Nefrostoma
Nefrostoma | |
---|---|
ICD-9-CM | 55.02 |
MeSH | D009403 |
OPS-301 code | 5-550 |
Nefrostoma ili perkutana nefrostoma jedna je od hirurških metoda u urologiji kojom se formira veštački otvor na koži trbuha koji se povezuje sa bubregom. Ovaj otvor omogućava preusmeravanje mokraće direktno iz gornjeg dela mokraćnog sistema ( bubrežne karlice) u spoljašnju sredinu, uklanjanje ili rastvaranje bubrežnih kamenaca, direktan pristup gornjim urinarnim putevima za razne endourološke procedure ili dijagnostikovanje opstrukcije mokraćovoda, antegradnom radiografijom, unos hemoterapeutskih agenasa u bubrežni sabirni sistem i obezbedđivanje profilaksae posle hirurške resekcije lokalnim hemoterapeuticima kod pacijenata sa tumorima bubrežne karlice.[1]
Ova metoda spada u interventno radiološko / hirurškeuprocedure tokom koje se bubrežna karlica probija finom iglom uz pomoć radiološke antegradne pijelografije (injekcija kontrasta), da bi se potom postavitla cev za nefrostomiju i time omogućila drenaža mokraće.[2]
Opšte informacije[uredi | uredi izvor]
Mokraća se stvara u bubrezima. Ljudi imaju dva bubrega, od kojih svaki prenosi mokraću do bešike pomoću cevi koja se zove mokraćovod. Ova cev se može blokirati iz više razloga (npr kamen u bubregu ili rak). Blokirani mokraćovod može sprečiti bubreg u pravilnom radu i vremenom oštetiti bubreg. Takođe, ako se blokirana mokraća zbog zastoja inficira, to može izazvati urosepsu i druge ozbiljne bolesti.[2]
Cev za nefrostomiju je tanka plastična cev koja iz pravca leđa prolazi kroz kožu, a zatim kroz bubreg, do tačke gde se skuplja mokraća. Njen zadatak je da privremeno odvodi mokraću koja je blokirana i time omogući bubregu da pravilno funkcioniše i štiti ga od daljeg oštećenja. Takođe pomaže u uklanjanju svake infekcije. Ove cevi treba pratiti i menjati u redovnim intervalima da bi ispravno radile.[3]
Za izvođenje ove procedure koriste se ultrazvučni i/ili rendgenski snimci (ili slike) i kontrastno sredstvo koje se ubrizgava u deo bubrega koji sakuplja mokraću. To omogućava da se cev koja će drenirati bubreg vizuelizuje i u najboljem položaju ubaci u sabirni sistem bubrega.[2]
Indikacije[uredi | uredi izvor]
Nefrostomija se izvodi kada dođe do začepljenja mokraćnih puteva koje mehanički sprečava kretanje mokraće iz bubrega, kroz mokraćovod u mokraćnu bešiku . Bez ove metode odvod mokraće iz bubrega bio bi prekinut. Zbog nakupljanja mokraće pritisak u mokraćnom sistemu i bubrezi bi se eneormno povećavao što bi na kraju dovelo do nepovratnih oštećenja.
Najčešći uzrok blokade koja zahteva nefrostomiju je rak, posebno rak jajnika i debelog creva. Nefrostome takođe mogu biti primenjene i kod lečenje pionefroze, hidronefroze i kamena u bubregu.[4]
Perkutana nefrostomija se koristi i u dijagnostičke svrhe za razlikovanje rekurentne opstrukcije ili trajne dilatacije nakon operacije kojom se ispravlja uzrok opstrukcije.[5]
Ova procedura se takođe koristi za anterogradnu pijelografiju i vizuelizaciju sistema gornjeg urinarnog trakta.[6]
Perkutana nefrostomija se takođe koristi u terapijske svrhe za lečenje: hidronefroze izazvane kamenom u bubregu, trudnoćom, strikturom urinarnog trakta, tumorima urinarnog trakta/cervikalnog/prostate.
Osim toga, infekcije kao što su urosepsa i pionefroza se takođe mogu drenirati umetanjem nefrostomske cevi.
Perkutana nefrostomija je takođe korisna u preusmeravanju urina sa obolelog mesta kako bi se poboljšalo zarastanje postoperativnih rana. Primeri stanja koja se mogu lečiti ovom metodom su maligna/traumatska/inflamatorna fistula i hemoragični cistitis.
Perkutana nefrostomija se takođe koristi za obezbeđivanje pristupa hemoterapiji/antibioticima/antifungalnoj terapiji/anelgeticima,[7] antegradnom postavljanju uretralnog stenta, vađenju kamena i endopijelotomiji (endoskopska hirurgija za povećanje spoja bubrežne karlice i uretera).
Kontraindikacije[uredi | uredi izvor]
U kontraindikacije spadaju:[1]
- Dijatezna krvarenja (npr hemofilija , trombocitopenija).
- Nekontrolisana hipertenzija.
