Nekropole sa stećcima u ​​opštini Pale

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa naseljenih mesta opštine Pale

Nekropole u opštini Pale nastale su kao rezultat viševekovnog istorijski razvoja, naseljavanja i boravka stanovništva na ovom području. Nastale su u 13. i 14. veku, mada su stećci na njima klesani i početkom 16. veka, ali se ubrzo gube.[1] Prvim popisom od 1951. do 1969. utvrđena je naučno utemeljena brojnost i rasprostranjenost kamenih nadgrobnih obeležja (1.706)

Počev od 13. pa sve do 21. veka. Pojava brojnih nekropola i groblja ostavila je na Palama tragove život i podatke o kulturnom, istorijskom i teritorijalni razvoj u proteklih 700 godina.[2]

Groblja i obeležja na njima kao drevni svedoci vremena u narodnom pamćenju su sačuvani i pod nazivom mramorje, mašeti, grčki grobovi, divovsko kamenje, s tim da se naziv stećak upotrebljava u novije vreme kao sinonim za stamenost, monolitnost i izveden iz pojma stojećak.[1]

Opšte informacije[uredi | uredi izvor]

U odnosu na ostale sarajevske opštine, pre raspada SFR Jugoslavije, na Palama je ustanovljen najveći broj nekropola stećaka izgrađivani od kamena i to najčešće “stanca”, krečnjaka konglomera, (oko sto lokaliteta ) ili preko 30%, od ukupnog broja nekropola stećaka na području Sarajeva.[3]

Veličina nekropola

Veličine nekropola su različite u zavisnosti od od broja stećaka, tako da su ovi lokaliteti u zavisnosti od broja stećaka razvrstani na:[4]

  • lokalitet sa usamljenim stećcima (1-3 spomenika),
  • manja nekropala sa 3-20 stećaka,
  • veće nekropole sa 20-50 stećaka,
  • velike nekropole sa preko 100 spomenika.
Položaj stećaka na nekropoli

Stećci su postavljeni na uzvišenjima i kosama pored glavnih puteva, u redove ili nizove, a najčešća orijentacija je u pravcu istok – zapad, odnosno severoistok-jugozapad.

Oblik stećaka

Kameni monolitni blok obrađivan je klesanjem i glačanjem, a oblikovan je u formama:[3][5]

  • ploče (11%)
  • sanduka (78%)
  • sanduka na postolju,
  • sljemenika ili sarkofaga (10%),
  • sljemenika na postolju,
  • stuba,
  • stele,
  • krsta ili krstače (1%).

Postoje i neobrađeni stećci u amorfnim oblicima kamena, koji je po nekad samo ovlaš pritesan.

Najranije se javljaju oblici ploče i sanduka (od kraja 12 pa do 14 veka). Zatim se javljaju varijateti tih oblika i novi oblik slemenika (od 14 do 16 veka). Najkasnije se javlja oblik stuba (od sredine 15 do 16 veka), što se vezuje za orijentalno poreklo uspravnog nišana.[3] Svi ovi oblici su proizašli iz tradicije i estetskih mogućnosti sredine u kojoj su nastali. Bolja obrada, ukrašavanjem uklesanim ili reljefnim motivima, postavljanje natpisa i veličina stećka, uvek su vezani za isticanje staleškog statusa sahranjenog, a ujedno ukazuju i na klesarsku tradiciju određenog područja.

Natpisi na stećcima

Natpisi na ovim stećcima predstavljaju poseban fenomen iako ih je u odnosu na broj stećaka sačuvano malo. Njih su sastavljali, a možda i klesali dijaci, a i odraz su pismenosti koja je obuhvatala gotovo sve slojeve društva, ponajviše plemstvo i crkvenu vlast. Natpisi su po sadržaju različiti i mogu se podeliti na dve osnovne skupine: verski ili religiozni i svetovni (koji se opet dele u manje skupine zavisno od veličine i sadržaja).

