Muamer Hukić
Muamer Hukić | |||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 11. novembra 1984. | ||||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Ugao, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija | ||||||||||||||||||||||
Državljanstvo | Nemačka Srbija | ||||||||||||||||||||||
Sportske informacije | |||||||||||||||||||||||
Sport | Boks | ||||||||||||||||||||||
Nagrade i medalje
|
Muamer Hukić (rođen 11. novembra 1984. u Ugao, Srbija), poznatiji kao Marko Huk, nemački je profesionalni kik-bokser, poreklom iz Srbije.
Život i bokserske karijere[uredi | uredi izvor]
Godine 1993. njegova porodica je emigrirala za Nemačku, tačnije u Bilefeld. Tamo je i počela sportska Muamerova karijera. Prvo je počeo da se bavi kik boksom i postao svetski prvak 2003. godine sa samo 18 godina.
Promoteri su se odmah počeli otimati za njega. Prvo je 2004. godine bio kod promotera Sauerlanda a kasnije ga je preuzeo Uli Vegner, kod koga je i postao profesionalac. Tu je pokazao svoj agresivni stil koji publika voli, dobru izdržljivost, snagu i jaku volju da pobedi. Po proceni bokserskih stručnjaka Hukićeva slaba strana je nestabilan temperament i prljave borbe prljavog stila koje ga čini kontroverznim.
Hukić se veoma brzo probio u sam vrh svetskog kik-boksa. Na samom početku karijere redom je pobeđivao svoje protivnike od poznatijih Majkla Simsa i Klaudija Raskoa. Prvu značajnu borbu, koju je preneo i Ring magazin, je imao protiv Italijana Pjetra Aurina. U tipičnoj, po opisu meča, divljoj i kontroverznoj borbi savladao je Italijana koji je napustio ring i time prepustio pobedu Hukiću.
Sledeća Hukićeva borba i ovog puta je bila čista pobeda protiv Vadima Tokareva koji je pre toga bio neporažen i imao skor od 23:0. Ovo je podiglo Hukićev rejting na 7 mesto po oceni Ring magazina i dovelo do njegove prve borbe za svetski tron u Svetskoj bokserskoj organizaciji (WBO). Tu borbu je izgubio nokautom u 12 rundi protiv branioca titule Stiva Kaningema.
Posle ove borbe Hukić je zaređao šest uzastopnih pobeda. U karijeri do marta 2010. godine Hukićev rekord je bio: 29 borbi, 28 pobeda i jedan poraz. Od 27 pobeda 21 je ostvario nokautom.
Ističe, da mu je drago da kao dijete iz Srbije i kao Bošnjak ujedinjuje Srbe i Bošnjake.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Vučić ugostio svetskog rekordera i bokserskog šampiona Hukića! (FOTO)”. Telegraf.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-07-14.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Boksrek
- Internet stranica Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. decembar 2007)