Pređi na sadržaj

Nasilna analna penetracija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Analna penetracija

Nasilna analna penetracija jeste nasilni prodor muškog polnog uda u analni kanal žene ili muškarca (lat. coitus per ani) koji može dovesti, pored povreda kože i sluzokože i do trajnog oštećenje funkcije mišića stezača (sfinktera) anusa koja se mogu objektivizirati kliničkim pregledom, sudsko-medicinskim veštačenjem i analnom manometrijom nezavisno od protoka vremena.[1][2]

Relevantna anatomija[uredi | uredi izvor]

Anatomija analnog kanala u koji nasilno prodire muški polni ud

Anorektalni segment je završni deo crevnog trakta i predstavlja funkcionalnu i patogenetsku celinu, dužine oko 16 cm,, koju čine rektum i analni kanal dužine 3-4 cm.

Analni kanal je prekriven je modifikovanom kožom - anodeimom. Anoderma i perianalna koža je somatski inervisana i stoga izuzetno osetljiva na bolne nadražaje. Gornji deo analnog kanala i rektuma inervišu autonomni nervi koji su relativno neosetljivi na bol. Motoričku funkciju rektuma stimuliše parasimpatikus ainhibira ga simpatički nervni sistem. Izuzetak je unutrašnji sfinkter koji stimuliše simpatikus i inhibira parasimpatikus. Spoljašnji analni sfinkter je somatski inervisan i zbog toga se voljno kontroliše.[3][4]

Prolazna rektalna distenzija obično uzrokuje inhibiciju refleksa i opuštanje unutrašnjeg i kontrakciju spoljašnjeg analnog sfinktera, što se može se odrediti elektromanometrijskim ispitivanjima.[5]

Nasilna analna penetracija može dovesti do, pored povreda kože i sluzokože i trajno oštećenje funkcije mišića sfinktera koji se može objektivizovati nezavisno od protoka vremena.

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Najčešći uzroci nasilne analne penetracije su:

  • protivprirodan blud, u jednom ili više navrata,
  • silovanje,
  • seksualno zlostavljanje.[6]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Kao rezultat nasilnog analnih odnosa i seksualno perverznih manipulacija, mogu nastati brojne patološke manifestacije u analnom regionu. Takođ zbog njegove povezanost sa neurovegetativnim centrima u limbičkim strukturama može doći do razvoja psihosomatskog kompleksa. Ozbiljnost ovih bolesti je još veća kod psiholabilnih osoba čije su emocionalne reakcije neadekvatne i mogu dovesti do pravih psihotičnih stanja. Tako može objasniti i ispoljavanje neadekvatne psihološke reakcije, prilikom proktološkog pregleda žrtve, koja se ponekad može ogledati u vidu izraženog psihomotornog nemira sa vidljivim uzbuđenjem. Ovi poremećaji kolorektalne inervacije, su neurogeni, i mogu se manifestovati u vidu:

  • aganglionoze,
  • neurogene ahalazije sfinktera koji se nalazi u Hiršprungovoj bolest sa karakteristično malim prečnikom analnog kanala,
  • hipoganglioza
  • urođenog defekti simpatičke inervacije debelog creva (kao što je crevna displazija).

Sudsko-medicinsko veštačenje[uredi | uredi izvor]

U sudsko-medicinskom veštačenju najvažnije je da se odredi pritisak unutrašnjeg i spoljašnjeg analnog sfinktera, pri čemu se na ovaj način mogu utvrditi i neke trajne posledice uzrokovane analnim prodorom (penetracijom), uz istovremeno isključenje bolesti koje mogu dovesti do oštećenja funkcija pomenutih sfinktera.

Metoda analne manometrije je pouzdana u određivanju funkcionalne stanja spoljašnjeg i unutrašnjeg analnog sfinktera i treba je prihvatiti kao obaveznu u dijagnostici i verifikaciji analne penetracije.[1]

U sudskoj medicini treba koristiti metod analne manometrije u veštačenju kad god postoji sumnja da je analna penetracija izvršena i primenjujee se odmah po prijavi izvršenja krivičnog dela.