Natpisi na stećcima u opštini Pale su isklesani starobosanskom ćirilicom, na onovremenom govornom jeziku, pa kao takvi imaju izuzetnu istorijsku vrednost.

Ukrasni motivi na stećcima

Ukrasni motivi na stećcima se mogu podeliti na pet kategorijaČ

  • socijalni simboli,
  • religiozni simboli,
  • percepcija posmrtnih kola,
  • reljefna percepcija,
  • čisti ornamenti.[6]
Socijalni si boli

Heraldički motivi (grbovi) su najzanimljiviji socijalni simboli. Većina grbova kreirana je po uzoru na zapadnoevropsku heraldiku, ostali grbovi su kreirani na novi način koji nije ranije bio poznat. Među socijalne simbole svrstavaju se heraldičke ornamente ili siluete (životinje, ljiljani, rozete) ztim fragmenti mača i koplja. Često se vidi i percepcija luka sa stelom; u kombinaciji sa mačem. Štit je često zajedno sa krstom ili polumesecom. 35 Često se koristio i simbol krina ili ljiljana koji se vezuju u Bosni i Hercegovini za vladarsku dinastiju. Socijalnim simbolima većinom se prikazivalo i pokojnikovo zanimanje i društveni položaj.[6]

Religijski simboli

Religiozni simbol koji se najčešće koristi je simbol krsta u tri glavna oblika:[7]

  • običan krst,
  • ukrašen krst,
  • krst - raspeće.

Veoma uobičajeni ukrasi uključuju polumesec i zvezdu. Na nekim spomenicima se krst javlja kao sekundarni ukras. Teško je proceniti šta su krstovi sekundarni ili koji oblik od tri pomenuta je vredniji. Istraživači su se na kraju složili sa tim sva tri oblika koja predstavljaju krst su iste vrednosti.[6][7]

Grobovi ispod stećaka

Eventualni grobovi ispod stećaka nisu bili cilj istraživanja jer su stećci veoma teški i mnogobrojni. Njihovo iskopavanje zahtevalo bi velika financijska sredstva, koja nisu bila na raspolaganju. Istraživači su se zato uglavnom interesovali za njihova istorijske i kulturno-umetnička vrednost. Cilj istraživača bio je stećke istražiti zbog njihovog oblika, njihovih ukrasa i natpisa.[8]

Stanje zaštite[uredi | uredi izvor]

Većina stećaka na Palama nalazi se u zapuštenom stanju. O njima se ne vodi briga u smislu uređenja, održavanja ili čuvanja. Stanje pojedinih nekropola i uzroci koji ih ugrožavaju, iziskuju izvođenje određenih konzervatorskih radova. U nekim slučajevima mora se primeniti premeštanje ugroženih spomenika na neku drugu, privremenu ili stalnu lokaciju.

Teško je zaštiti stećke na nepristupačnim lokacijama ili privatnim posedima, gde preti opasnost da se to nacionalno blago Republike Srpske i Bosne i Hercegovine pod uticajem vremenskih prilika trajno ošteti i dođe do njihovog uranjanja u zemlju. U takvim, retkim slučajevima, mora se primeniti premeštanje ugroženih spomenika na neku drugu, privremenu ili stalnu lokaciju.[9]

Značaj[uredi | uredi izvor]

Na prostorima na kojima nastaju i razvijaju se nekropole sa stećcima odraz su prožimanja različitih kulturnih uticaja koje u vremenu 13. do 16. veka nalazimo na prostorima Rrpublike Srpske većinom pripadaju latinskom Zapadu ali i vizantijskom Istoku.

Većinu njihovih reljefa (koji su upečatljivi aspekt njihove pojavnosti), ma koliko bili odmaknuti od službenih kanona, ipak možemo čitati posredstvom različitih sastavnica opšte evropske srednjovekovne kulture (plemićke, crkvene i narodne) odnosno romaničke i posebno gotičke umetnosti.

