Nikola Rušinović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Rušinović
Datum rođenja(1908-11-13)13. novembar 1908.
Mesto rođenjaFiladelfija, PensilvanijaSjedinjene Američke Države
Datum smrtiavgust 1993.(1993-08-00) (84 god.)
Mesto smrtiFiladelfija, PensilvanijaSjedinjene Američke Države

Nikola Rušinović (Filadelfija, 13. novembar 1908 — Filadelfija, avgust 1993) bio je hrvatski ljekar i diplomata.

Rušinović je rođen 13. novembra 1908. u Filadelfiji, najvećem gradu američke savezne države Pensilvanije. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sredinom tridesetih godina 20. vijeka radio je u Biogradu, a nakon toga u zagrebačkoj Bolnici milosrdni sestara. Specijalizaciju iz unutrašnjih bolesti završio 1940. godine.

Po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske, Rušinović je u avgustu 1941. imenovan za savjetnika u ambasadi NDH u Rimu, kao i predstavnikom pri Svetoj stolici. U junu 1942. imenovan je za ambasadora i opunomoćenim ministrom u Ministarstvu inostranih poslova. Bio je opunomoćenik i pri italijanskoj Višoj komandi Oružanih snaga u Sloveniji i Dalmaciji 2. armije do februara 1943. godine.

Od jula 1943. do marta 1944. bio je generalni konzul u Minhenu, a od aprila do septembra 1944. ambasador NDH u Sofiji. Poslije oslobođenja Jugoslavije i pada NDH, Rušinović je emigrirao u Sjedinjene Države, gdje se bavio ljekarskom praksom, a predavao je kao profesor na Univerzitetu u Luivilu u Kentakiju. Specijalizovao je psihologiju u Luivilu 1967, a doživotni član Američkog udruženja psihijatara postao je 1986. godine.

Preminuo je u avgustu 1993. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]