Analna manometrija[uredi | uredi izvor]

Analna manometrija je jedna od metoda kojom se indirektno, merenjem pritiska u analnom kanalu, može utvrditi postojanje funkcionalnog oštećenja mišića stezača (sfinktera). Merenjem pritiska u mirovanju i tokom dobrovoljne kontrakcije funkcija analnog sfinktera (na različitim visinama) može se tačno odrediti stanje unutrašnjeg i spoljašnjeg analnog sfinktera.[1]

Prilikom izvođenja analne manometrije određuju se sledeći parametri:

BP (basal pressure) koji odražava stanje unutrašnjeg analnog sfinktera,
SP (squeze pressure), odnosno pritisak pri voljnoj kontrakciji, koji odražava funkcionalnu sposobnost spoljašnjeg analnog sfinktera,
ACL (anal canal lenght) meri se dužina zone visokog pritiska, odnosno analnog kanala,
RAR (rectal anal reflex) određuje se rektalna komplijansa koja daje podatke o inervaciji i funkciji pelvičnog poda.

Normalne vrednosti dobijenih parametara, koje variraju u odnosu na životnu dob i pol, su:

BP = 40 ± 20 mmHg
SP = 120 ±3 0

Parametri[uredi | uredi izvor]

Prilikom izvođenja analne manometrije određuju se sledeći parametri:[7]

BP (basal pressure), koji odražava stanje unutrašnjeg analnog sfinktera,
SP (squeze pressure),odnosno pritisak pri voljnoj kontrakciji, koji odražava funkcionalnu sposobnost spoljašnjeg analnog sfinktera,
ACL (anal canal lenght) meri se dužina zone visokog pritiska, odnosno analnog kanala,
RAR (rectal anal reflex) određuje se rektalna komplijansa koja daje podatke o inervaciji i funkciji pelvičnog poda.

Normalne vrednosti dobijenih parametara, koje variraju u odnosu na životnu dob i pol, su:

BP= 40 ± 20 mmHg
SP = 120 ±3 0 mmHg
ACL = 2,5 - 3,5 cm

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Ječmenica, D., Atanasijević, T., Đokić, V., Veljković, S., Aleksandrić, B., Krivokapić, Z. i Barišić, G. (1999). Analna manometrija u funkciji veštačenja analne penetracije, u: Zbornik radova Simpozijuma "Seksualna agresija". Matica srpska. Novi Sad, 131-133.
  2. ^ Miljković, J., Kovačević, S. i Krivokapić, Z. (2001). Sudsko-medicinskoveštačenje seksualnih delikata metodom analne manometrije, u: Zbornik radova "Nasilje i krivična odgovornost, pravno-medicinski aspekti agresivnog ponašanja i njegovog suzbijanja". Srpsko udruženje za krivično pravo. Kopaonik, 149-154.
  3. ^ Popovic, O. i Stajić, M. (1989). Fizički znaci. Digestivna semiologija II. Naučna knjiga. Beograd.
  4. ^ Lekić, S., Stevanović, D., Radivojević, M. i sar. (1982). Zapaljenjska oboljenja anorektalne regije, u: Zbornik radova "VI naučni sastanak hirurga Srbije". Galenika. Beograd, 220-230.
  5. ^ Šaranović, Đ., Jovanović, B., Ašković, D. i sar. (1991). Megacolon congenitum (Hiršprungova bolest) kod odraslih osoba. Srp. arh. celok. lek., 119, 227-230.
  6. ^ Đurić, Zvezdan; Erić, Ivana (2018). „The influence of sexual harassment on business results of enterprises in Serbia the legal: Behavioral aspects”. Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad. 52 (3): 609—620. ISSN 0550-2179. doi:10.5937/zrpfns52-17701. 
  7. ^ Lee, Yeong Yeh; Erdogan, Askin; Rao, Satish S. C. (2013-11-23). „High Resolution and High Definition Anorectal Manometry and Pressure Topography: Diagnostic Advance or a New Kid on the Block?”. Current Gastroenterology Reports. 15 (12). ISSN 1522-8037. doi:10.1007/s11894-013-0360-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).