S druge strane, ova specifična kultura duboko je povezana sa znatno ranijim, praistorijskim, antičkim i ranosrednjovekovnim tradicijama. Praistorijske[10] i antičke tradicije se najviše sagledavaju u odabiru mesta gde su postavljeni kao i u pojavi određenih vrsta simboličkih reljefa.[11] Činjenica je da stećci većim delom označavaju groblja na redove koje u evropskoj arheologiji pratimo od ranog srednjeg veka i periode seobe naroda.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Većina lokacija na kojima se nalazi veća grupa stećaka danas su turistička atrakcija i do njih se organizuju posete turista, škola, ekskurzija itd.

Evidencija[uredi | uredi izvor]

Na području Pala evidentirano je 99 lokaliteta srednjovekovnih nekropola sa 1.706 stećaka.[3][12]

Ukupan broj stećaka u opštini Pale
Ime opštine ukupno stećaka stećci sa ukrasima stećci sa natpisima
Opština Pale 1.706 40 1

Najviše stećaka možemo naći u selima:[5]

  • Otočina,
  • Stajna i
  • Podmjedenik.

Ostala mesta u kojima su koncentisani ovi nadgrobni spomenici su:[5]

  • Bogovići,
  • Brataljevići,
  • Brdarići,
  • Brnjica,
  • Braja,
  • Brdo,
  • Barakovac,
  • Gorovići,
  • Buđ,
  • Gornja Vinča,
  • Rogoušići,
  • Majdani,
  • Rosulje,
  • Šajnovići,
  • Ćemanovići,
  • Pribanj,
  • Radonjići,
  • Podvitez,
  • Vitez,
  • Podloznik,
  • Prekača,
  • Munjići,
  • Mramorje
  • Vlahovići,
  • Gradina,
  • Gornje Pale,
  • Stambulčić,
  • Sjetlina,
  • Šainovići,
  • Saice,
  • Dvorište,
  • Neorići,
  • Vijari,
  • Srednje,
  • Datelji,
  • Komrani,
  • Vinograd,
  • Kostreša,
  • Kadino Selo,
  • Sokolina,
  • Ljubogošta,
  • Sinjevo,
  • Ubojište,
  • Podgrab.

Neke od opisanih nekropola[uredi | uredi izvor]

Neke od značajnijih nekropola su:

Nekropola Mramorje

Nekropola Mramorac, sa 127 vidljiva stećka. nalazi se u selu Mramorje (opština Pale FBiH), na nadmorskoj visini 1.004 m u neposrednoj blizini lokalnog grobljnja na kome takođe ima nekoliko stećaka.[13]

Nekropola Barakovac

Nekropola se nalazu u naselju Barakovac, u blizini izvorišta i javne česme Barakovac.[14]

Nekropola Donja Ljubogošta

Ova nekroipola sa 6 stećaka nalazi se u naselju Donja Ljubogošta, na imanju porodice Staničić.[15]

Nekropola Stajna

Nekropola Stajna, sa samo jednim vidljivim stećkom. nalazi se u selu Stajna, koje pripada opštini Pale, na uzvišenju u bukovoj šumi. Lokalitet pripada obroncima planine Romanija.[16]

Nekropola Pavlovac (Prača)

Nekropola Pavlovac, sa 24 vidljiva stećka. nalazi se u selu Prača (Pale FBiH), u neposrednoj blizini srednjovekovnog grada Pavlovac i puta Pale- Goražde. Šumari su preko nekropole izlačilo drvnu građu što je dovelo do dislociranja stećaka sa svojih prvobitnih mesta.[17]

Nekropola Toplik

Nekropola Toplik, sa 37 vidljiva stećka nalazi se u naselju Gornja Ljubogošta, koje pripada opštini Pale, na lokalitetu Toplik. Lokalitet je smešten na padinama brda Kukor uz lokalni makadamski put. U blizini nekropole nalazi se izvorište vode Toplik. Mesto je naseljeno i u neposrednoj blizini nekropole nalaze se stambeni objekti.[18]

Stanje zaštite[uredi | uredi izvor]

