Narodna nošnja Istočne Hercegovine
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/ad/Mu%C5%A1ka_brdska_no%C5%A1nja%2C_po%C4%8Detak_20._vijeka.jpg/220px-Mu%C5%A1ka_brdska_no%C5%A1nja%2C_po%C4%8Detak_20._vijeka.jpg)
Po osnovnim karakteristikama, seoska narodna nošnja stanovništva Istočne Hercegovine pripada nošnjama dinarskog kulturnog kruga, koje čuvaju elemente najstarijih kultura: starobalkanske, vizantijske, slovenske, srednjovjekovne srpske, lavantinske, zatim zapadnomediteranske i srednjovekovne. To su izrazito stočarske nošnje od vune, prevashodno izrađene u kućnoj radinosti. [1]
Varijante dinarske nošnje[uredi | uredi izvor]
U Istočnoj Hercegovini bile su u upotrebi dvije varijante dinarske nošnje, i to brdska i umska narodna nošnja. Brdska nošnja bila je raširena u istočnom dijelu tog prostora i obuhvata oblasti: Zupce, Šumu, Površ, manji dio Popovog polja, Bilećke Rudune, pa preko Nevesinjskog polja i Podveleža, sve do Borča i Foče. Umska narodna nošnja je bil raširena u zapadnom dijelu, nekadašnjim srezovima: Mostarskom, Stolačkom, Konjičkom, Ljubuškom i Ljubinjskom. Razlike među tim nošnjama postojale su u glavnim u ženskoj nošnji. Uopšte, brdska nošnja je do poslednjih decenija 19. vijeka bila više izložena promjenama, u odnosu na umsku narodnu nošnju, koja je, do izobičajavanja posle Drgog svjetskog rata, u glavnom ostala ista. [2]
Brdska nošnja[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f1/%C5%BDenska_no%C5%A1nja%2C_selo_Mrnji%C4%87i_%28Pov%C5%A1%29_Trebinje%2C_prve_decenije_20._vijeka.jpg/220px-%C5%BDenska_no%C5%A1nja%2C_selo_Mrnji%C4%87i_%28Pov%C5%A1%29_Trebinje%2C_prve_decenije_20._vijeka.jpg)
Brdska ženska starija nošnja, koja je nošena do 1875. godine, karakteriše se veoma bogatim vezom na lanenim i konopljanim dijelovima odjeće, košuljama i detaljima za oglavke- prevezačima. U ornamentima tog veza javljaju se motivi karakteristični za hercegovačko- jadransku kulturnu zonu, kao što je ornament nar (šipak), ali i motivi slični kosovskom vezu, kao što je motiv jabuke. Udate žene oblačile su preko bijele košulje sukneni zubun- dugu ili kraću ćurdiju, zavisno od materijalnog stanja, a zatim haljinu od crnog sukna- mrčinu. Zapasivale su se širokom pregačom opregljinom, oprežinom, sa klečanim- izmetnim šarama. Djevojke su oblačile bijele suknenen ćurdije i haljine bjelače. Djevojačka i nevjestinjska pregača – lizbek, isticala se zlatovezom i raskošnim dugim resama. Bogate žene su umjesto sukneneih nosile čojane dolame i ćurdije. Obuća od vune: čarape, priglavci-terzuci i naprsci nazuvci bogato su bili ukrašeni raznobojnim ornamentima, tehnikama pletenja i veza. Zajedno sa oputnim opancima čini su obuću veoma dobro prilagođenu hodanju po krševitom hercegovačkom tlu. Posebnost u brdskoj starijoj nošnji činio je nakit, blistav od pozlate i raznobojnog poludragog kamenja i stakla, rad nekih starih već zaboravljenih hercegovačkih majstora: nevestinjska kapa ovrljina, kao refleksija srednjovekovne krune srpskih vladarki; teški kožni pojas sa jakicima, koji su imali i apotropejsku ulogu, ili razne vrste toka koje su krasile đečerme i ćurdije na grudima.
Muška starija brdska nošnja takođe se odlikovala bogatim vezom na košuljama kanavačama. Gornji i donji dijelovi odjeće: džemadam, mali i veliki gunj za zimu, krojeni su od mrkog sukna, a gaće i tozluci od bijelog sukna finije izrade. Samo su imućni ljudi nosili dolame od čohe i džemedane sa tokama, kao i kožne pojaseve sijale. Postepeno širenje crnogorske nošnje posle Nevesinjskog ustanka odrazilo se na brdsku nošnju. Tako je veliki gunj zamjenjen crnogorskom muškom haljinom bjelačom, a fes, starinska kapa obenjača i crveni krmezni šal zamjenjeni su kapom zavratom, koja je vremenom, i u muškoj i ženskoj nošnji u Hercegovini, postala nerazdvojni dio nošnje za glavu. Iz crnogorske nošnje preuzet je i svečani dio odjeće dušanka, kratki haljetak rasječenih rukava.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/89/Mu%C5%A1ka_brdska_no%C5%A1nja_%28kompletna%29.jpg/220px-Mu%C5%A1ka_brdska_no%C5%A1nja_%28kompletna%29.jpg)
Noviju brdsku nošnju obilježila je upotreba manufakturnih i industrijskih materijala, od kojih su krojene košulje, gaće, sukne kotule, pregače traverze i ostalo. Stari nakit skoro je izobičajen. Oputne opanke zamjenile su kožne cipele, sa bijelim vunenim i pamučnim čarapama.[3]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/58/%C5%BDenska_no%C5%A1nja%2C_selo_Veli%C4%8Dani_%28Popovo_Polje%29%2C_prve_decenije_20.vijeka.jpg/220px-%C5%BDenska_no%C5%A1nja%2C_selo_Veli%C4%8Dani_%28Popovo_Polje%29%2C_prve_decenije_20.vijeka.jpg)
Umska nošnja[uredi | uredi izvor]
Umsku nošnju u Istočnj Hercegovini karakterisala je elementarnost u kojoj se isticala prirodna bjelina vune, koja se održala skoro do naših dana, naročito u ženskoj nošnji. Ovu nošnju činili su: duga haljina bjelača, bijele gaće od tankog prediva, za zimske dane bijeli ogrtač gunj i kapuljača kukuljica. Preko bjelače je nošena mrka kratka ćurdica, a zapasivala se pregačom tamnih boja- opregalj.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Bratislava Vladić-Krstić,Narodni život i kultura Srba u Istočnoj Hercegovni,Muzej Hercegovine u Trebinju, Beograd 1999.
- ^ Bajić Svetlana, Narodna nošnja u Trebinjskoj Površi, Glasnik Zemaljskog muzej,40, Sarajevo 1985.
- ^ Beatić A. Tomo, Narodna nošnja u Hercegovini, Glasnik Zemaljskog Muzeja, Sarajevo, 1906.