Mrtva priroda
Mrtva priroda je vrsta slikarskog motiva gde se slučajno ili stilizovano nagomilavaju predmeti koji stvaraju temu slike. Slikar stilizuje svoje predloške i stvara kompoziciju slike.
Slikarska Mrtva priroda[uredi | uredi izvor]
Najstarije mrtve prirode potiču iz zidnih slika iz Pompeje i Herkulaneuma a kasnije se pojavljuju na mozaicima u starom Rimu. U doba srednjega veka ovi motivi se ne pojavljuju i takoreći su ugasnuli i pojavljuju se ponovo u 15. veku u doba renesanse i to najpre kod holandskih slikara Jan van Ajka, Rohir van der Vejdena, Konrad Vica i drugih.
Prvobitno je ovaj motiv bio upotrebljavan kao sporedni motiv. Mrtva poriroda kao poseban motiv počela se koristiti u drugoj polovini 16. veka od strane Jana Brojgela Starijeg i svoj vrhunac je doživela u 17. veku u doba barokne umetnosti kada je postalo omiljeno ne samo kod holandskih slikara već u celoj Evropi (između ostalih i kod Jan Brojgela Mlađeg). U 18. veku se ovim motivima posvetio Žan- Baptist Oudri a kasnije u 19. veku i 20. veku slikarski motiv mrtve prirode raširio se u sve slikarske oblasti a najpoznatiji slikar mrtve prirode toga doba je Pol Sezan, Žorž Brak, Đorđio Morandi i drugi. U sadašnjosti je mrtva priroda (fotografija) najraširenija u fotografskoj umetnosti mnogo više nego u slikarstvu.
Literatura[uredi | uredi izvor]