Nesumnjivo je da monoteističke religije zagovaraju poštovanje drugog i drugačijeg, i ukazuju na činjenicu da se vernici trebaju prema starim grobnim mestima i nadgrobnim spomenicima odnositi sa znakom poštovanja i odavanja počasti, zbog neraskidive veze između živih i mrtvih. Međutim, u savremenom dobu, u nedostatku dovoljnog broja grobnih mesta za novije ukope, pojavljuje se tendencija širenja aktivnih grobalja (katoličkih, pravoslavnih i muslimanskih), tako da se sve manje pažnje poklanja očuvanju stećaka, što je još jedan od problema u nastojanju stručnih osoba da se ti spomenici adekvatno sačuvaju i zaštite.[19], što je slučaj i sa stanjem zaštite stećaka na nekropolama sa prostora opštine Pale.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Popović, Rajna. „Kako su posle sedam godina stećci upisani na listu svetske baštine”. Politika Online. Pristupljeno 2021-10-22. 
  2. ^ * Ševo, Ljiljana (2003). Kulturna baština Republike Srpske. Novi Sad: Pravoslavna reč. ISBN 86-83903-06-0.
  3. ^ a b v g „Nekropole stećaka na Palama” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-10-22. 
  4. ^ Bešlagić, Šefik (1971). Stećci: kataloško topografski pregled. Sarajevo: Veselin Masleša.
  5. ^ a b v turizam (2019-04-09). „Srednjovjekovni spomenici - stećci - Pale”. FUTURMEDIA (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2021-10-23. 
  6. ^ a b v LOVRENOVIĆ, Dubravko, STEĆCI, BOSNASKO I HUMSKO MRAMORJE SREDNJEG VIJEKA, 2.dopunjeno izdanje, Sarajevo
  7. ^ a b Rabic, 2010, s.79, Ukrasni motivi, ISBN 978-9958-33-033-9
  8. ^ LOVRENOVIĆ, Dubravko,STEĆCI, BOSANSKO I HUMSKO MRAMORJE SREDNJEG VIJEKA, 2.dopunjeno izdanje,Sarajevo, Rabic, 2016, s. 26,
  9. ^ „STECCI - SEFIK BESLAGIC [1] - Free Download PDF”. kupdf.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-10-23. 
  10. ^ Alojz Benac, Neolitski telovi u sjeveroistočnoj Bosni i neki problemi bosanskog neolita, GZM, XV/XVI, Sarajevo – Novi Sad, 1960/61, 11.
  11. ^ Up. Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa III, 108.
  12. ^ Šefik Bešlagić, „Stećci“, Sarajevo 1971.
  13. ^ Vrzić,, Sanja (01. 04. 2021). „Nekropola Mramorje”. – stecak.map. Pristupljeno 2021-10-23. 
  14. ^ Santrač, Milica (04. 04. 2020). „Barakovac – stecak.map”. Pristupljeno 2021-10-22. 
  15. ^ Santrač, Milica (04. 04. 2020). „Barakovac – stecak.map”. Pristupljeno 2021-10-22. 
  16. ^ Santrač, Milica (03. 05. 2021). „Barakovac – stecak.map”. Pristupljeno 2021-10-22. 
  17. ^ Lenjinac, Azmir. „Pavlovac – stecak.map”. Pristupljeno 2021-10-23. 
  18. ^ Santrač, Milica (22. 03. 2020). „Nekropola Toplik”. – stecak.map. Pristupljeno 2021-10-23. 
  19. ^ Dubravko Lovrenović, Žrtve ideologiziranja i prisvajanja su i stećci, Oslobođenje, godina LXV/2008, Sarajevo, broj 22. 161 ( 18. 09), str. 30–31.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne Bosanske države, Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.
  • Anđelić, Pavao, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do početka turske vladavine, Sarajevo, 1966.
  • Bešlagić, Šefik, Stećci, Kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.
  • Stari putovi – Novi putokazi, Bogumilska interpretacija Arthura Evansa i Janosa von Asbótha, ISBN 978-9958-33-033-9

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]