- Upotreba antikoagulansa npr aspirina (relativna kontraindikacija) heparina, varfarina.
Procedura[uredi | uredi izvor]
Osim gladovanja (bez hrane i vode) pre zahvata, ne postoji posebna priprema pacijenta za nefrostomiju.[2]
U interventnoj radiologiji, pacijent ili leži na boku ili u ležećem položaju. Područje se bira ispod 12. rebra, bočno ograničeno zadnjom aksilarnom linijom i mišićima kičme, a odozdo karličnom kosti. Zatim se ultrazvukom locira tačna oblast. Lokalna anestetička infiltracija se koristi za utrnulost područja. Zatim se plasira igla kojom se radi punkcija na bubregu.[8]
Zatim se aspirira urin iz bubrega i proveri njegov sadržaj. Ako je mokraća bistra, ubrizgava se kontrast kako bi se ocrtala bubrežna karlica i bubrežna čašica . Ako je mokraća zamućena, to znači da je inficirana. nakon Ubrizgavanja boje se izbegava u slučaju zamućene mokraće kako bi se sprečilo širenje infekcije na druge delove urinarnog sistema.
U sledećem aktu ubacuje se žica vodilica i plasira unutar gornje bubrežne čašice ili unutar mokraćovoda pod fluoroskopskim navođenjem. Zatim se ubodeni deo širi pomoću dilatatora.
Različite vrste katetera (kateter koji ima poseban mehanizam za sprečavanje začepljenja u slučaju gustog gnoja kod pionefroze i koji se ne može lako pomeriti u poređenju sa drugim kateterom) se potom ubacuje kroz žicu vodilicu i pričvršćuje na mesto šivanja za kožu.
Drugi kraj katetera se pričvršćuje za vreću za mokraću u koju se sakuplja mokraća iz bubrega.
Rizici[uredi | uredi izvor]
Rizici tokom izvođenja nefrostome uključuju:[2][1]
- teško krvarenje: 1–3% (do 3 pacijenta na svakih 100 koji imaju ovu proceduru);
- pomeranje cevi: 1% (do 1 na svakih 100 pacijenata koji imaju ovu proceduru);
- blokada cevi: 1%;
- ozbiljna infekcija: 1%;
- oštećenje susednih struktura: retko;
- vaskularna povreda koja zahteva uklanjanje zahvaćenog bubrega ili embolizaciju 1% – 3,6%;
- smrt usled krvarenja: manje od 0,2% (do 2 na svakih 1.000 pacijenata koji imaju ovu proceduru);
- alergijska reakcija na injekciju kontrasta – teške reakcije se javljaju kod manje od 1 na svakih 1.000 pacijenata.
- pleuralni izliv , hidrotoraks i pneumotoraks, što može zahtevati postavljanje drenažne cevi u grudni koš (< 13%).
- neuspešan pristup (< 5%): ponovni pokušaj pristupa nakon što se dilatacija sabirnog sistema poveća tokom nekoliko sati ili dana.[1]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g „Nephrostomy: Practice Essentials, History of the Procedure, Problem”. 2021-06-26.
- ^ a b v g d „Nephrostomy”. InsideRadiology (na jeziku: engleski). 2016-09-21. Pristupljeno 2023-02-28.
- ^ „Nephrostomy | Conditions & Treatments | UT Southwestern Medical Center”. utswmed.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-03-04.
- ^ GOODWIN WE; CASEY WC; WOOLF W (1955-03-12). „Percutaneous trocar (Needle) nephrostomy in hydronephrosis”. J Am Med Assoc. 157 (11): 891—4. PMID 13233046. doi:10.1001/jama.1955.02950280015005..
- ^ Fernström, I.; Johansson, B. (1976). „Percutaneous pyelolithotomy. A new extraction technique”. Scand J Urol Nephrol. 10 (3): 257—9. PMID 1006190. doi:10.1080/21681805.1976.11882084.
- ^ Biyani, C. S.; O'Connor, J. P.; Browning, A. J. (septembar 2003). „Laparoscopic removal of retained nephrostomy tubing”. J Urol. 170 (3): 916—7. PMID 12913731. doi:10.1097/01.ju.0000080400.03209.f4. .
- ^ Parikh, G. P.; Shah, V. R.; Modi, M. P.; Chauhan, N. C. (oktobar 2011). „The analgesic efficacy of peritubal infiltration of 0.25% bupivacaine in percutaneous nephrolithotomy - A prospective randomized study”. J Anaesthesiol Clin Pharmacol. 27 (4): 481—4. PMC 3214552 . PMID 22096280. doi:10.4103/0970-9185.86591 .
- ^ Deshmukh, Sameer; Sternberg, Kevan; Hernandez, Natalia; Eisner, Brian H. (2015). „Compliance with American Urological Association Guidelines for Post-Percutaneous Nephrolithotomy Antibiotics Does Not Appear to Increase Rates of Infection”. Journal of Urology. 194 (4): 992—996. ISSN 0022-5347. doi:10.1016/j.juro.2015.04.097.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |