Нитоген

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
N i t o g e n
Nitogen - Miljan Ristić, slika na prednjoj korici, Fotografija: Ivan Aleksandrović
Nastanak i sadržaj
AutorMiljan Ristić
UrednikGoran Vučković
Dizajner koricaMiljan Ristić,
ZemljaSrbija
Žanr / vrsta delaKratka proza
Izdavanje
Izdavanje2013: Krajinski književni klub
Spoljašnje veze
Veb-sajtNitogen u Eksperimentu

Nitogen je četvrta knjiga koju književnik, pesnik, bloger i kritičar Miljan Ristić objavljuje. Knjiga je obajvljena 2013. godine i izdanju Krajinskog Književnog Kluba iz Negotina. U pitanju je zbirka priča koje je sastavljena od priča koje se bave različitim temama, počevši od šaljivih, ironičnih i satiričnih priča do onih koje se bave pravim životnim tragedijama. Sam naziv knjige „Nitogen“ zapravo predstavlja kontra (zdesna ulevo) napisan naziv grada Negotin, grada u kojem je autor rođen i u kojem i dan danas živi. Ono što povezuje sve priče iz zbirke u jednu celinu jeste sam naziv knjige, jer knjiga zapravo prikazuje atipične životne priče žitelja tog grada. Negotina. Nitogena.

Knjiga je podeljena u tri celine: Kolektivno nesvesno, Ah te žene i Prave vrednosti.

U te tri celine obajvljeno je ukupno 36 kratkih priča od kojih je autor neke prethodno objavio na svom blogu / portalu Eksperiment u kojem je sve moguće.

Pojam Nitogen[uredi | uredi izvor]

U uvodnoj reči knjige Nitogen[1] autor je za sam naziv knjige između ostalog rekao: „Za reč Nitogen prvi put sam čuo još dalekih devedesetih godina dvadesetog veka, kada je jedan lokalni pank bend krenuo sa stvaranjem svoje muzike i delovanjem pod tim nazivom. Još tada sam bio fasciniran tom inovativnošću i igrom izvrtanja reči, znajući da će sa vremenom sama reč dobiti na važnosti, primeni i značaju baš zato što je i nastala kao težnja da se pronađe alternativa za sav taj preovladavajući primitivizam, prosečnost, stereotipnost, trivijalnost... Ova knjiga i jeste pokušaj da se samom tom pojmu da krajnja forma, smisao i kontekst. Pogrešno i nepotpuno je shvatiti pojam Nitogen kao drugu stranu medalje, kao tamnu stranu naše kolektivne i individualne svesti i duše, jer on predstavlja i simboliše mnogo više od toga.

Na koricama knjige je fotografija glavne ulice u Negotinu (Kneza Mihaila) autora Ivana Aleksandrovića (Aleks Ivanji) u kojoj je ubačen vir koji je počeo da guta sve oko sebe.

Nazivi priča iz knjige Nitogen[uredi | uredi izvor]

Kolektivno nesvesno[uredi | uredi izvor]

  • Ko je ovde lud?
  • Upali svetlo da ti vidim viski
  • Svetska ekonomska
  • Ko je ovde kreten?
  • Facebook
  • Poštonoša
  • Pozorište
  • Momak za ženidbu
  • Sladoled
  • Žaba (biti in)
  • Koliko košta inspiracija?
  • Sneg
  • Mnogi roditelji ne zaslužuju da imaju decu
  • Identitet
  • Pune kese
  • Fudbalski turnir
  • Susret degeneracije
  • Visok pritisak (dobra kuca)
  • Šta je pesnik hteo da kaže?


Ah, te žene[uredi | uredi izvor]

  • Tri žene
  • I ona je samo žena
  • Oproštajni dar
  • Mali princ
  • Švalerisao bih se ja al’...
  • Prst
  • Baloni
  • Devojka mog druga
  • Ja sam lezbijka, spalite me na lomači


Prave vrednosti[uredi | uredi izvor]

  • Verujte u deda Mraza
  • Ah, ta istorija
  • Samo praksa
  • Porez (pacovi)
  • Zamena uloga
  • Nije sramota nemati
  • Kapija
  • Znak

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Knjiga Nitogen, Uvodna reč, str. 5, 2013. godina

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Živko Ivković: Recenzija knjige na portalu Proza on line