 7,43%. Preko Sen-Estave uspon je lakši 3,9% oko 5,8 km, ali na ostalih 16 km prosečni nagib je 8,9%. Na poslednjim kilometrima mogući su jaki vetrovi. Amaterskim vozačima treba 1h30m-2h30m za uspon, dok profesionalnim vozacima oko 1h-1h15m.
  • Jugozapadno, od Malosena : 1570 m na 21,5 km dužine. Približno jednake teškoće kao put preko Bedoena, ali na ovom usponu nema vetra.
  • Južno od Sola : 1210 m na 26 km dužine. Najlaški put sa prosečnim nagibom od 4,54%.

Mont Vantu je postao legendaran, kao jedan od najtežih uspona na biciklističkoj trci Tur de Frans. Preko planine se vozilo prvi put 1951.

Tur de Frans[uredi | uredi izvor]

Vrh sa severne strane.

Mon Vantu je jedan od najvažnijih brdskih uspona na Tur de Fransu. Tokom istorije, etapa sa usponom na Mon Vantu je vožena trinaest puta od 1951. Uspon kojim se ide je obično Bedoin. Britanski biciklista Tom Simpson, je umro vozeći ovu etapu 13. jula 1967. (uzrok je srčani udar od amfetamina). Na tom mestu se nalazi spomenik Simpsonu u blizini vrha koji je postao svetilište za ljubitelje biciklizma. Godine 1970, Edi Merks je vozio na ivici kolapsa, ali je ipak pobedio. Nakon što je dobio kiseonik, i oporavka, osvojio je Tur. 1994. godine, Eros Poli, koji nije poznat po svojoj sposobnosti voženja brdskih etapa, uspeo je na početku etape da umakne i napravi veliki vremenski jaz pelotonu, a kasnije je pobedio na etapi.

Pobednici Mon Vantu na Tur de Fransu[uredi | uredi izvor]

Pobednici etape kada je cilj etape bio na Mon Vantuu:

Lideri na vrhu Mon Vantua kada je uspon bio na sredini etape:

  • 1951: Lisjen Lazarid
  • 1952: Žan Robik
  • 1955: Lujson Bobe
  • 1967: Hulio Himenez
  • 1974: Gonzalo Aja
  • 1994: Eros Poli

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]